Zapanjuje činjenica da, tako ću se izraziti, svi junaci mukom zamukoše. Hoteli Plat jesu državna tvrtka, ali ne bi smjeli biti političko pitanje.
Radnici Plata svakako bi, nakon dugogodišnjeg rada, voljeli osjetiti činjenicu da su se županijske i gradske strukture očitovale po pitanju uvjeta natječaja, to bi bilo krajnje korektno. Ovakvih, liberalnih, fleksibilnih i nadasve čudnih uvjeta nije bilo u modernoj hrvatskoj povijest. Imamo među nama iskusnih političara, kao što je župan Nikola Dobroslavić, koji je jedini u Hrvatskoj na kvalitetan način i s izrazito pozitivnim iskustvom, uspio, dok je bio direktor, provesti radničko dioničarstvo u Hotelu Osmine. Njegov stav o našoj današnjoj situaciji zasigurno bi bio od velike važnosti i nama kao upravi, zaposlenicima i državi.
Zlatko Komadina, primorsko-goranski župan koji se bori za rapski Imperijal, digao je na noge cijelu regiju, sazvao tematsku sjednicu. Ista situacija je i sa strukovnom grupom, kako lokalnom tako i nacionalnom. Tražimo da se i oni javno očituju o prodaji Hotela Plat, hotelskoj kući u državnom vlasništvu, jer njihova smo aktivna članica.
Osjećamo da smo prepušteni sami sebi. Pitam se dokad!? I zašto?! – započeo je razgovor Pero Matić, direktor Hotela Plat, koji sa zaposlenicima razmatra podnošenje ponude za kupnju tog turističkog kompleksa u Župi dubrovačkoj.
Kakva je sudbina Plata iz današnje perspektive? Na redu je posljednji od tri pokušaja privatizacije?
Imamo opravdani strah i strepnju nad budućnosti Plata jer uvjeti koji su dani u natječaju ne garantiraju da će se naš strateški cilj ispuniti, a to je obnova ratom poharanih kapaciteta, podizanje razine kvalitete cijele destinacije, a sve to podrazumijeva i novo zapošljavanje. Uvjeti su dijametralno suprotni od onoga što je bilo propisano u posljednjem natječaju koji se provodio prošle godine. Tada se, naime, inzistiralo na minimalnom ulaganju od 90 milijuna kuna, a ovaj put je sve to ispušteno. Danas imamo isključivu tržišnu utakmicu s jedinim kriterijem – tko da više novaca taj dobiva Hotele Plat. To ne garantira da će se stvarno u Platu dogoditi ulaganje i da će stvarno pravi investitor koji se bavi hotelijerstvom ući u Plat.
Dakle, moguće je da sutra u Platu na mjestu današnjih hotela i cijelog kompleksa ne budu više hotelski kapaciteti?
Ovakva odluka, primjerice, omogućava potencijalnim investitorima kupovinu Plata, brisanje, odnosno rušenje Ambasadora i Mediterana, bez obzira na prostorni plan, jer znamo kako se lako prostorni planovi mogu prenamijeniti. Na tom mjestu mogu niknuti vile čijom gradnjom bi potencijalni investitori isplatili ulaznicu u Plat i time postali multimilijarderi. Uostalom, među potencijalnim zainteresiranima koji su poslali pisma namjere ima i tvrtki s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna i nitko ne zna tko stoji iza njih. Jednostavno mogu imati milijun ili 100 tisuća kuna veću ponudu, a bave se sasvim drugom djelatnošću. To je ono što bi državu, kao sadašnjeg vlasnika, itekako trebalo brinuti, jer se treba zagarantirati uspješna priča i zaposlenicima i vlasnicima.
Dakle, Vladi je samo cilj jednokratno napuniti proračun?
