Milanovićev pokušaj desničarenja esdepeu se teško odbio o’ glavu, čime su debelo potpomogli hadezeu u ostvarenju njihovog jako dobrog rezultata. A bili su pobjednici, trebalo je samo raspisati izbore i to je bila gotova stvar, ‘neovisne’ ankete su im bile ludo naklonjene. Ali dogodio se ‘čorak’, pogriješili su. Umjesto da se šef socijaldemokrata pozabavio svojim biračkim tjelom pokušao je koketirati, a vjerojatno sad više ni on sam ne zna s kime ili čime. Valjda je mislio da će ‘otklanjanjem’ teškog tereta koji ga je pritiskao, a taj je da mu je djed bio ustaša, pridobiti simpatije i pobrati glasove djela desno naklonjenih glasača. Međutim, uz njegovu aroganciju, svađalački gard, bahatluk, nadobudnost i umjetnu svađu sa Srbima, brojke su se okrenule protiv njega samoga. Milanović je zapostavio svoje članstvo i već danas je prošlost. Zavući će se u neki briselski ured i narednih godina meditirati. Malo će i nedostajati, jer ponekad je znao taj njegovi prgavi stav biti i šarmantan. I dok on bude sebe razvijao u transcendentalnom smislu, esdepe će se urušavati. Prolazit će katarzu, u kojoj će brojni šaroliki likovi, videći sebe u ulozi velikog nasljednika pokojnog Račana, nuditi novi smjer i zaokret svojoj partiji.
Ono što će se događati na državnoj razini u esdepeu bit će zapravo preslik stanja dubrovačkih socijaldemokrata posljednjih par godina. Rastočeni, raslojeni, bez infrastrukture, podrške odozgo. Već sama činjenica da se jedan čelnik dubrovačkog esdepea, ma niti jedan član gradske organizacije nije našao među četrnaest na listi desete izborne jedinice dovoljno govori za sebe.
Milanovićeva koalicija je u Dubrovniku ostala čak bez 1193 glasa u odnosu na parlamentarne izbore iz studenog prošle godine, pa su se u nedostatku kvalitetnih imena birači ljevice, vratili Olgi Muratti. Bojkotirali su u potpunosti smjernice i naputke haenesovog gradonačelnika Andra Vlahušića koji je odaslao sramotnu poruku da svoj preferencijalni glas poklone nekakvom no name Splićaninu. Bivša esdepeovka, koju su danas prigrlili umirovljenici, pobrala je iza bivšeg ministra Lalovca najviše samostalnih glasova. No ni tih 1058 dubrovačkih preferencijalnih, nije joj bilo dovoljno da se dovuče do Sabora, jer esdepeovci u desetoj izbornoj jedinici osvajaju tek četiri mandata. Ipak ostaje joj barem kakva – takva satisfakcija da je razvalila haenesovca kojeg je gurao i podržavao Vlahušić, iza kojeg je stajala cijela stranačka nomenklatura i u kojeg su bačene puste pare u kampanji.
Zanimljivi su skroz ti preferencijalni glasovi. Znaju bit’ malo i zafrkani, pogotovo kad skontaš da ti ni žena nije dala glas. A bilo je takvih slučajeva u Hrvatskoj. Naše perjanice, razmiljene po raznim listama, su dobile prema zaslugama. Gospođa Paulina može biti sretna što je osam njezinih najbližih zaokružilo baš njezino ime, dok će gospar Hrvoje vjerojatno danima pokušavati otkriti tko ga je to u familiji iznevjerio. Dobri i dragi gospar Hrvoje dobio je samo sedam glasova u našem gradu, i ne znam što mu se po stare dane trebalo upuštati u nekakve politike, što ga njegovi nisu zaustavili.Mato Franković se pak pohvalio izvrsnim rezultatima, ali nažalost nije računao na Milana Kujundžića koji ga je apsolutno razbio po preferencijalnim glasovima. U gradu se približio brojci od 2000 glasova, ali Kujundžićevo preskakanje ga do daljnjega drži ‘na vatri’, daleko od saborske fotelje. Ovog puta glasovi Sanje Putice pošli su vjerojatno Matu Frankoviću, pa je ona ostvarila prilično loš rezultat, s 1.939 lanjskih zapela je na skromnih 857. Iako su puni samohvale za izborne rezultate i hadezeovcima je umaklo stotinjak glasova za razliku od prošle godine, no to vjerojatno pripisuju slaboj izlaznosti.
A Pero V.?. Njegovo ime izgubilo je u gradu čak 178 glasova od studenog prošle godine. Spao je na bljedunjavih 643. Tekica se očito negdje zagubila ili su se slova u njoj izlizala. Ili su možda glasači shvatili kako se njegov politički opus približio Mesićevom neuspjelom revivalu.
Adio vam