U našem se gradu sve nešto povremeno događa. Povremene su sjednice Gradskog vijeća, pa onda takve traju danima. Tako se 23. sjednica razvukla na suluda, iscrpljujuća i neljudska četiri dana, pa smo u gradu dobili novu manifestaciju u izvan karnevalsko doba koju slobodno možemo nazvati ‘4 dana geve karnevala’.
Zapravo sama činjenica da se u jednu sjednicu natrpalo 60 točaka nije normalna, a ni humana, čak nema nikakva opravdanja zbog čega se sjednice nisu održavale u vrijeme nacionalne predizborne kampanje. Tempo od jedne (ili niti jedne) sjednice mjesečno s prenatrpanim brojem točaka je jednostavno postala iritirajuća odluka koju je kao praksu uveo predsjednik Vijeća Mato Franković. Taj hadezeov predsjednik povremeno niti ne drži konce u svojim rukama, pa se i sam povremeno pogubi pri tom ne znajući na kojoj se točki dnevnog reda nalazi. Isto tako povremeno dopušta besciljna lamentiranja gradskih vijećnika, koja često završe u kukuruzu, a ne na temi o kojoj bi se zapravo trebalo raspravljati.
U takvoj atmosferi predanarhičnog stanja najviše se omastio brk gradonačelniku Andru Vlahušiću, koji koristi svaku prigodu za pričat o svemu osim o onome za što je pitan ili o čemu je riječ. Pa smo tako skroz izvan konteksta zadane točke vijeća saznali da bi gradonačelnik Dubrovnika rado širio javne gradske površine otkupljujući od privatnika nešto što je Grad imao priliku ranije kupiti. Recimo Remizu. Da, istu onu Remizu iz koje je već prije par godina trebala iseliti gradska tvrtka Libertas kojoj je kupljen zamjenski prostor u Komolcu. No inertnošću i nestručnošću uprave te tvrtke autobusi i radionca su još uvijek na jednoj od atraktivnijih lokacija u poslovnom centru grada. E sad bi to Grad uzeo za se. Bez obzira što je nakon 19 javnih dražbi nekretnina posrnulog GP-a našla novog vlasnika koji je izdvojio prepolovljeni iznos od onog početnog, Vlahušić se dosjetio da bi bilo skroz lijepo i (ne)korektno da sada tu istu parcelu otkupi Grad po istoj cijeni i na njoj planira javnu gradsku površinu. Što se babi snilo…
Na ovoj sjednici Gradskog vijeća govorilo se i o još jednoj povremenoj pojavi u gradu – zamućenoj vodi i spasu za sve nas – pročistaču vode. Sve je u trenutku postalo kristalno jasno barem što se gradnje toliko nužnog pročistaća tiče. Vlahušić najavljuje kako će mu središnjica predizborne kampanje dogodine biti upravo presjecanje vrpce na tom objektu. O da, izreklo se na ovoj sjednici i ono o čemu nitko ne želi pokrenuti suvislu raspravu, a to je da ćemo i nakon puštanja u rad pročistača tu i tamo, a najčešće za ‘povremenog’ kišnog razdoblja imati opet zamućenu vodu na rubinetu, jer apsolutno rješenje problema nije u pročistaču, već u zacijevljenju tunela na Srđu.
Povremeno se u našem gradu događa, tako bar tvrdi prvi čovjek grada Vlahušić, da i gomna plutaju po moru. Ma samo povremeno kad se začepi kanalizacija. Tako je u lipnju spriječena ekološka, ali i turistička katastrofa privremenom sanacijom podvodnog ispusta ispod Petke. Oči (a i nos) su se malo zatvorile, pa smo progurali ljeto, ali zato sad fekalije frcaju na sve strane, od uvale Sumartin, Libertasa, Pogačića, Lazareta, podno Belvedera. Skoro pa je zavladala potpuna ‘kontaminacija’. Ali eto to se samo ‘povremeno događa’. U gradsku kanalizacijsku infrastrukturu nije uložena kuna od 70-tih godina prošlog stoljeća. Pri tome se uopće ne vodi računa kako je svega previše, a jedna buža je premala da izdrži i proguta sva sra… Zašto bi se ulagalo u nešto što nitko ne vidi, i čemu to uopće voditi kao prioritetan projekt!? Zbog nebrige, lako i brzo, bi nam se moglo dogoditi da ono što se po riječima gradonačelnika ‘povremeno događa’ ne pređe u trajno stanje. Važno je da se gradski vijećnici, dok im gomna ne dođu do grla, bave svim krucijalnim problemima grada, pa se još samo nismo dotakli utjecaja zvijezda na njihove horoskopske znakove. A to bi uvelike moglo utjecati na tijek i stanje njihove svijesti za nadolazeće serijale sjednica GeVea.
Adio vam