Aktualno

RAZGOVOR: STJEPAN SIMOVIĆ Preuzeo sam krivnju na sebe. Bilo mi je lakše uz podršku ljudi

Stjepan Simović već 27 godina djeluje u vatrogastvu, a od toga deset godina kao vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske županije. Prije dva mjeseca sudjelovao je u prometnoj nesreći zbog čega je stavio mandat na raspolaganje. Nakon podulje procedure, jednoglasno je odlučeno da ostaje na mjestu županijskog vatrogasnog zapovjednika. U prvom razgovoru nakon ovog događaja, Simović je za DuList otvoreno progovorio kako se osjećao u danima nakon prometne te koliko mu je značila podrška ljudi. Također, dotaknuli smo se i pitanja djelovanja vatrogasaca u razdoblju koronavirusa, a kojeg je nedavno i sam prebolio.

Samo dan nakon prometne objavili ste priopćenje za javnost i izjavili kako ste vozili pod utjecajem alkohola. Kako ste se tada osjećali?

To je iza mene i teško mi se vraćati na to, ali ne bježim od odgovornosti, niti sam to ikad radio. Kad se dogodila prometna, ostao sam i napravio što sam trebao i mogao. Dan kasnije sam dao priopćenje i stao sam, i sada stojim, iza svake svoje riječi i rečenice. Mandat sam stavio na raspolaganje, a nakon toga se odvijala sva potrebna procedura. Sve su opcije bile otvorene. Tako je bilo i takvu sam odluku bio donio i ne bih je mijenjao. Mislim da radim svoj posao odgovorno i morao sam tako postupiti. Preuzeo sam teret i krivnju na sebe, ali nije mi bilo ugodno. Na kraju se sastalo Predsjedništvo i skupština i jednoglasno su odlučili da ostajem vatrogasni zapovjednik Dubrovačko-neretvanske županije.

Je li Vam velika podrška ljudi davala vjetar u leđa u cijeloj situaciji?

Bilo mi je sigurno lakše. Nedavno me jedna žena zaustavila na putu i izrazila podršku. Svaki dan je tako. Normalno da mi je bilo drago. Koliko god mi je bilo teško zbog svega što mi se dogodilo, uz ovu veliku podršku, shvatio sam da sam sve ove godine svoj posao radio dobro i da su ljudi prepoznali moj trud i rad. Što reći, nego zahvaliti im i nastaviti raditi kao i dosad.

Nedavno ste preboljeli koronavirus. Kakve ste simptome imali?

Krećem se među dosta ljudi, s obzirom na posao koji radim. Očekivao sam kako bi se ovo moglo i dogoditi. Normalno, volio bih da nisam. Kad sam osjetio simptome, testirao sam se i pokazalo se da sam pozitivan. Deset dana sam bio u izolaciji, kao i moji ukućani, ali evo nisam imao nego dva dana temperature i dan slabosti. Iza toga sam bio dobro. Definitivno je teško izbjeći zarazu, ali trebali bismo se svi držati mjera koliko god možemo.

Vatrogasci su se tijekom lockdowna iskazali u nošenju uzoraka krvi za testiranje na koronavirus u Zagreb. Kakvo je za Vas bilo to razdoblje?

Već sam 27 godina u vatrogastvu, a deset godina djelujem kao zapovjednik i ovakvu priču kao što je koronavirus i lockdown nisam nikad doživio. Bio sam na intervenciji na Kornatima kad se dogodila nezapamćena vatrogasna nesreća, na intervenciji u konavoskim brdima kad se srušio američki zrakoplov – kad je poginuo Ronald Brown… Na intervenciju u Hidroelektrani u Platu sam došao prvi, s vatrogascima Župe dubrovačke. Koliko god su sve te intervencije bile teške, jer se radilo o ljudskim životima, ova priča s koronavirusom je nešto nevjerojatno i drukčije. Kad je nastupio lockdown i kad ništa nije radilo, pomagali smo policiji držati punktove i nosili smo hranu ljudima po kućama. U tom razdoblju nije bilo aparata za testiranje uzoraka na koronavirus u našoj bolnici i mi smo ih pristali nositi u Kliniku za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ u Zagreb. Bilo je nelagodno jer je postojao strah od nepoznatog virusa. Krenuo sam prvi za Zagreb i odnio uzorke na pregled. S djelatnicima klinike na Fran Mihaljeviću smo se stvarno sprijateljili.

Koliko ste puta išli u Zagreb?

U glavni grad smo išli 84 puta i nosili uzorke sve dok nije došao aparat. Kad je bilo kritično, vozili bismo i dva puta na dan. Više od deset puta sam išao i ja. Teška je to bila priča koju smo radili, ali opet nam je ta svakodnevna vožnja donijela toliko posebnih priča. Mi smo bili jedina poveznica Zagreba i Dubrovnika. Toliko smo ljudi doveli iz Zagreba, pogotovo studente. Još kad se dogodio potres – roditelji su se tada pogotovo prepali. Prevezli smo čak i nekoliko kućnih ljubimaca. Nakon svega, i dalje smo podrška i na usluzi bolnici. Inače, kad je bio potres u Zagrebu, poslali smo u pomoć našu autoljestvu i ljude iz Dubrovnika koji su bili na ispomoći cijelo vrijeme dok je to od nas tražio zagrebački stožer. Imamo dobru suradnju, i kad su kod nas bili veliki požari, uvijek su nam pomagali. Nema granica u vatrogastvu.

