U lokalnim medijskim krugovima svima je dobro znano tko ljubi medije, a posebno kamere nacionalnih TeVe kuća, i tko je pred njima sam sebi puno lijep i samodopadan. Pojedinci se trude iz petnih žila za imati svojih pet minuta medijske slave, ali zadnjih se dana, baš tim pojedincima nekako nije posrećilo. Ustvari prisjela im je.
Pojavile se ospice. A iz dana u dan broj oboljelih raste. Vjerojatno mi je sve ovo lagodnije pisati, jer moju sam malu dva puta cijepila, a sama davno preboljela tu dječju bolest. Neću pisati o temi ZA i PROTIV ospica, tome ovdje nije mjesto. Na prevenciji ili danas dobro poznatom terminu 95 postotne procijepljenosti se trebalo više razmišljati i intenzivnije djelovati godinama unatrag. Medicinska struka se tek danas hvata za glavu, a narod… Suočen sa stvarnošću počeo je vjerovati klasičnoj medicini, jer bolje je cijepiti nego preboljeti ospice.
Prije petnaestak dana pojavio se prvi slučaj oboljelog s ospicama i od tada mediji pokušavaju informirati javnost iznoseći konkretne podatke, doći do nekih konkretnih mjera prevencije. Gurale su se samo brojke. Danas četiri, a još dva moguća oboljenja, pa šest s jednim potencijalnim, osam… U ponedjeljak popodne došlo se do brojke od 12 evidentiranih, što u prijevodu znači da ih je još barem toliko. Jer nisu ipak svih potrčali u bolnicu i prijavili svoje ospice.
Na društvenim mrežama su se pojavili dušebrižnički komentari kako će se zbog pisanja medija uništiti turistička sezona, kako mediji stvaraju paniku, kako su to ipak samo ospice. Da i ja tako razmišljam, to su samo ospice, jer sam ih preboljela bez komplikacija.
I, tko je onda zakazao? Još jednom i po tko zna koji put, sustav! Leglo ospica nastalo je u bolnici! Bolnica je stavljena pod karantenu, a kad je voda došla do grla, ravnatelj dr. Bekić nam je poručio kako se ne može on samo javljati na mobitel i odgovarati na naša (valjda pritom nije mislio samo na DuList) pitanja! A ja se pitam, što o tome nije mislio ranije. Kao vrstan upravitelj mogao je, a i trebao je predvidjeti da bi situacija mogla izmaći kontroli, i dosegnuti status epidemije. Koja je i potvrđena, iz Zagreba! Da, ministar je to prvi izustio. Odmah je trebao postaviti nova pravila, drukčija od uobičajenih, a ne stati nepripremljen pred novinare i odgovarati što mu je trenutno na pameti. Uostalom je li svakodnevni update o broju oboljelih doista nužna informacija? Činjenica jest, ospice su nas pogodile, broj oboljelih će rasti. Prvi čovjek županijskog ZZJZ dr. Lakić, postupio je potpuno suprotno. On je od četvrtka nestao s lica zemlje. Barem što se komunikacije tiče. Mailovi su mu bili pretrpani, pa ih više nije ni primao, a na pozive nije odgovarao. Opravdao se u ponedjeljak da radi dan – noć i da ne izlazi iz prostorija Zavoda za javno zdravstvo. I to mu vjerujemo, ali kiksao je i on. Njihova web stranica nije bila ažurirana, na naslovnici je stajala obavijest o potrebnoj zaštiti od sunca i tek mala vijestica o dva oboljela od ospica.
Opća bolnica Dubrovnik županijska je zdravstvena institucija i mogli su posegnuti ili bar moliti za ispomoć u ljudskim resursima u trenutku kad su uvidjeli da se ne mogu sami nositi s kriznom situacijom. Dakle, mogli su ‘posuditi’ zaposlene iz Županije koji će i dalje sjediti u županiji, a jednom dnevno ili koliko je potrebno po procjeni slati priopćenja za javnost. To bi svakako bilo olakšanje i Bolnici ali i Zavodu. Tako bi se kontrolirala situacija, javnost bi bila informirana o stanju, ne da bi se nešto zataškalo ili prenapuhalo, već bi se omogućila informiranost na razumnoj razini. I, sustav se ne bi raspao, kao što se to sada dogodilo.
Poražavajuće je da se u ovoj situaciji ne misli na drugo docjepljivanje odraslih, ne misli se na onkološke bolesnike koji moraju ući u bolnicu i dobiti svoju dozu terapije, ne misli se na trudnice, niti na osobe po domovima za starije i nemoćne. A oni koji bi trebali o tome voditi računa, ponavljaju jednu te istru mantru – cijepite djecu.
Adio Vam