Niti mjesec i pol dana od preuzimanja vlasti trebalo je Vladi da povuče prvi potez, koji bi u najgorem scenariju mogao zadati još jedan težak udarac hrvatskim građanima.
Pod pritiskom raznih stranih i domaćih stručnjaka i analitičara kako valja donijeti hitne i odlučne mjere i reforme, Kukuriku vlada odlučila se na vjerojatno najlakše rješenje – podizanje stope PDV-a na 25 posto od 1. ožujka.
Takav potez navodno bi trebao spasiti hrvatski kreditni rejting od 'junk' statusa, ali i pokrenuti gospodarstvo i rast. Da, trebao, jer i nakon odluke o povećanju PDV-a još uvijek se vode oštre polemike kakve će učinke po hrvatske građane proizvesti takve mjere.
Neki su, naime, skloniji oštrijim i konkretnijim rezovima, prije svega kroz smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru i uvođenje labavijeg radnog zakonodavstva.
Proračun još nije donesen, rast BDP-a predviđa se tek za 0,8 posto, HNB se trudi braniti tečaj, već su najavljeni pregovori o izmjeni kolektivnih ugovora, a ministar financija Slavko Linić ne očekuje rast cijena kao posljedicu rasta PDV-a.
KAKO ĆE REAGIRATI TRGOVCI?
Trgovci su, naime, 2009. godine, kada je vlada Jadranke Kosor povećala PDV s 22 na 23 posto, teškom mukom smanjili marže i odustali od rasta cijena, pa malo tko vjeruje da su spremni to ponoviti u ovom trenutku. Dapače, očekuje se da će se neki ovim povećanjem nastojati okoristiti i vratiti na staro. Ipak, treba znati kako mnoge trgovačke lance previše ne diraju takve promjene, jer su oni svoja poskupljenja proveli već početkom godine, ne čekajući odluku Vlade, usput prigodno okrivljujući proizvođače i dobavljače.
I kao uvijek, valja se zapitati: gdje su u svemu tome građani? Kao i obično, nigdje. Ili, možda točnije rečeno, negdje na dnu. Već duže vrijeme osjećaju da je ‘vrag odnio šalu’ i da je nastupilo vrijeme snalaženja. Znaju građani da se treba posvetiti iznalaženju najlakših i najjefitnijih rješenja. A jedno od takvih rješenja neki naši sugrađani sigurno će pronaći – preko granice. Kao nekad, tako i danas – Neum, nekima i Trebinje. Premda se činilo da su vremena odlaska u kupovinu u susjednu nam državu iza nas, novonastali uvjeti preživljavanja vratit će dobar dio Dubrovčana starim navikama. Jer, stare navike teško umiru. Kad je o šopingu ‘preko grane’ riječ, barem je tu računica uvijek čista. Malo boljim sondiranjem situacije i usporedbom cijena mnogi će shvatiti da bi bilo pametno i uputno opet se okrenuti našim susjedima. Osmislit će naši sugrađani pravi mali destinacijski menadžment, a najbolje će proći oni koji će do u detalje voditi računa o pokazateljima koji utječu na planiranu uštedu. Uračunat će cijenu goriva ili prijevoza koja ovisi o udaljenosti, cijenu samo provjerenih i osjetno jeftinijih proizvoda te moguće ostale usputne troškove.
NEUM ILI TREBINJE!?
Neki će vjerojatno već znati reći i u kojem smjeru ići za kupnju neke vrste robe, pa će Neum ostati meka za prehrambene proizvode, a Trebinje za odjeću i ostalo. Ili obrnuto.
Naravno, ne može se zanemariti učinak domoljubnih stavova kod priličnog broja naših sugrađana, kojima ne pada na pamet ići u Neum ili Trebinje. Posebno su osjetljivi su na priče o jednodnevnim privatnim izletima na “kombinovano meso” uz prateći šoping u Trebinje, a čime se neki Dubrovčani čak i na glas hvale.
Sasvim je moguće pretpostaviti da će, nakon dobro osmišljene i provedene taktične potrošnje u susjedstvu i 'tankanja' rezervoara do vrha, dio ušteđenog iznosa 'sagorjeti' na povratku kući, ali će se ukupna ušteda ipak pokazati dostatnom.
Međutim, nema brige, jer nema mjesta optimizmu. Bez obzira na sve navedeno, treba biti svjestan velike prijetnje koja će se, prema svim najavama, ostvariti kroz idućih nekoliko mjeseci. Drastična lančana poskupljenja struje, plina, derivate, pa svega ostalog su zaista najveća opasnost po džep građana. Jer onda će biti sve teže izvedivi takvi ‘štedni’ izleti, a Dubrovčani će se, nakon dugo vremena, na kraju ipak morati okrenuti – sami sebi.
Hrvati kao Skandinavci
Porez na dodanu vrijednost (PDV), u Hrvatskoj uveden prije dvanaest godina, smatra se socijalno neosjetljivim porezom, koji zahvaća sve društvene slojeve, a najviše pogađa najsiromašnije. Uvođenjem nove stope Hrvatska se smjestila u sam vrh ljestvice zemalja s najvišim PDV-om, na razinu skandinavskih zemalja, koje redom imaju bolji životni standard. Tek su Mađari ispred nas s 27 posto, dok Grci i Talijani, bez obzira na krizu, još uvijek stoje na 23 posto. U Rumunjskoj PDV iznosi 24 posto, dok se u ostalim državama članicama EU-a kreće od 19 do 23 posto.
Zasad nisu zabilježeni slučajevi da je neka država snizila taj porez, kojeg se najučinkovitije anulira povećanom kupovnom moći građana.