PUT OD ŽUPE DO VELIKE GORICE I NOVIH NOŠNJI Sve je počelo od jedne jačerme prije dvadesetak godina

Župljanin Đuro Grbić, naš Dubrovčanin izvan Grada i veliki zaljubljenik u tradiciju i običaje svoga kraja, i ove je godine iz daleke Kanade stigao na Festu sv. Vlaha. Vidjet ćemo danas Đura u procesiji Parcu u čast u narodnoj nošnji, s posebnom jačermom koju je prvi put prošetao za jubilarnu 1050. Festu sv. Vlaha. Kroz godine djelovanja u folkloru, ispričao nam je Đuro nedavno, stupio je u kontakt s vrijednim ljudima s kojima radi na obnovi župske nošnje, ne samo muške, već i ženske.
-Za mene ona predstavlja veliko bogatstvo – otkrio nam je Đuro Grbić.
No, napominje kako je sve to djelo Tomislava Miličevića iz Velike Gorice, velikog zaljubljenika u folklor i baštinu od kojega je cijela priča i krenula.
-Prije dvadeset i kusuru godina došli su mu Konavljani na vrata i pitali ga bi li im mogao popraviti jednu jačermu. Od te jedne jačerme je nastala cjelokupna priča te čovjek pravi nošnje ne samo Hrvatskoj, nego i Kanadi, Americi, Australiji i doslovno cijelom svijetu. On je zaslužan za sve novitete koji su se dogodili u Republici Hrvatskoj, pogotovo u Dubrovačko-neretvanskoj županiji u zadnje vrijeme. Postoji tu još par drugih osoba, među njima i nekoliko lokalaca, ali 90 posto Feste i novih nošnji dolazi od njega – naglašava naš sugovornik dodavši kako je njihova suradnja s vremenom prerasla u prijateljstvo.
-To je osoba koja nema doticaja s dubrovačko-neretvanskim krajem, ali vjerujte mi zna jako puno i o nošnji i o tradiciji. Voditelj je i koreograf te jako aktivan u folkloru – otkriva dalje Grbić.
Na pitanje kako je došao u kontakt s njim i kako je počela priča o vraćanju sjaja župskoj muškoj narodnoj nošnji, Grbić ističe kako je sve krenulo preko KUD-a Marka Marojice, čiji je član.
-Prije mene s njim je u kontaktu bio Marin Srijense. On je i započeo raditi prve nošnje za KUD Marko Marojica te sam s vremenom ja to preuzeo. Upoznao sam se s njim i nastavio raditi i dublje i detaljnije. Sve je išlo ka tome da napravimo što originalniju nošnju pa je tako došla i ideja da počnemo raditi novitete na jačermama. Traženjem starih slika nošnji, slikavanjem, skupljanjem tijekom zadnjih 17 godina po svetom Vlahu, slikavanjem prednjeg i stražnjeg dijela jačerma, pričanjem s ljudima skupilo se dosta informacija te smo počeli raditi nešto novo, a to su toke na jačermama. Ideja je bila vratiti župsku nošnju što je originalnije moguće. Mi smo to uspjeli, a prve nošnje bile su za moga brata i mene. Na lijevoj strani na prsima je tvoje ime i prezime i obiteljski nadimak kojih je puno u Župi, a na desnoj strani bratstvo kojem pripadaš. Ta nošnja će se prenositi s koljena na koljeno i postat će nešto vrijedno uspomena – priča nam Grbić te dodaje kako će ove godine iz bratstva sv. Matije u grad krenuti 40 Župljana svih dobnih skupina.
Zadnjih godina itekako je pojačan interes za nošnje.
-Kako su nove počele dolaziti tako je krenuo i veći interes – ističe naš sugovornik.
Osim muških župskih nošnji, počelo se prije dvije tri godine i s obnovom ženskih nošnji.
-Počeli smo istraživati i njihove nošnje. Ženska župska narodna nošnja ima paletu svojih boja, a mi smo ostali na tim modrim, kafenim i zelenim te svake godine pokušavamo izbaciti neku novu boju pa ćemo vidjeti kako će to ići. To zahtijeva jako puno vremena, no čak i kad nošnja dođe, uvijek se možete igrati s nekim detaljima, promijeniti maramicu koja će je otvoriti ili možda grnač tako da se nošnja može uvijek dorađivati – objašnjava Grbić.
Svakako je lijepo i pohvalno da se mladi zanimaju za tradiciji i običaje i da će tu svoju ljubav prenositi dalje na buduće generacije.
-Po drugim gradovima većinom vidite starije osobe u nošnjama, no kod nas se dogodila ta neka energija mladih ljudi u zadnje vrijeme. Mi u Dubrovniku smo inače specifični i ljubav prema našem gradu je posebna po svemu. Sam taj osjećaj kad dođeš u Grad, bilo u nošnji, bilo u civilu, kad prođeš kroz Grad osjetiš njegovu bogatu povijest – zaključuje Đuro Grbić.