Očito je situacija u proračunu tako kompleksna da je sad primarni cilj krpanje rupa u proračunu. Uvijek sam inzistirao na prodaji Plata i po manjoj cijeni, samo da budući vlasnik osigura ulaganje koje je neminovno. Hoteli Plat rade samo s trećinom prijeratnih kapaciteta, što znači da bi prioritet i primarni cilj trebao biti ulaganje. Ulaganjem država dobiva i kroz komunalni doprinos, kroz nova zapošljavanja, poreze, prireze, doprinose, tako da takva prodaja za državu indirektno, ali dugoročno ima smisla. Ovo što se danas događa je isključivo jednokratno punjenje proračuna bez vizije, a 100 milijuna kuna u situaciji gdje je javni dug narastao do 71 posto BDP-a neće nikoga spasiti.
Zajedno sa zaposlenicima krenuli ste u utrku za vlasništvo nad Hotelima Plat. Je li to realno?
Zaposlenici Plata nemaju 100 milijuna kuna i to je svakome jasno. Međutim, pregovaramo s našim strateškim partnerima, ali i provjeravamo sve navode iz natječaja, stavku po stavku, od početne cijene pa dalje. Pokušavamo vidjeti je li sve korektno prema vlasniku, jer naš primarni cilj je zaštita interesa vlasnika. Provjeravamo metodologiju kako se došlo do početne cijene i ukoliko utvrdimo da je sve napravljeno po pravilu mi ćemo sa strateškim partnerom inzistirati na davanju ponude. Ukoliko vidimo da je primjerice cijena definirana površno iznijet ćemo razloge zbog čega nećemo dati ponudu.
Zašto bi potencijalni investitor bio zainteresiran za partnerstvo sa zaposlenicima?
Budući da je u natječaju postavljen jedini uvjet – tko da više, mi mu zapravo ne bi bili potrebni, ali investitori su svjesni kad su radnici zadovoljni, da je zadovoljan i gost, a to u konačnici znači da je i vlasnik zadovoljan.
Je li u Hrvatskoj poznat sličan primjer partnerstva vlasnika i zaposlenika?
Ne. Ovo bi bio prvi takav primjer. Riječ je o joint venture u kojem bi zaposlenici davali know-how, a novi vlasnik kapital.
I kako bi to funkcioniralo u stvarnosti?
Vrlo jednostavno. Vlasnik i potencijalni strateški partner bi davao cjelokupni kapital vezano za kupovinu, a obnova kapaciteta bi se, vrlo vjerojatno, financirala iz povoljnih kreditnih linija HBOR-a, tako da upravo know-how dolazi do izražaja u vraćanju sredstava.
Spomenuli ste i početnu cijenu kao spornu? Je li 99.995.364 kune realan iznos za sve dionice Hotela Plat?
Vrlo je bitno vidjeti kako je vlasnik došao do početne cijene. Znači, u turističkoj branši postoji više modela vrednovanja tvrtke. U našem slučaju pretpostavljam da se išlo logikom knjigovodstvene, tržišne, odnosno dinamičke i statičke analize tvrtke. Na nama je sada utvrditi je li došlo do grešaka prilikom vrednovanja cijene koju su postavile stručne službe CERP-a. Oni nam nisu dužni reći kako su došli do cijene, stoga mi sami pokušavamo dokučiti i vjerujem imamo dovoljno vremena za analizirati na kojem je temelju postavljena cijena za Plat. Tko radi taj i griješi, ali vrlina je priznati grešku. Posljednja procjena tržišne vrijednosti Plata iz travnja 2012. godine je 38 milijuna eura što je oko 288,8 milijuna kuna.
Jedina ste hotelska tvrtka u državnom vlasništvu koja je samostalno izašla iz postupka predstečajne nagodbe.
Sami smo konsolidirali tvrtku, platili 62 milijuna kuna Ministarstvu financija, dobili otpis dugova u iznosu od 142 milijuna kuna i samostalno izašli iz cijeloga postupka koji je podrazumijevao financijsko restrukturiranje. U operativnom restrukturiranju te iste predstečajne nagodbe stoji obnova ratom poharanih kapaciteta i to je naša vizija i naš put.
Ove godine napunit će se 10 godina kako ste na čelu Hotela Plat. Koliko se u tom razdoblju ulagalo u hotelske kapacitete?
Koliko smo mogli. Obnovili smo dva paviljona, osposobili što smo više mogli smještajnih kapaciteta i sve to pod tekućim održavanjem, tako da je u zadnjih deset godina uloženo 2 milijuna eura. Štedili smo jer smo znali da će doći ovaj trenutak. Nije bilo nimalo lako isplatiti 62 milijuna kuna državi, a mi smo 2 milijuna eura isplatili iz vlastitih sredstava, dok smo ostatak uspjeli zatvoriti kreditnim sredstvima.
U vašem neposrednom susjedstvu se radi brzim tempom. Već ove sezone u Župu stiže Sheraton. Kakav je Vaš pogled na budućnost Hotela Plat?
Plat ima 67 zaposlenika, dok u sezoni imamo potrebu i do 110 ljudi. Naša vizija je podići sve kapacitete na 4 zvjezdice. I to se mora napraviti kako Plat ne bi izgubio utrku s konkurencijom. Tim više zapanjuje činjenica, a s obzirom na naše bliže i dalje okruženje, da se pred novoga vlasnika ne stavlja uvjet garancije za ulaganje. Bez takve garancije Plat gubi tržišnu utakmicu. Zato se toplo nadam da će se ili poklopiti naša vizija s budućim investitorom ili će se morati mijenjati uvjeti natječaja u kojemu će plan investicija postati prioritet.
Može li propasti i ovaj natječaj?
Postoji odredba gdje CERP bez obrazloženja ne mora prihvatiti niti jednu obvezujuću ponudu. To ne priželjkujem, međutim, s uvjetima kakvi jesu u natječaju ostavljen je širok prostor i bojazan da će Ambasador i za 20 godina ostati ovakav kakav je danas, ratom devastiran hotel.
Često ste znali biti izrazito kritični prema kreiranju dubrovačkog turističkog proizvoda. Ide li nam turizam u dobrom smjeru?
Nažalost, mislim da mi godinama stojimo na mjestu. Sebe i svoje uspjehe u broju noćenja uspoređujemo samo sa sobom i rezultatima ostvarenim godinu ranije. Dok se god Dubrovnik ne bude uspoređivao s top destinacijama na Mediteranu u smislu povećanja noćenja i povećanja financijskog prihoda nećemo imati pravu sliku stanja. Svi pričaju o produženju sezone, svi pričaju o destinancijskom managementu, koji nažalost ne funkcionira, i svi pričaju o povećanju broja noćenja, a stvarnost je takva, što je žalosno, da mi danas ne znamo koliki je prihod od turizma u turističkom kolaču Hrvatske jer to rade neke tamo druge službe u Zagrebu. I dok god budemo okrenuti prema Zagrebu i čekali informaciju o našim brojkama, od toga nema ništa. To je isto kao da me pitate koliko su Hoteli Plat radili prometa godišnje, a ja kažem radili smo nešto, odnosno imali smo povećanje u odnosu na lani. Gdje su brojke?! Neodrživo je da oni koji vode bilo Grad bilo Županiju i dalje ne znaju koliko je ostvareno prihoda od turizma, direktno i indirektno te koji je cilj za dogodine.
A strategija? Imamo li je uopće?
Grad i Županija zajedničkim snagama moraju stvoriti pravila igre kojih će se pridržavati svi vinovnici u destinaciji. U nas se radi stihijski, radi se ad hoc. Nama se turizam događa. I prije deset godina sam govorio da se nama turizam događa i da je Dubrovnik brand koji blijedi. Od tada do danas se malo toga promijenilo. I sve sam to govorio ne zato što želim nešto loše Dubrovniku, ja sam dijete ovoga Grada. Na svemu tome se treba raditi. Dubrovnik jedini u Hrvatskoj ima predispoziciju raditi 12 mjeseci u godini, a mi sve naše komparativne prednosti ne koristimo ni u tragovima. Ne koristimo kulturno-povijesno naslijeđe i taj vid turizma. Mali Lošinj ima Apoksiomena i oni su od njega stvorili cijelu priču, a što je s našim Gundulićem, Držićem…
Imamo li razloga strahovati od Splita? Proglašen je turističkim rekorderom turističke Hrvatske.
