Institut za more i priobalje ovog travnja proslavit će 70. obljetnicu svog djelovanja. Ovom znanstveno – istraživačkom Institutu temelji su postavljeni osnivanjem Ribarstvene stanice 1946. godine, ali i utemeljenjem Biološkog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Jazu).
Povijest Instituta obilježena je brojnim iznimnim ljudima poput prof. Toma Gamulina iz Rovinja koji je 1951. godine započeo s istraživanjem planktona u čemu je Institut danas najistaknutiji. 1960. Jazu je objedinila svoje ustanove u Rovinju, Trstenom i Dubrovniku pod vodstvom Gamulina, a taj je ustroj 1963. napušten. U tome je razdoblju Institut razvio bogatu suradnju s brojnim srodnim mediteranskim ustanovama. Dolaskom botaničara krajem 70-ih godina Institut je preuzeo i Botanički vrt na Lokrumu. 2005. godine Sveučilište u Dubrovniku utemeljilo je službeno današnji Institut za more i priobalje kao sveučilišnu sastavnicu koja je konačno s radom započela 2006. godine. O bogatoj djelatnosti Instituta, važnim istraživanjima i otkrićima, ali i daljnjim planovima te projektima, ususret 70. obljetnici za čitatelje DuLista razgovarali smo s njegovim novim ravnateljem doc. dr. sc. Nenadom Antolovićem.
Na čelo Instituta došli ste prije nekoliko mjeseci. Jeste li zadržali dosadašnji način djelovanja ili ste uveli i neke promjene?
Prvim danom listopada stupio sam na dužnost ravnatelja Instituta za more i priobalje. Nema previše mjesta za uvođenje novina s obzirom da je naša djelatnost jasno definirana aktima poput statuta i Pravilnika o radu. Znanstveni nam je rad na prvom mjestu, zatim izrada stručnih studija i sudjelovanje u monitorinzima. Trenutno dovršavamo projekte na kojima radimo već nekoliko godina, a potom ćemo prijavljivati i raditi na novim znanstvenim projektima.
U travnju će biti obilježena 70. obljetnica Instituta. Koja su najveća otkrića ili dostignuća Instituta u tih sedam desetljeća?
Kada bih morao izdvojiti jedan događaj koji je obilježio rad Instituta onda bih rekao da je to kontinuirani znanstvenoistraživački rad u južnom Jadranu s naglaskom na plankton. Spomenuo bih i revitalizaciju Instituta 80-ih godina, osnivanje novih laboratorija i zapošljavanje novih znanstvenika koji su danas voditelji laboratorija i projekata. Za institut je značajna i istraživačka brodica ‘Baldo Kosić II’ koju smo dobili 2009. godine. Naime, stara brodica s kojom smo istraživali stradala je 1991. u ratu te se Institut gotovo 20 godina morao snalaziti bez nje. Brodica jako puno znači Institutu poput našeg. Institut je prvenstveno orijentiran na istraživanje planktona i po svom znanstveno-istraživačkom radu vezanim za planktonske zajednice je prepoznat na Mediteranu.
Rad Instituta privukao je pažnju javnosti prilikom otkrića ‘alge ubojice’ u našem akvatoriju, zatim je bio uključen u otkrivanje četverozupke napuhnjače. Jeste li u posljednje vrijeme otkrili kakav egzotični morski organizam?
Što se tiče riba, zadnja zanimljiva javnosti bila je upravo napuhnjača jer je otrovna i potencijalno smrtonosna u slučaju konzumacije. Od ostalih organizama prof. Davor Lučić s Instituta je objavio rad o pojavi rebraša u južnom Jadranu. Riječ je o rebrašu ili morskom orahu (Mnemiopsis leidyi) invazivnoj vrsti koja je iz voda istočnih obala Sjeverne Amerike u Mediteran stigla 1982. najvjerojatnije u balastnim vodama tankera. Imaju dvije lovke i osam uzdužnih pločica nalik na rebra, po kojima su dobili ime. Rebra im svjetlucaju u plavičastim i ružičastim nijansama. Pločice su nastale spajanjem trepetljiki, a omogućuju im plivanje, mada ne osobito brzo. U našim vodama Mnemiopsis leidyi prvi put je zabilježen 2005., a od prošle godine se i prvi put udomaćio. Razlog za alarm je činjenica da je ta vrsta ranije poharala riblje fondove brojnih mora, prije svega Crnoga. Naime, morski orah hrani se zooplanktonom, jajašcima i larvama komercijalno najvažnijih vrsta riba kao što su srdela i inćun, a također je konkurent plavoj ribi u borbi za hranu. Sredinom 1990-ih u Crnom moru uzrokovao je štete u ribarstvu koje se računaju u milijardama eura. Nakon toga poharao je i Azovsko, Kaspijsko i Baltičko more.
