Dubrovački muzeji u suradnji sa Zavodom za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku nastavljaju s edukativnim predavanjima i tijekom veljače. Predavanje na temu ‘DUBROVNIK I ZALEĐE: identitet i vjera’ održat će doc. dr. sc. Marinko Marić, u četvrtak, 21. veljače 2019., u 18.30 sati, u glazbenoj dvorani Kneževa dvora.
Naslonjeno neposredno na dubrovački teritorij, zaleđe je bilo strateška točka pa su tamošnje političke, gospodarske i demografske prilike često imale značajan utjecaj i na prilike u Dubrovniku. Dobri odnosi sa zaleđem bili su nužan uvjet opstanka za Dubrovnik kroz čitavu njegovu prošlost. I Dubrovčanima i stanovnicima zaleđa bilo je u interesu da se veze ne prekidaju, jednima zbog sigurnosti trgovine a drugima zbog tržišta, mogućnosti zapošljavanja i nalaženja utočišta u pogibeljnim situacijama.
Utjecaj prilika u zaleđu na one u Dubrovačkoj Republici posebice je bio izražen u drugoj polovici 15. stoljeća kada su Osmanlije osvojile prostor Huma i Bosne. Tadašnja migracija iz zaleđa prema Dubrovniku značajno je promijenila demografsku sliku Dubrovačke Republike. Osim ratnih i mirnodopska vremena također su imala stalne migracijske procese iz zaleđa prema Dubrovniku.
Dubrovnik je kao katolička sredina bio osjetljiv na doseljavanje pripadnika ostalih vjera. Granica Republike bila je i čvrsta vjerska granica. Privilegij useljavanja na područje Republike odnosio se uglavnom na katolike. S pripadnicima ostalih vjera situacija je bila drukčija. Pravoslavcima i muslimanima iz zaleđa Dubrovčani nisu dopuštali da se nastanjuju na području Republike. Odnos Dubrovčana s pripadnicima drugih religija više je bio koegzistencija ili prilagođavanje, a manje tolerancija ili prihvaćanje. Politika prema inovjercima temeljila se na načelu ‘cuius regio, illius religio’, s političkim ciljem očuvanja homogenosti kao uvjeta održanja Republike u opasnom geopolitičkom okruženju.