Kakva je protupožarna sezona iza vatrogasaca diljem županije?

U sezonu smo ove godine ušli pod ‘dojmom’ koronavirusa. Cijeli sustav vatrogastva djelovao je pod određenim mjerama. Zabranjivali smo paljenje u određenom razdoblju predsezone jer smo htjeli smanjiti mogućnost većih požara i time većih grupiranja. Obuke koje držimo kroz godinu smo uspjeli napraviti, unatoč koronavirusu. Imali smo i mi nekoliko zaraženih vatrogasaca, ali se nije proširilo toliko da je pao sustav. Svi su ljudi do početka sezone 1. lipnja bili osposobljeni. Pojačali smo dežurstva, što se uvijek pokaže dobrim i zbog čega smo uvijek brži na intervencijama. Rasporedili smo sezonce diljem naše županije, a ove ih je godine prvi put bilo više nego inače – čak dvjesto. Mladi ljudi su ostali zakinuti za poslove zbog koronavirusa pa su se odlučili prijaviti kod nas. Želimo da njih što više ostane i da privole cijelu vatrogasnu priču. Pred sezonu je bio najteži požar u Smokvici, a u sezoni u mjestu Viganj na Pelješcu – grub požar, odnosno gruba lokacija! Znamo da nam sv. Ilija uvijek stvara probleme. Na intervenciji je sudjelovalo preko sto vatrogasaca. Uključili smo dronove u našim vatrogasnim akcijama – vrijedni su nam u čuvanju požara, pogotovo onih velikih. Prvi put smo od ove sezone imali i brodove, gradski i županijski koji je dislociran na Mljetu. Pokazali su se dobrim rješenjem. Tijekom ljeta prenosimo i dostavljamo vodu do raznih dijelova naše županije, a u godini dana inače vatrogasci znaju napraviti 6 tisuća prijevoza vode.

Jesu li ljudi postali odgovorniji i dojavljuju li vatrogascima kada pale biljni otpad?

Odgovornost naših ljudi u županiji se podignula po tom pitanju. Kad je dozvoljeno paljenje vatre na otvorenom prostoru, redovito prijavljuju, ali uvijek ima izdvojenih slučajeva. Nama je to velika pomoć! A kad, nažalost, neke stvari pođu po zlu, od velike nam je pomoći videonadzor velikog dijela županije. To je dobra stvar, pogotovo meni kao zapovjedniku kod vođenja akcija, kada na terenu ne mogu vidjeti sve.

Koliko inače u godini imate intervencija?

Na razini županije godišnje imamo oko 1500 raznih intervencija. S godi¬nama su se pojačale tehničke intervencije, posebno od graničnog prijelaza u Neumu do Dubrovnika. Na toj dionici se odvijalo puno prometa zbog velikog prolaska turista. No, ove ih je godine bilo manje jer je bio manji promet. Često apeliram ljudima da nas zovu na intervencije, neovisno o tome hoćemo li samo krenuti i vratiti se. Sekunda igra ulogu u spašavanju ljudskog života.

Kakve su Vam projekcije za iduću godinu?

U posljednje tri do četiri godine priveli smo kraju dosta projekata, ali uvijek imamo u pripremi neke nove. Projekt vezan za nabavu opreme u slučaju poplava namjeravamo završiti u idućoj godini. Gradimo nove vatrogasne domove u Konavlima, Putnikovićima i Kuli Norinskoj. U fazi su ponuda i tu ćemo se moramo uklopiti u sredstva koja smo dobili. Imamo 45 DVD-ova, 6 javnih postrojbi i 3 javne postrojbe u vatrogastvu – želimo zadržati ljude i uložiti u njihovu obuku. Bez čovjeka nema ništa!

6. PROSINCA

Nešto što sve generacije trebaju znati

Izgubili smo tri vatrogasca u hotelu Libertas, a dva su bila lakše ranjena. To je nešto što sve generacije trebaju znati i trudimo se da svi zapamte njihovu priču. Riječ je o ljudima koji su spašavali druge u ratu, a nikad neki status nisu dobili. Nije bit financija, nego da netko ipak cijeni ono što su radili. Svake godine posebno obilježavamo taj dan pa ćemo i ove u skladu sa svim mjerama.

VATROGASNA PRIKOLICA

Namijenjena za potrese

Ove godine smo dobili vatrogasnu prikolicu, a koju smo tri godine radili. Namijenjena je za potrese i smještena je u Slanome. Riječ je o vrijednoj opremi, a uz to imamo i dva osposobljena i licencirana psa za potrese. Pokušavamo što više raditi na obukama i imati što veću koordinaciju s drugim službama.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 25. studenog 2020.

Pročitajte još

BRAVO, MLADOSTI! Maturanti bez incidenata obilježili svoj dan

Dulist

Odjel za statusna pitanja stranaca počinje raditi i subotom

Dulist

KRENULO NAŠTIMAVANJE CIJENA Hoće li nas euro pokopati?

Leona Rašica

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija