U kakvoj to državi živimo kada odluku jednog suda čekamo osam godina? Da, upravo punih osam godina trebalo je Visokom upravom sudu za poništenje Bosnićeve odluke kada je kao tadašnji povjerenik Dubrovačko-neretvanske županije omogućio povećanje obuhvata sa 100 na 310 hektara za gradnju golf resorta na Srđu.
I dok se neki bave proučavanjem pravnih pouka, a drugi interpretacijama kako se sve dosadašnje odluke temeljene na ‘povjereničkom’ proširenju obuhvata moraju staviti izvan snage, potpuno se banalizira pitanje – kakvu nam to poruku šalje Visoki upravni sud RH?
Kao prvo, da tamo sjede nekopetentni sudci, zatim da bi trebalo preispitati sve što rade i za što uopće dobivaju svoje plaće, do najdrastičnijeg zaključka da je Hrvatska jedna pravno nesigurna država.
Odluka Visokog upravnog suda trebala je stići u roku od mjesec – dva, s dužnim poštovanjem prema eventualnoj hrpi prioritetnih predmeta u roku od tri mjeseca. Ali nema baš nijednog valjanog razloga zašto se čekalo osam godina. Dokazi u slučaju golfa na Srđu i proširenju famoznog obuhvata su isključivo dokumenti. Ma nije se radilo o nikakvoj CSI istrazi gdje je ekipa forenzičara izlazila na teren i gdje su nenadano, na anonimnu dojavu, našli jednu dlaku na kamenu koja se pokazala kao krucijalni dokaz. U slučaju golfa na Srđu radilo se o jednostavnom zaključku i par skica u prilogu, koje je trebalo pročitati! I za to je sudcima trebalo punih osam godina. Sramotno.
Dakako Bosnić, farmaceut s Korčule, došao je 2006., nakon namjerno proizvedene krize, kao povjerenik u Županiju odraditi za Iva Sanadera i partnere, strateški važnu odluku tadašnje vlade RH. Isto kako je došao, ekspresno je nestao iz političkog života ove Županije. Jer obavio je zadatak kako mu je naređeno, čime je udario temelje suludog nekretninskog biznisa u Dubrovniku. Golferi su krenuli s realizacijom plana. Kupili sve što su mogli, opasali, crvenim markerom zacrtali svoj teren na karti, i? Čekali da se dogodi Dubrovački dogovor i da Šuica i Vlahušić zgotove započeto – donesu UPU za Srđ. S time je omogućena dugogodišnja realizacija sna Aarona i Maje Frankel, Sanadera ili tko već stajao u ulogu tzv. vlasnika zemljišta na kojem bi u doglednoj budućnosti trebali niknuti hotelski kapaciteti s golf sadržajem u prilogu!
I što očekivati dalje? Mislite da će ‘Frankel’ sjedati skrštenih ruku. Ako tako mislite, varate se. Iz ovakvog razvoja događaja uslijedit će posljedice iza kojih će ‘vlasnici’ tražiti pravnu nadoknadu svih mogućih šteta, za izgubljeni novac, za izgubljeno vrijeme, za izgubljeni ugled… Bit će tu PR kukanja, upozorenja potencijalnim investitorima da ne ulažu u nesigurnu Hrvatsku, ucjena, zastrašivanja, ali i traženja zadovoljštine pred međunarodnim sudovima. Tužit će državu. Hoće, jer to je logično. A hoćemo li mi imati satisfakciju što nam se (možda) neće graditi suludi golf projekt iznad glava. Ma teško. Jer ovu bitku nije dobio nitko. Odluka je došla osam godina prekasno!
Adio Vam