Prošle su dvije godine otkad nas je napustila Dubravka Antunović, znana kao Dube Borovinka. Naš sugrađanin Neno Kera u Facebook grupi ‘Jedno drugo vrijeme, Vrijeme dobrih Duhova od Grada, Dubrovčana dobra duha’ prisjetio se kroz objavu legendarne Dube.
‘Posljedno vividno ogledalo grada.
Bez kvadra i bez škrtih ograničavajućih dimenzija.
Sjetim se storije sa početka novog Milenija kad su Vido i Stipe Mesić sjedali pred Gradskom, a ona u prolazu dobacila Vidu što su joj učinili akonto sređivanja i dodjele stana.
Stipe onako diplomatski predlaže Vidu da sredi tom “dečku” stan.
U svom stilu ofenđana na prcu bez pardona na ono “dečko” je Stipi odbrusila: A ti ćelavi stari ne seri, nisam tebe ništa pitala, već Vida.
Dube.
Kraljica noći.
Drago mi je s njom bilo popit hladnu biru u Konga od Konzuma i tratat je za još jednu i hranu za mačke, one su bile njene princeze ljubimice, škembave i šugave i cotave, ranjene od života ko što je u biti bila i sama ona.
I čut’ pokoju njenu duboku od škerca iz rukava.
Onaj koji najmanje ima najviše daje.
Daje srce.
Njeno je bilo ogromno.
I u nekoj dubokoj nutrini sjetno i skrito ranjivo.
Bilo je za cio Grad.
I više od Grada.
Baš njega je imala ponajviše.
A taj Grad više nikad neće imati Dubu.
Dubu Borovinku kojoj mnogi ni pravo prezime nisu znali.
Britka jezika i proste tople duše umotane u vrckavu posebnost bića i tog “dečka” sa vazda širokim osmijehom keatonovskog lika.
Bila je orlođ koji je pokazivao tikataku bila vremena i ovog zamrla u svojoj samoljubivosti i samodopadnosti od ingordece Grada, koji eto baš vidljivo trne u sve sporijim otkucajima njemu pripadajućeg škerca i sotokuco podjebavanja.
Posebnjaka baš svojih i oriđinala tu više nema. Izumrli zavazda.
Jerbo za njih treba život i šušur sredine bez granica i onog uskovaroškog što će ti ko rijet klempava straha.
Queen of the night, we will remember You.
Forever!’