‘Pjesnički libreto’ naslov je zbirke poezije operne božice Diane Hilje čija je promocija upriličena u četvrtak navečer na Velikoj sceni dubrovačkog teatra. Javnosti poznata kao hvaljena mezzosopranistica, prvakinja HNK u Zagrebu, nakon što ih je desetljećima pjevala na pozornica, Hilje se, kaže, na pisanje stihova odlučila slučajno.
– Ovo je prva knjiga u mom životu. Počela sam pisati jer sam imala nesreću pa mi je liječnik rekao da na dvije i pol godine zaboravim pjevati. Međutim, dok sam doma ležala na kauču te slike koje sam prije pretakala u glazbu, kao bujica rijeke navrle su u riječi. Ne znam kad ću pisati, o čemu ili kako će one izgledati, ali nikad ne mijenjam svoje pjesme. One direktno idu na Internet, najčešće Facebook. Jednog dana baš zbog toga me nazvala gospođa Ana Bašić. Ona je dubrovačka slikarica koja mi je rekla kako je pročitala moje pjesme i pitala me bi li sudjelovala na međunarodnom susretu pjesnika u Gradu. Naravno da sam pristala. Tako je počeo taj moj novi životni put za kojeg nisam ni znala da u sebi nosim. Pjesme su se poslije samo nizale. Uvijek sam bila puna snova, ali njih sam do sada pretakala u koncerte ili uloge – objasnila je Hilje za DuList.
Pjesme koje se nalaze u zbirci, njih više od stotinu, otkrila je, napisane su kroz protekle dvije godine. Svaka od njih je priča koja je itekako proživljena. Nije trebalo dugo vremena da poezija Diane Hilje, jednako kao njen glas bude prepoznata pa su joj nakon izdavanja uslijedili pozivi na brojne festivale.
– Ne mogu se na svaki poziv odazvati, ali izuzetno sam počašćena što zbirku mogu predstaviti u mom Gradu, u kazalištu u kojem sam bila od malena, među svojim ljudima. To mi je došlo kao poklon – dar s neba. Već 19. studenog imam susret u našoj Tvornice snova na kojoj će sudjelovati desetak pjesnika iz regije – dodala je.
Na promociji zbirke Dubrovkinji su se pridružile kolege i prijatelji iz kulturno-umjetničkog te javnog života – Katja Bakija, Nila Miličić Vukosavić i glumica Mirej Stanić koja je na daskama Marina Držića interpretirala njenu poeziju dok je Sebastian Vukosavić otpjevao poznate skladbe poput onih Leonarda Cohena ‘Dance me to the end love’. Sama Hilje, naglasila je, ove večeri, odabrala je ne zapjevati već se u potpunosti prepustiti u uživanju u ovoj pjesničko-glazbenoj večeri.
– Ne volim miješati bombone. Sebastiana Vukosavića sam pozvala večeras jer ga često znam slušati. Naime, moja kuća je u Ulici od puča i ljeti kad je sparina znam sjesti na prozor dok on pjeva na kantunu. Koliko bi puta tako pjevala prateći vokal, a nakon toga sjela i pisala. Taj njegov glas koji je obojen životom mi je često bio inspiracija i zato sam ga zamolila da večeras nastupi – poručila je Hilje. Vukosaviću su se na pozornici pridružili i članovi Katedralnog zbora pod vodstvom Maje Marušić. I uz njih mezzosopranisticu veže posebno iskustvo. Naime, kako ističe, kazalište ima dvije maske od kojih se ona umorila pa joj je za nositi se s njim potrebna vjera te nerijetko utočište pronađe upravo u redovima ovog zbora.
Važno je napomenuti kako je ‘Pjesnički libreto’ Diane Hilje objavljen u suradnji s organizacijom Kultura snova, a dosad je mezzosopranistica sudjelovala u mnogim zajedničkim, međunarodnim izdanjima poezije ove kuće.
– Kada se u umjetnosti spoje glas i riječ, posebnost je to duše koja pjeva svoje stihove svojim jezikom zavičaja, gdje ulice Grada zvone poznatim melodijama. Tako i Diana spaja svoj glas mezzosopranistice sa stihovima koje piše iz sebe, samozatajno a jednostavno i britko, jasno i čitko pričajući pjesmom svoju pjesničku priču o tremi, sceni, kazalištu, ljubavi, prijateljima, svojoj obitelji i životu općenito. U tom pjevu je kao djevojčica koja prosipa cvijeće Stradunom klanjajući se pred sv. Vlahom ostavljajući trag svome Gradu. Diana jezikom lokaliteta pečati svoje trenutke slažući riječi a stihovi lete u pjesmu kao Pjesnički libreto za pozornicu poezije punu dobrote i posebnosti izričaja na čemu joj se klanja i sama Kraljica književnosti – zapisao je urednik zbirke Zdravko Odorčić.