Najlakše bi sad bilo napisati kako su hladni zimski dani idealno vrijeme za popularno bindžanje serija. Pa usput nabrojiti floskule tipa kratki dani, duge noći, topla dekica, čaj, kakao, udobna fotelja, neizbježne kokice i zajamčena zabava. Prava istina je da je svako vrijeme, svako godišnje doba, zapravo idealno vrijeme za kvalitetan TV sadržaj. I tu nama ‘navučenim’ na dobar televizijski i filmski proizvod, nema pomoći. Ipak za one koji misle zimski adventski šušur zamijeniti kućnom atmosferom, posebno sad za vrijeme školskih praznika kad ne znaju što će sa sobom, ali i sa svojim klincima, evo jedne male TV preporuke. Riječ je o britanskoj crnohumornoj dramskoj seriji ‘Roditeljske muke’ (izvornog naziva ‘Breeders’), u kojoj glavni likovi Paul i Ally Worsley balansiraju između svojih karijera, ostarjelih roditelja, hipoteke, preokreta u vezi i neugodnih iznenađenja u odgoju svoje djece, Lukea i Ave.
Piše: Pavo Jančić, prof.
Iako je prva sezona ‘Roditeljskih muka’ emitirana 2020. godine nekako je poprilično neprimijećeno prošla kod domaćeg gledateljstva, što je prava šteta s obzirom na ono što nam nudi. Dobra priča, odlično pogođen momentum (recesija, pandemija, izoliranost), karakterni glumci, sigurna režija i kamera, od ove serije učinili su pravi mali TV dragulj, onaj tipični engleski gorko-slatki bombon, čiji okus dugo ostaje u ustima i kojeg stalno želiš još. Upravo zato je sve ljubitelje ovog žanra razveselila vijest o emitiranju četvrte sezone serije 2023. godine, koju smo upravo imali prigodu pogledati u jesenjoj shemi popularne streaming platforme HBO Max.
Što to znači biti dobar roditelj?
Na početku serije otkrivamo Paula (u interpretaciji odličnog Martina Freemana, najpoznatijeg po ulozi Bilba Bagginsa u filmu ‘Hobit’) brižnog oca i supruga, koji pomalo shvaća da baš i nije čovjek kakvim se smatrao. Njegova supruga Ally (fascinantno ekspresivna Daisy Haggard) vodi tonski studio, nasmijava ukućane, bori se sa dječjim mušicama, ali i izljevima bijesa svog muža. U njezinom životu nema više mjesta za druge ljude, osim poslovnog partnera, muževih roditelja, pastorice protestantske crkve koju povremeno posjećuje. Radnja se događa u simpatičnom engleskom predgrađu tipskih kućica, gdje pratimo svakodnevni život ove obitelji. Serija zapravo svo vrijeme postavlja ista pitanja: što to znači biti dobar roditelj, može li kontrola bijesa spasiti brak, je li roditeljsko izgaranje normalno, može li suvremena žena istovremeno balansirati između posla koji obožava, muža koji ima probleme s agresijom i uobičajeno divljeg obiteljskog života?
Serija na komičan, ali i prilično realističan način, razbija dosad viđene tabue i klišeje u odnosu roditelja i djece te vrlo eksplicitno pokazuje kako se istodobno može sadistički patiti, ali i uživati u vlastitoj obitelji. U četvrtoj, upravo završenoj sezoni, Paul i Ally nastavljaju se suočavati s svakodnevnim izazovima roditeljstva (usput se pripremaju postati djed i baka – sad već malo spojlam) dok istodobno moraju brinuti o Paulovim ostarjelim roditeljima Jimu i Jackie.
