‘Festival leptira’, riječ je o ekskluzivnom projektu kojeg planira pokrenuti jedna dubrovačka tvrtka, a koji bi od slijedeće godine trebao obogati kulturno-zabavnu ponudu našeg Grada čime bi se obilježio početak sezone.
Kako leptiri, dakako, lete, a nama granice nisu daleko, domišljati su se gradski biznismeni dosjetili taj izniman projekt aplicirati i povući sredstva iz EU fondova i to u sklopu prekogranične suradnje sa susjednom CG i BiH. Naravno, kako s novcima od fondova treba sve štimati i na treću decimalu, dobro će doći malo pomoći i od lokalnih kasica prasica, pa su im tako, pohvalili su se po Gradu kreatori ‘Festivala leptira’, već obećane pozamašne svote iz proračuna Grada i Županije, a ogrebat će se štogod i od Županijskog te gradskog TZ-a. Ipak, priznat ćete takav hvalevrijedan projekat spada u promociju i Grada i Županije, jer što smo ono rekli… leptiri lete. I sva će ta lova jednoj privatnoj tvrtci de facto biti nekakav višak, zapravo ono što ne žele baš otvoreno priznati, u stvari je čista zarada.
Dubrovnik je definitivno postao grad od festivala. U svega par mjeseci održalo se desetak različitih. Glazbenih, gastronomskih, degustacijskih, pod maskama, onih samo za dame, a bio je čak i jedan balkanski.
I lijep je to šušur pogotovo kad se održavaju u neko ‘gluho’ doba godine, kad su izvan sezone i kad nisu stisnuti s milijun i jednim drugim događajem. No, činjenica je kako među svim tim festivalima nema nikakvog reda, ni pravila, nema kriterija, a ni rasporeda.
Festivalska zbivanja u Gradu se održavaju kako kome šune i postalo je IN napraviti svoj privatni festival. Nije problem danas osmisliti nekakav dvodnevni program, dovesti tri i pol izvođača, degustatora ili stručnog izlagača i krenuti tražiti sponzore po institucijama Grada i Županije, kako bi, eto, tek ‘pokrili’ troškove.
I dokad zapravo tako? Tko će napokon tome stati na kraj? Ne znam zašto je teško Gradu ili Županiji već u kolovozu objaviti natječaj za slijedeću godinu na kojem bi se prijavili svi takvi zainteresirani. Tada bi se dobio točan uvid planiranih aktivnosti, postavili bi se kriteriji, a ujedno bi se moglo utjecati da se takvi festivali ili kako ih već njihovi tvorci nazivali rasporede tijekom cijele godine. I onda ne bi imali šuplju jesen ili rupu od Feste sv. Vlaha do dolaska prvog cruisera. Zapravo, takvim bi se natječajem diskvalificirali oni festivali koji su svrha sebi samima, koji su promocija tek nekolicine promućurnih pojedinaca, oni koji su isključivo komercijalni, a u konačnici dobila bi se kvaliteta koja će doista predstavljati Dubrovnik i obogatiti turističku ponudu.
No, očito to nekima ne odgovara. Bolje je sve raditi ad hock, jer se u takvoj zbrci može razno-raznim pritiscima izvući pokoji solad više.
I valjda je fora sad to pisati pa ću onda i ja… ono o ‘festivalu leptira’ je satira, odnosno izmišljeno je.
Nažalost, ono što nije izmišljeno, ali odviše zvuči kao satira, je činjenica kako su Ljetnim igrama uskraćena sredstva HTZ-a, pa je najstariji kulturni festival u ovom dijelu Europe od krovne turističke organizacije dobio svega 80 tisuća kuna. Lani je ta potpora bila zaokružena na 200 tisuća kuna. Tako nam je namjerno i planirano poručeno kako najveći dubrovački kulturni proizvod više ne spada u turističku ponudu Hrvatske. Nisu DLJI ni TOP proizvod jer u modi su sada sportsko – zabavne manifestacije za koje HTZ izdvaja bezrezervnu novčanu potporu.
Zato umjesto daljnjeg mudrovanja puno više govore HTZ-ovi favoriti: Red Bull Air Race 1,5 milijuna kuna; Ultra Europe Music Festival 600 tisuća kuna; Croatia Harley Days 600 tisuća kuna; ATP Croatia Open Umag -Taste Istria 500 tisuća kuna; Dimensions & Outlook 350 tisuća kuna; INmusic festival financirana 300 tisuća kuna, Fresh Island Festival 300 tisuća kuna, i tako dalje, i tako dalje. Za TOP proizvode izdvojeno je više od 4,7 milijuna kuna. A Dubrovnika, nigdje…
Adio vam