Dubrovnik je šesti na popisu osam gradova diljem svijeta u kojeg se svi žele preseliti. Dubrovnik je među deset urbanih destinacija u svijetu. Dubrovnik je među deset gradova koje treba posjetiti.
Dubrovnik je treći najromantičniji grad na svijetu… I sve ove laskave titule nižu se zahvaljujući odabirima na svjetski priznatim web portalima. I moramo biti silno zahvalni što se takvi dojmovi stječu tek površnom šetnjom Gradom i nakon svega par sati ili dana boravka. Nema bolje reklame nego što nas gosti pamte u dobrom svjetlu, onako kao s kartoline iako za sve nas, one koji žive u Gradu i s Gradom, postoji i ona jedna druga krajnost koja nije baš tako blistava.
Dubrovnik je grad u kojem već 10 dan nema pitke vode. Dubrovnik su tri dana čistom vodom opskrbljavale cisterne. I u ta tri dana Dubrovnik se vratio 23 godine unatrag. S bidonima u ruku.
No kako to obično biva, za sve treba naći krivca, pa je tako za nečistu vodu, ali ne i samo za to, već i za potop ulica krivo to što je palo previše kiše… Prvi gradski komunalac Mirić u maniri velikog maga okrivio je oborine, točnije previše kapi koje su se istočale iz oblaka, za novonastalu krizu. Ne, nisu uopće krivi nekakvi nadri projekti, ili nedaj Bože nesposobni politički kadrovi, poput njega samoga.
Na sreću, trenutna situacija u Dubrovniku nije baš zanimljiva svjetskim medijima, jer bi nam se u tom slučaju reputacija drastično strmoglavila. Koji bi se to turistički promotori usudili sugerirati nekome da dođe posjetiti ili živjeti u Dubrovnik, grad u kojemu ‘curi’ na sve strane, a preskupa voda dobra je tek za ispiranje zahoda.
I tko je tome kriv? Pa vratimo li se na početak vladanja gradom, priznat ćete da Čićo Obuljen (hadeze) nije imao ni s čim, a ni kako. Tih godina, početkom devedesetih u Gradu nije bilo novaca, Grad se tek oporavljao od rata, pa Obuljena ne možemo svrstavati u konkurenciju gradonačelnika koji je mogao težiti nekim velikim projektima ili razmišljati o npr. pročistaču za vodu. Tih se dana grad tek započeo obnavljati.
Vido Bogdanović (haeses, valjda)? I njega bi preskočila jer je taj zadovoljio svoj ego samim tim što mu je pored imena pisalo, gradonačelnik.
Dubravka Šuica (hadeze) u dva mandata? U biti se tek danas vidi koliko je ona malo u tih osam godina napravila za grad! Dubrovnik je u njezino vrijeme narastao, postao top destinacija, okretala se lova, građevina je cvjetala, a građevinari se bogatili (i ne samo oni). Šuica je zapravo napravila tek jedan, kako ga je zvala, kapitalni projekt – garažu na Ilijinoj glavici. Dakle, u osam godina jedan jedini projekt, koji joj je usput budi rečeno, i godinama nakon što je sišla s vlasti stvarao nesanicu, a Dubrovniku veliko financijsko opterećenje.
Zapravo, sve što je napravila, učinila je to, kako i priliči političaru s velikim ambicijama, u predizborne svrhe. Nije dovela vodu i kanalizaciju do svakog sela, ma čak ni do elitne Lozice i Štikovice, nije riješila Grabovicu, nije razmišljala o pročistaču iako je i tada voda poprimala kafenu boju nakon par kišnih dana.
I eto nas do Vlahušića (haenes). Bajkotvorac, vizionar, često se sam zamišlja i kao lider ‘regiona’, u trenutcima ponekad zafista da je gospodar svemira. Ono što Vlahušića izdiže iznad drugih lokalnih političara je logoreja, zapravo mana koju je on pretočio u svoju korist, jer ga ljudi, što od nezaustavljive bujice riječi, što od prečestog ponavljanja, prestanu slušati.
Lansirao je Dubrovnik kao najbogatiji Grad u Hrvatskoj, što nam je donijelo više štete nego koristi. Grad koji sam može financirati pročistač za vodu, ali eto neće, jer će on novce izmusti iz Europe. A do tad, do kišne 2016.(?) pit ćemo halavu vodu.
I mi to sve gutamo, a ako zaškripi, on će sve okrenuti, i izokrenuti, sve će svesti na borbu za još jedno mjesto u vrtiću, još jednu klupu u školi, još jedan krevet u bolnici… Pa čak i u situaciji kada mu visi rebalans proračuna, neće mu ponestati municije. O ne. Tad je najopakiji. Tad zastrašuje i prijeti kako će u slučaju neizglasavanja proračuna u Gradu ‘život stati’!!!
Nažalost, svjestan svojih prednosti, koje ponajprije proizlaze iz nemoći njegovih političkih suparnika ali i sitnih potreba njegovih poslušnika, Vlahušić perfidno provodi svoje politikantske igrice. Sve ostalo, svi ostali njegovi projekti tek su polu ilegalna djelatnost koju realizira čvrsto se nadajući trećem mandatu. Njegova kampanja je krenula. Već sad, u rujnu 2014.
Adio Vam