Malograđansko licemjerje engleske suburbije
Sve ovo zvuči fora, simpatično, aktualno, ali je već stoput viđeno. Pa u čemu je onda stvar s tim ‘Breedersima’, da su u isti mah toliko privlačni i uznemirujući, obični i komični, subverzivni i mainstream, liberalni i konzervativni? Usput i gledljivi, duhoviti i iskreni. Stvar je u tome da serija uspješno funkcionira na nekoliko razina. Prva je ona obiteljska. Obitelj je danas prečesto izgubljeni teritorij, egzistencijalno ugrožena zajednica, neuralgična točka suvremenog društva, izložena svakodnevnim traumama, raslojavanju, poništavanju. Kao takva sama je po sebi dovoljno teška i neprobavljiva tema, osobito ako ju se ne promatra iz satiričkog, sitcom rakursa. Autori ‘Breedersa’ (Jamie Brittain, Martin Freeman, Chris Addison, Simon Blackwell i Sean Gray) tu obitelj prikazuju drugačije, beskompromisno, u svoj njenoj nježnosti, ljubavi, brutalnosti, lažima. Čine to na pametan i nenametljiv način, bez dociranja, pretvaranja, čine to suptilno, elegantno i slojevito.
Kroz zanimljivo napisane likove koji su čvrsto i intenzivno utemeljeni u stvarnosti (svatko sa svojim poimanjem osobnog integriteta i shvaćanjem vlastitog ja), provlače sve intrigantne i provokativne teme koje muče suvremenu obitelj, ali i širu gradsku zajednicu u kojoj ta ista obitelj živi i radi. I tu dolazimo do druge dimenzije, društveno-političke, gdje serija raskrinkava dvojbenu inkluzivnost potrošačkog društva, malograđansko licemjerje i hipokriziju engleske suburbije, lažne pozicije moći, morala, fluidno određene susjedske, župne, rodne i prijateljske odnose. Realističnim pristupom temi, serija uspješno propituje i secira socijalnu, mentalitetnu i političku mitologiju grada, ali i kolektivnu svijest društva u kojem živimo. Svjetonazorski tu ima svega, ali je sve s mjerom i pošteno, demokratično i autentično, bez navijanja za jednu ili drugu stranu.
Tridesetominutni izlazak iz zone komfora
Na kraju dolazimo i do one izvedbene razine, koja i jest najveća vrijednost cjelokupnog serijala. Serija je nepretenciozno zamišljena, bez ambicije da ponudi samo jednu, gotovu i neprikosnovenu istinu, ali je u isto vrijeme htjela biti više od puke jednokratne zabave za gledatelje svih generacija. Ona jest studija roditeljstva, na trenutke provokativna i tenzična, ali je i nadahnuta, oštroumna priča, sa svojim laganim ritmom, dramskim skladom, mozaično isprepletenom pričom u svom kratkom, 30-minutnom formatu. Iako naizgled tužni i rezignirani, glavni likovi su u stvari zanimljivi, šarmantni, neposredni i inteligentni, spremni u svakom trenutku izaći iz svoje zone komfora (usput to isto uspijevaju napraviti i gledateljima), izaći iz svoje privatno-intimne sfere te nas svojim ponašanjem i stavovima iznenaditi, zaintrigirati i uznemiriti.
O sljubljenosti forme i sadržaja izlišno je trošiti riječi, besprijekorna vizualnost savršeno se slaže s pitkom i razumljivom naracijom, koherentnom dramaturgijom, kao i s glumačkim izvedbama koje su snažne i uvjerljive, s puno pažnje za detalje i nijanse. Režija je atmosferična i sugestivna, a dijalozi u seriji su duhoviti, iskričavi, prepuni igre riječi, pop kulturnih referenci, neizgovorenih rečenica i komičnih replika, uz odmjerenu dozu legendarnog engleskog sarkazma. Iako tema roditeljstva ključno determinira seriju, neka vas to nipošto ne navede na pogrešan trag. ”Roditeljske muke” su intimni višegeneracijski portret jednog društva koje se polagano bliži svom kraju, TV uspješnica koja će vas natjerati da se zamislite, nasmijete do suza, ali i povremeno rasplačete. Iskrena preporuka za nadolazeće blagdane.
Naziv: Breeders
Mreža: HBO MAX, 2020.-2023.
Žanr: Crnohumorna drama
Foto: www.hbomax.com