Opuzenac Stipan Ujdur, umirovljenik i zaljubljenik u 3D animaciju već neko vrijeme, nakon što je oživio, među ostalim, pulsku Arenu, Dioklecijanovu palaču i antičku Naronu, prihvatio se rekonstrukcije renesansnog Dubrovnika prije negoli ga je pogodio razorni potres 1667. Najprije se, kako smo to ranije i obavili, pozabavio izgledom gradskih trgova, palače Sponze, Kneževog dvora i Onofrijevih fontana, odnosno povjesne jezgre unutar zidina. No, ovaj put na red su došle scene ukupno 14 lokaliteta izvan ovog fortifikacijskog sklopa dugog gotovo dva kilometra.
– Scena na ribarnici kod Arsenala, prikazuje putnike koji su jedrenjakom upravo doplovili iz Venecije. Među njima ima različitih stručnih profila. Njih dočekuju znaci i radoznali Dubrovčani. Na ovoj sceni je osim ribarnice prikazan i tadašnji različiti trgovački kapacitet Dubrovnika, sve potrebno za putnike u dolasku i popunjavanje brodova u odlasku. Sljedeća scena je posvećena iskrcaju i ukrcaju putnika i tereta, u jedrenjake. Prije polaska putnici su u pravilu bili na najvišoj palubi da u odlasku imaju dobar pogled na Grad.
Arsenal ima zazidane arkade što znači da se unutra pravi neki brod. Ovo je bila preventiva od industrijske špijunaže da se ne vidi kako ih rade, čime i tko gradi brodove. Scene u teretnom pristaništu prikazuju istovar ulovljene ribe i žita iz jedrenjaka. Uobičajeno je da se je u ovakvim, teretnim pristaništima, nudila i roba koja je možda bila u prolazu, ali je potražnja bila financijski isplativija nego da je prevoznici isporuče na dogovoreno mjesto. Osim trgovačke robe nudili su se i razno-razni ‘vrijedni papiri’, gusarske karte s blagom, ili nešto slično u okviru gusarskog ‘poslovanja’.
Teretna pristaništa su bila pod kontrolom vlasti te veoma dobro čuvana i zaštićena redarima pa i vojskom, koji su održavali red i mir, posebno pazili da ne dolaze u kontakta s građanima, osim s ovlaštenim osobama. Scena koja prikazuje tvrđavu sv. Ivana sadrži jedrenjake koji su bili usidreni izvan luke zaštićene trostrukim lancima s obje strane Kaša. Tek nakon pregleda i sređivanja formalnosti oko brodskog tereta i obvezne karantene za posadu brod je mogao uploviti na pristanište u luci. Sličnu ovakvu rigoroznu karantenu za robu i putnike, u isto ovo vrijeme, od svih tadašnjih poznatih lučkih gradova na Mediteranu je imala još samo Venecija. Ostali su ovo primjenjivali mnogo kasnije kada su se već proširile razne zarazne bolesti koju prenose životinje i ljudi.
Engleska je izmislila James Bonda i njegovo spašavanje kraljevstva, no sve je to Dubrovnik imao u praksi stoljećiima prije. Početkom 11. stoljeća dubrovački agent ‘Maro 10’ raskrinkao je namjeru Mlečana i aktivirao veze prema Dubrovniku te ih obavijestio o njihovim opasnim namjerama. Mlečani su namjeravali na mjestu gdje je današnji Lovrjenac sagraditi veliku utvrdu kojom bi držali Dubrovnik pod nadzorom. Dubrovčani su odlučili na toj gotovo nepristupačnoj hridi u najkraćem vremenu sagraditi tvrđavu i zaštititi se od Mlečana. Kronike kažu da je tako Lovrijenac podignut za tri mjeseca.
Kad su Mlečani doplovili brodovima s materijalom za izgradnju tvrđave, mogli su samo utvrditi da su ih Dubrovčani nadmudrili i pretekli. Tvrđava ima izvanredno debele zidove, i to samo prema tri strane, prema sjeveru, zapadu i jugozapadu, odnosno prema onim stranama odakle može doći neprijatelj. Debljina je ovih zidova od 4 do 12 metra. Na istočnom dijelu tvrđave, prema Dubrovniku, debljina je zida samo 60 centimetara.
Na sljedečoj sceni je tvrđava Minčeta koja je dobila ime po dubrovačkoj obitelji Menčetić koja je darovala zemljište za njezinu izgradnju. U prvoj gradnji bila je četvrtastog oblika, da bi sredinom 16. stoljeća dobila današnji prepoznatljivi, okrugli izgled. Na njoj su radila tri velika arhitekta – Nikifor Ranjina, Michelozzo iz Firence, a završena je prema projektu velikog renesansnog majstora Jurja Dalmatinca, najpoznatijeg po izgradnji šibenske katedrale.
Ova tvrđava bila je naoružana s 10 topova, među kojima je na gornjoj platformi bio jedan ogromni brončani top, remek djelo dubrovačkog ljevača topova Ivana Rabljanina. U prvim godinama austrijske okupacije top je raspiljen i prenesen u Beč te pretaljen u artiljerijskom arsenalu. Taj top je imao kalibar od 60 funti i težio više od 7000 kilograma. Zbog svoje iznimne ljepote i ukrašenosti Napoleonovi vojnici su taj top nazivali “La belle femme” (Lijepa žena). Tijekom radova nestalo je kamen, pa su gradski oci naredili da svatko tko dolazi u grad mora donijeti jedan kamen sukladan njegovoj tjelesnoj konstituciji – ispričao je za DuList Stipan Ujdur.
Sve navedene scene su napravljene u različitim formatima: foto rendirani snimci, VR 360 panorama za VR naočala i pametne mobitele te video animacija. Aplikaciju za VR će programirati Legame studio iz Zagreba dok je za video animaciju 3D modela zadužen naš sugovornik iz Opuzena. Video klipovi su snimljeni, slijedi montaža i ozvučenje, poručio je za kraj Ujdur