Jesu li pojave neautohtonih vrsta sve učestalije u našem moru?
Nove vrste se pojavljuju. Kada se uzme u obzir prosječna temperatura cijelog sloja Jadrana i kada se pogleda graf u zadnjih 50 godina, jasno je kako je srednja temperatura u korelaciji s temperaturom zraka. To je povećanje za stupanj, što ne zvuči puno, ali u prosjeku, to je ipak dosta. I to je jedan od razloga zbog kojeg nove vrste pristižu u Jadran. Zanimljiva je pojava ciklonalnog i anticiklonalnog vrtloženja u Jonskome moru koje se izmjenjuje svakih 10 godina. Anticiklonalna vrtnja stvara slobodan put svježoj atlantskoj vodi prema Jadranu i tako smanjuje jadranski salinitet. Za uzvrat, Jadransko more stvara i u Mediteran ‘izvozi’ vodu smanjene gustoće. Posljedica toga je promjena cirkulacije u Jonskom moru u ciklonalnu vrtnju, koja opet blokira ulaz svježe atlantske vode u Jadran. U tom ciklonalnom smjeru može se očekivati dolazak više novih vrsta. Opet, prije je Jadran bio znatno hladniji pa nove vrste ne bi mogle u njemu prezimiti i ugibale bi, ali kako je u zadnjih 15-ak godina Jadran zimi topliji preživljavaju i uspostavljaju nove populacije.
Jeste li zadovoljni pozicijom Instituta u tvrđavi sv. Ivana? Pruža li vam ona adekvatne uvjete za znanstvenu djelatnost i imate li sve što vam je za to potrebno?
Generalno sam zadovoljan. U Institutu djeluju četiri laboratorija u sklopu kojeg je akvarij i botanički vrt na Lokrumu. Uvijek naravno može biti bolje, ali ne žalimo se, imamo potrebne uvjete za našu djelatnost.
Koliko znanstvenika trenutno radi na Institutu i je li ta brojka dovoljna za njegovu temeljnu djelatnost? Ima li u Institutu mjesta, primjerice, i za zapošljavanje studenata po završetku studija?
Trenutno brojimo 35 zaposlenika, od čega 18 znanstvenika. Prije desetak godina imali smo novi val zapošljavanja mlađih kolega. Bilo bi optimalno kada bismo imali oko 25 znanstvenika. Kroz pet do sedam godina neki od naših starijih znanstvenika poći će u mirovinu. Sada nam je nužno pomladiti se, ali i da starije kolege prenesu znanje na mlade znanstvenike. Sada je trenutak da zaposlimo mlade ljude. To nam je jedan od prioriteta.
Prije nekoliko dana objavljen je Vaš rad o problemu plastičnog otpada i mikroplastike u morima i oceanima i njihovom utjecaju na morske organizme. Plastika je postala globalni problem, ali koliku opasnost trenutno predstavlja Jadranskom moru?
Opasnost je realna jer smo dio globalnog sustava. Veći je problem mikroplastika koja nastaje pod utjecajem sunca i valova koji lome veće komade plastike. Živi organizmi je slučajno progutaju ili zamijene za plijen. Problem je što ta plastika može otpuštati razne štetne spojeve, koji na kraju prilikom konzumacije dospiju i u ljudski organizam. Problem je velik, a rješenje možemo potražiti u edukaciji i prevenciji. Jadran je ipak još uvijek čist i siguran, u njemu ne nailazimo na ‘otoke’ smeća.
Što u Institutu vidite kao trenutno najveću prijetnju našem moru i njegovu priobalju?
Uspoređujući podatke unazad zadnjih pedeset godina postoje određena odstupanja, ali ona nisu alarmantna. Čovjekovo djelovanje je najveća prijetnja na globalnoj i lokalnoj razini.