Da se ne uvrijede kolege u Splitu, oni su druga kategorija razmatranja naspram nas. Split je napravio ogroman iskorak, a on je tim veći jer Dubrovnik stoji u mjestu. Split ide naprijed, ima svoj cilj, imaju strategiju. Ipak, teško će dostići razinu Dubrovnika. Međutim, prilikom dodjele lovorika volio bih vidjeti po kojim su to oni brojkama rekorderi. Noćenja i dolasci? Ne bih volio da mi se kolege u turističkim zajednicama uvrijede, ali noćenja i dolasci se još jedino broje na teritoriju Rusije. U poslovnom svijetu danas je bitna jedino zarada. To je ono što bi se trebalo, uz prosječne cijene i ulaganja vrednovati, i na temelju toga stvarati rekordere.
Mijenjajte kategorizaciju turističkih objekata!
Volimo se podičiti kako je Dubrovnik grad s najviše hotela s pet zvjezdica. Međutim, struka uopće ne razmišlja o tome kakva je ta naša kategorizacija. Smatram da kategorizaciju pod hitno treba revidirati. Koja god vlada dođe na vlast, to bi joj trebalo biti među glavnim zadacima. Uostalom, Ministarstvo turizma treba dobiti puno važnije mjesto nego što ga trenutno ima. Turizam čini 16-17 posto BDP Hrvatske i samim time bi trebao imati puno zapaženije mjesto nego što ga trenutno ima. Ministaru turizma, za granu koja Hrvatskoj donosi oko 7 milijardi eura godišnje, bi trebalo osigurati mjesto prvog podpredsjednika Vlade.
Istrijani u Ministarstvu turizma, a gdje su naši?
Izrazit ću se Gundulićevski “ko bi gori sad je doli, ko je doli gori ustaje”. To se kolo sreće okreće. Svojevremeno su nama iz Dubrovnika prigovarali da imamo pomoćnika ministra, direktora TZ-a. Nije bitno odakle je čovjek, već zna li svoj posao. Ne mogu zamjeriti ministru Lorencinu, ni bilo kojem drugom ministru koji malo bolje gleda svoj kraj, ali je činjenica da ipak povremeno treba skrenuti pogled i na ostatak Hrvatske. Činjenica je da odluku o Platu donose ljudi za koje garantiram da 90 posto njih koji sjede u Upravnom vijeću CERP-a ne znaju gdje je Plat. Međutim, to ih ne sprječava u izglasavanju jednoglasne odluke. Mi smo sami krivi što nemamo više važnijih ljudi na istaknutim pozicijama. Postavio bih pitanje na ovaj način: koliko je to Dubrovčana ostavilo naše ljude na raznim pozicijama po različitim ministarstvima ili državnim agencijama? Koga su naši ostavili iza sebe u Zagrebu? Takvih je malo ili nimalo. E tu je problem!
Ministarstvo turizma preseliti u Dubrovnik!
Stalno smo pod političkim pritiskom temeljenim na novoj podjeli Hrvatske na pet Regija, a što Dubrovnik konkretno radi po tom pitanju? Ništa, iako svi znamo što nam se događa s Gradom. Upravo u tom smislu novi mandatar Vlade, odnosno novi premijer treba uvesti regionalizaciju putem decentralizacije. Kako? Iskreno se nadam, i vjerujem da nitko ne bi imao protiv, da sjedište Ministarstva poljoprivrede bude u Osijeku, Ministarstvo branitelja u Vukovara, a slijedom toga Ministarstvo turizma u Dubrovniku čime bi dobili primat kojeg zaslužujemo. Ne znam zbog čega je naše političare to strah reći i tako nešto gurati! Svi vidimo da nam neke zgrade zjape poluprazne, pa zašto onda Ministarstvo turizma ne bi bilo smješteno u prostoru Fina-e, koja je puno ljepša zgrada za Ministarstvo turizma Hrvatske, nego sadašnja Kockica koja je još iz vremena Tita. Određeni gradovi već na tome uvelike rade, a Dubrovnik ne reagira. Bilo bi lijepo da novi ministar turizma, odakle god on bio, iz Dubrovnika putuje u Zagreb na sjednice Vlade. Uz današnju tehnologiju, a obzirom da se Vlada sastaje četvrtkom, ne vidim nikakav problem.