Ivica Čerjan sa svojim sinom Vlahom s ponosom nosi trombunjersku odoru. Primjer su obitelji koja već godinama njeguje ovu dubrovačku tradiciju.
—Jedina smo obitelj koja ima četiri generacije trombunjera. Vlaho je četvrto koljeno i hvala Bogu imamo i peto – pohvalio se gospar Ivica uz napomenu kako je unuk Toma još mali, ali važno je da se ljubav prema Dubrovačkim trombunjerima ima na koga prenijeti dalje. Sve je počelo od Nikole, nona gospara Ivice, kojega je naslijedio njegov sin Pavo Lino. Ivica Čerjan u Trombunjerima je od 1987. godine, a Vlaho od 2015. U obitelji Čerjan Festa svetog Vlaha itekako je posebna, i to ne samo zbog blagdana nebeskog zaštitnika Dubrovnika i Vlahovog imendana.
—Moja supruga je rođena na svetoga Vlaha pa je po njoj Vlaho i dobio ime. U nas je sveti Vlaho nešto baš posebno, kao Božić. Dođe suprugina familija iz Konavala i bude baš svečano – priča nam gospar Ivica, na što se nadovezao i Vlaho dodavši kako njih dvoje uvijek idu doma na objed, na njihovu obiteljsku festu, u dvosatnoj pauzi iza procesije, a potom se vraćaju svojim obvezama. Ove godine Festa u obitelji Čerjan još je više posebna. Vlaho je, naime, izabran za barjaktara dok će gospar Ivica obavljati dužnost zapovjednika.
—Dozapovjednik sam sigurno jedno 15 godina. Kad sam se htio ostaviti svega, došlo je vrijeme da moram obaviti tu časnu dužnost – objašnjava Ivica Čerjan koji će morati zamijeniti zapovjednika koji ove godine ne može voditi Festu. Inače, zapovjednik vodi Festu, brine se za red u procesiji, određuje što će se i kad pucati… Dubrovačkim trombunjerima svake godine na Festu sv. Vlaha dolaze i gosti, a ove godine bit će čak šest gostujućih postrojbi. Više o dužnosti barjaktara objasnio nam je Vlaho.
—To je posebna čast jer svaki trombunjer može biti barjaktar samo jedanput u životu. Svi to jako dugo čekaju, a mene je evo zapalo dosta rano – govori nam te dodaje kako Dubrovački trombunjeri imaju tri podružnice, Osojnik, Rijeku i Grad tako da se svake godine barjaktar bira iz jedne od njih. Vlaho se prisjetio i kako je Trombunjerima pristupio baš u godini kad je gospar Ivica bio barjaktar. Zanimljiva priča krije se i iza obiteljskog trombuna.
Zanimljiva povijest trombuna
—Imamo jedan trombun. Moj nono Niko je jako rano umro, nažalost prije nego sam se ja rodio. Njegov je trombun prodan u Italiju. Ipak, moj je otac nakon 10 do 15 godina shvatio kako ga treba vratiti doma. Na potragu za čovjekom kojemu je prodan potrošio je dosta vremena. Trajalo je sigurno godinu, dvije, možda i više dok nije u Bariju pronašao tog čovjeka. Na kraju ga je nagovorio da mu proda trombun jer je to obiteljsko nasljeđe i tako je trombun vratio u Hrvatsku te je on i dan danas kod nas. Nosi ga Vlaho, a ja već godinu dvije ionako malo pucam – priča nam gospar Ivica, na što je Vlaho dodao kako im za ovu, 1052. Festu trombun ne treba jer je otac zapovjednik, a on sam nosi barjak. Dubrovački trombunjeri godišnje imaju dosta nastupa i izvan granica našeg grada. Ja sam Hrvatsku prešao cijelu, kaže gospar Ivica, a i Vlaho je već dosta nastupa odradio.
—Imamo sigurno od 20 do 35 nastupa godišnje, od čega je 15 do 20 putovanja za koja se uvijek traži četiri do pet članova jer, nije se lako organizirati budući da ljudi rade – priča nam Vlaho, a gospar Ivica dodaje kako svake godine jedna grupa trombunjera ide u Škabrnju, a druga u Vukovar. Ono što mu je posebno ostalo u sjećanju jest vojno hodočašće u Lourdes.
—Bio sam u Lourdesu na vojnom hodočašću 2008. Iz Zagreba je išlo 70 autobusa i bilo je to nešto posebno, 70 tisuća vojnika iz cijelog svijeta. To je doživljaj kojega ću sigurno pamtiti do kraja života – prisjetio se gospar Ivica.
—Sveti Vlaho je tradicija, povijest, a tradicija je nešto po čemu nas poznaju i po čemu će nas i buduće generacije poznavati. Moramo nešto ostaviti iza sebe. Velik ponos, velika sreća i neka se tradicija nastavi! Čekamo petoga Čerjana trombunjera – dodali su za kraj Ivica i Vlaho Čerjan.
Iz priloga DuLista Parcu u čast
Foto: Obiteljski album