Jedna od najstarijih, a još vrlo vitalnih stanovnica Luke Šipanjske je Marija Surjan, koja nas je prošlog tjedna provela po Luci i ispričala sve one javne tajne ali i probleme koje tište stanovnike otoka Šipana.
Šipanjani, su, kaže gospođa Marija, u posljednje vrijeme ostali bez svega. Hotel Šipan, koji je sad pod Reiffeisen bankom, već neko vrijeme je zatvoren, a sami Šipanjani nemaju gdje raditi. Vilu Katino kupili su Rusi, a radovi na izgradnji 7, 8 vila su u punom jeku.
RUSI GRADE VILE
– Vilu Katino i zemljište, od mora pa sve do hrbata, kupili su Rusi. Tamo sada kopaju i planiraju izgraditi 7, 8 vila – naglašava Marija Surjan i dodaje kako je jedna od najvećih tragedija, koja se dogodila stanovnicima Luke, ta da im nikada nije vraćen Općinski dom, koji je sada u vlasništvu Dubrovačkog primorja i Pera Vićana. Unatoč tome što su ga još 1907. gradili mještani Šipanske luke i Suđurđa. Dom je sada zatvoren, a nekoć je u njemu bila škola, kancelarije Društva Starčević i prostorije načelnika mjesnog odbora. Podsjetimo, upravo zgrada Doma postala je poznata javnosti zbog afere u kojem su sudjelovali gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić i nezavisni vijećnik Pero Vića kojima se u Splitu sudi zbog zbog zlouporabe položaja i ovlasti kao i poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti.
ZATVOREN OPĆINSKI DOM
– Mi smo ga gradili za političke i društvene svrhe. To nam je bilo sve. Ispred Doma se balalo, tu nam se odvijao dio života. Stari su ga poštovali, a sada je zatvoren – ističe Marija Surjan koja je, zajedno s mještanima, već dva puta pokrenula inicijativu da se Općinski dom vrati Šipanjanima, no to se do dan danas nije dogodilo.
-Ta zgrada nam je najpotrebitija. Nemamo kancelariju za mjesni odbor, čije su prostorije sada u magazinu u kojem su se srdele solile, zajedno s turističkim uredom. Taj prostor je turističkom uredu darovala pokojna gospođa Stjepović. Mislila sam da će Olga Muratti učiniti nešto da nam se Općinski dom vrati – ističe i dodaje kako se to nije dogodilo.
POŠTU DOBIVA…
Nažalost, gospođa Marija nam priča kako bi stanovnici šipana ubrzo mogli ostati i bez pošte:
– Pošta u Luci se nalazi na nacionaliziranom imanju, koje je pripalo hotelu Admiral u Slanome. I to se očito napravilo posredstvom kancelarije Pera Vićana, pretvorbom i privatizacijom. A kad se postojeća pošta zatvori, nećemo dobiti novu. Tako nam je rečeno, a pošta će se dijeliti dnevno. A pošte nema ni u Suđurđu – priča dalje i prisjeća se kako je na mjestu današnje pošte nekoć bila tvornica ribe:
– Vićan je srušio barake prije 10-ak godina, sravnio teren i učinio tenis igralište. Tu je sada pošta koja je pod hotelom Admiral. To se sve odvijalo u doba kad je Vićan uzeo Admiral, i kad je došao kao direktor u Dubrovačko primorje – naglašava Marija.
Uz zatvoren Općinski dom, zatvoren je i Palac Stjepović, koji je također građen 1907. godine, a nasljednici te stare obitelji danas žive u Americi. Još prošle godine, u Luci Šipanskoj govorilo se i o gradnji dječjeg vrtića, no do danas taj se projekt nije realizirao:
-Trebali su ga graditi na žalima, u samom mjestu. I to na parkingu, gdje sada autobus iskrcava putnike koji dohode iz Suđurđa. Na sastanku sam prigovorila zbog lokacije, jer mislim da mjesna zajednica ima dovoljno zemljišta u brdu za gradnju vrtića. Dobila sam odgovor da moj prijedlog nije uvažen jer vrtić treba biti u sklopu mjesta – dodaje i naglašava kako bi se i Općinski dom mogao iskoristiti kao prostor u kojem bi se mogao smjestiti vrtić, kao i dom umirovljenika.
„NEMA NAŠE POSTIRE“
U Luci Šipanskoj postoje dvije trgovine s prehrambenim proizvodima, u kojima se može sve kupiti, no nešto su skuplje od onih u gradu. Stoga većina stanovnika jedanput tjedno odlazi u nabavu u Dubrovnik. No, problem im predstavlja i slaba povezanost, i to od kada brod Postira ne vozi do Luke Šipanske.
– Postira je do kraja prošle godine noćila u Luci, no nakon otvaranja rive, ukinuli su ga, jer općina ne može snositi troškove. Sada imamo samo brzobrodsku liniju Nona Ana. Stoga sve ono što dovedemo trajektom do Suđurđa, moramo prenijeti kamionom do Luke i naravno dodatno platiti. Jako smo upropašteni otkad nema naše Postire – napominje gospođa Marija.
Okvir
Nakon 30 godina voda iz rubineta
Gospođa Marija Surjan će nakon punih 30-ak godina dobiti vodu, pa su je radi dogovora prošlog tjedna posjetili zaposlenici dubrovačkog Vodovoda.
– Prvu molbu sam poslala još davne 1970. godine. No, nisam dobila legalizaciju, a kada nema legalizacije nema ni vode, dok sam struju dobila odmah. Novu molbu sam poslala 2006. godine, kada je voda došla u selo. Sada su se riješili imovinsko-pravni odnosi u ulici i sad bi za tri tjedna otprilike trebala dobiti vodu. Naime, ja sam kupila zemlju od države, a zapravo je ta zemlja bila nacionalizirana. Sada me vlasnici terete za prolaz. A nisam ja tomu kriva. Ja sam zemlju uredno kupila od države – priča i dodaje kako u kući ima tri gustijerne sa 8 „vaguna“ vode.
Marija Surjan, rođena Šišević, rodila se 23. rujna 1926. u Luci Šipanskoj, i to u kući iza luže Svetoga Antuna, koji se zove Zaluža.
Za pokojnog supruga Nikolu Surjana udala se 24. lipnja 1951. godine. Odmah nakon udaje otišli su u Kumrovec u Hrvatsko zagorje. On je bio policajac, pa je tamo bio premješten po službi. U Zagorju su živjeli oko godinu dana, nakon čega im je odobrena molba za premještaj, te su se preselili u Omiš, a nakon toga za stalno u Dubrovnik.
Kuću u Luci Šipanjskoj počeli su graditi još 1974. godine, a nakon odlaska u mirovinu 1983. za stalno su se vratili u Luku Šipansku. Marija Surjan članica je DPDS-a, udruga Daksa, Domobran, SUH-a, i HDZ-a. Danas ima dva sina, šestero unučadi, i dvoje praunučadi.
Rođena sam u Luci Šipanskoj, ona mi je pri srcu. Za Luku se može dosta toga učiniti. Nadala sam se da će Grad napraviti Općinski dom. Hotel nam je zatvoren, mještani nemaju gdje raditi, a ima dosta kafića. Mladost se jednostavno nema gdje vratiti. Najviše želim da nam se vrati Općinski dom, jer tu se može napraviti i vrtić i dom staraca. A za to nisu potrebna velika ulaganja – želja je Marije Surjan.