Dr. Vicko Mihaljević već je najavljivao ostavku, ali ovo nas je ipak iznenadilo – poručio je za Du List ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Živko Šimunović s kojim smo porazgovarali o istinitosti navoda dosadašnjeg predsjednika dr. Vicka Mihaljevića u njegovom pismu upućenom Skupštini 12. listopada 2020. Naime, pismom, kako smo ranije izvijestili, dao je neopozivu ostavku na mjesto prvog čovjeka GDCK te, među ostalim, sugerirao o tobožnjim propustima u funkcioniranju ove organizacije.
– Dr. Mihaljević je pismeno podnio ostavku Skupštini. Skupština je naše najviše tijelo upravljanja i odlučivanja koje broji 25 članova. Od njih 25, 15 je taj dan bilo prisutno na sjednici. Nakon što je pismo pročitano, njegova ostavka je jednoglasno usvojena – objasnio je Šimunović i nastavio:
– Rad Crvenog križa se zasniva na tome da su predsjednik, dva potpredsjednika i još pet članova Odbora koji čine izvršno tijelo Skupštine, volonteri. Oni su zaduženi za rad Odbora i odgovaraju Skupštini, predsjednik je volonter i predstavlja društvo, dok ga ja kao ravnatelj i profesionalac predstavljam i zastupam društvo. Imam svoje obveze i za njih odgovaram Odboru, Skupštini i glavnom Odboru Hrvatskog Crvenog križa. U ovih mojih devet godina ravnateljevanja nismo imali nikakvih problema u komunikaciji, sve do početka epidemije koronavirusa i oni su kulminirali ostavkom dr. Vicka Mihaljevića koji je i dalje ostao član Gradskog društva Crvenog križa te počasni član Hrvatskog Crvenog križa, a obavlja i funkciju predavača prve pomoć u autoškolama i kod zaštite na radu za što dobiva propisanu naknadu – zaključio je.
Zanimljivo, upravo je pronalazak novih predavača uz njega, odnosno kako tvrdi dr. Mihaljević ‘mimo njega’, iznio kao jedan od razloga svog povlačenja.
– Predavača može biti neograničeno mnogo. Nitko nije pokušao oteti mu mjesto. On je bio naš jedini predavač, a kamo sreće da ih imamo još deset. To može raditi samo liječnik. Nužno je proći tečaj Crvenog križa nakon čega se dobiva licenca predavača. Mi smo uspjeli pronaći još četiri osobe. Zbog epidemije to je odgođeno. Razlog zašto smo ih željeli pronaći je zbog potreba Crvenog križa u domeni prve pomoći. Bitno nam je imati alternativu kako bi mogli nastaviti podučavati doktrinu prve pomoći – iznosi ravnatelj kojeg smo upitali je li istina da sad već bivši predsjednik nije imao uvid u aktivnosti društva za trajanja pandemije te nije pozvan na audijenciju kod gradonačelnika povodom Međunarodnog dana Crvenog križa u lipnju ove godine.
– Upravo ovo bio je razlog zašto je sazvao izvarednu sjednicu odbora za što je i ovlašten. Na iznenađenje članova Odbora i mene, naveo je nepoštivanje predsjednika od strane ravnatelja kao jedinu točku dnevnog reda. Naime, za vrijeme karantene mi smo angažirali oko 30 volontera i devet djelatnika. Ekipe su radile u dvije smjene te smo imali još rezervnih timova. Dr. Vicko Mihaljević je bio uključen u jedan od rezervnih timova, jer i da se nama nešto dogodilo, netko nas je trebao zamijeniti. Nismo smjeli prestati s radom. Bogu hvala, nije bilo potrebe za njihovim aktiviranjem. Razumijem njihovu dobru volju, svi smo bili puni adrenalina i željeli su pomoći, ali zbog sigurnosnih mjera nisu svi mogli sudjelovati. Njegova zamjerka je i zašto nije bio uključen u stožer. Međutim, preporuka središnjice bila je da se angažiraju djelatnici društva, a volonteri stave u drugi plan. Kad je došao 8. svibnja imali smo prijem kod gradonačelnika na kojeg je on do sad uvijek išao, ali zbog epidemioloških mjera rečeno mi da može doći samo pet ljudi. Stoga sam na prijem odveo članove interventnog tima, svoju zamjenicu, člana psihosocijalne pomoći i dva volontera . Dr. Mihaljević se radi toga našao uvrijeđen. Objasnio sam mu koji su bili kriteriji i javno sam mu se ispričao. On nije bio zadovoljan tom isprikom pa je na slijedećem sastanku Odbora demonstrativno napustio sjednicu Odbora. Od tog dana nije s nikim kontaktirao, osim mailom – mislim na članove Odbora kao i djelatnike GDCK-a – rekao je Šimunović.
– Žao mi je što se to dogodilo jer Crveni križ u Dubrovniku postoji već 140 godina. Dobili smo najviša priznanja Republike Hrvatske i Grada Dubrovnika, a sad imamo i našu ulicu. Nikad mi nije bilo u cilju nekoga ostaviti po strani ili obezvrijediti ičiji rad. Moja moralna načela i etički kodeks Crvenog križa mi to ne dopuštaju. Svaki član bio on dio spasilačkog kluba mladih ili darivatelj krvi je vrijedan. Bez njih ne bi postojali – dodao je.
Što se pak tiče tvrdnji dr. Mihaljevića da se interventni tim ne sastoji od stručnih članova, ravnatelj je objasnio:
– Mi nismo hitne službe, kad se nešto dogodi ne nastupamo prvi, nego dolazimo u drugom ili trećem naletu, ali ostajemo zadnji. Za primjer ću navesti migracijsku krizu tijekom koje smo u Slavoniji ostali dvije godine ili poplave u Gunji. U interventnom timu imamo određene djelatnosti, između ostalog, pružanje psihosocijalne pomoći, za što je obučeno osam osoba, pružanje prve pomoći do dolaska Hitne pomoći, podjela hrane, podizanje šatorskih naselja i služba traženja za što je potrebna međunarodna licenca. Svi oni znaju kako treba postupati i što znači to što nose oznaku Crvenog križa. Po mom skromnom mišljenju u razdoblju karantene djelovali smo besprijekorno i od 30 ljudi nismo imali niti jednog zaraženog, a niti jednu primjedbu na njihov rad.
Zašto su promijenjena brava zagrade koju koriste, a o čemu dr. Mihaljević nije obaviješten, ravnatelj GDCK Živko Šimunović rastumačio je:
– Dr. Mihaljeviću smo dok je radio projekt pružanja prve pomoći na zidinama dali ključeve zgrade kako bi se mogao koristiti skladištem sanitetskog materijala. Od kad je nastupila pandemija bravu smo iz sigurnosnih razloga mijenjali dva puta. Ovdje se vrtjelo puno ljudi i takva smo ustanova u koju ne može baš svatko ući. Ja sam dostupan 24 sata i uvijek me se moglo nazvati ako je nekome nešto potrebno izvan radnog vremena. Inače, kod nas se do sad sve rješavalo razgovorom i u kući. Ne znam što je slanjem pisma ostavke medijima nastojao postići. Crveni križ je postojao prije Vicka Mihaljevića i Živka Šimunovića. Mi smo mali kotačići koji su se zavrtjeli i pridonijeli svaki na svoj način radu društva. Crveni križ je uvijek bio isključivo humanitarna organizacija i takva će i ostati – zaključio je Živko Šimunović.