Stigao je povijesni dan za Hrvatsku! Večeras će, nakon svečanosti, prva vozila proći Pelješkim mostom, objektom koji konačno spaja najjužniji dio Hrvatske s maticom državom. O njemu sanjamo desetljećima, a dok se političari i dalje prepiru čija je most ideja, građanima je sve to manje važno – dočekali su izlazak iz prometne izoliranosti.
Prije godinu dana svjedočili smo povijesnom spajanju teritorija Lijepe naše. Naime, podizanjem zadnjeg, 165. segmenta čelične rasponske konstrukcije 28. srpnja 2021. Pelješki most bio je u potpunosti spojen od Komarne do Brijeste te je konačno označio cjelovitost države.
Trenutak je ovo na kojeg se čekalo desetljećima počevši od prvotne ideje koja se pojavila još krajem devedesetih godina 20. stoljeća do danas kada s iščekivanjem brojimo sate do njegovog puštanja u promet.
Kroz ovaj tekst, kojega smo objavili i prije godinu dana, donosimo kronologiju izgradnje ovog milenijskog projekta na kojem su se lomila mnoga koplja.
Dok se u javnosti i dalje vodi rasprava je li inicijator bio pokojni župan dubrovačko-neretvanski Ivan Šprlje iz redova SDP-a koji je svoju zamisao predstavio 1997., a cilj mu je bio ujediniti dva dijela zemlje, u HDZ-u tvrde drukčije. Naime, prema njima 1998. pokojni Pero Glumac je pokrenuo prikupljanje potpisa za peticiju za izgradnju Pelješkog mosta pa su se na izvanrednim izborima za Skupštinu Dubrovačko-neretvanske županije HDZ-ovci borili s program naziva ‘Raditi i graditi’ čiji najvažniji projekt je bio upravo most. Tko ga je prvi spomenuo vjerojatno će se raspravljati i dalje, no svakako je 1998. HDZ-ov Luka Bebić prijedlog iznio u Saboru. Na samom početku novog tisućljeća, 2000. pok. Šprlje je najavio završetak prostorno-prometne studije županijske cestovne mreže koja predviđa izgradnju brze ceste i bezuvjetnu izgradnju mosta ‘Pelješac-Klek’. Slijede tri godine tišine pa ideju ponovno oživljava tadašnji premijer Ivo Sanader.
2004. predstavljen je projekt Jure Radića i njegove tvrtke IGH prema kojem je on trebao koštati 1,95 milijardi kuna, a njegove dimenzije iznosile bi – dužina 2.404 metra, širina 24,64 i visina 55.
Godine 2005. premijer Sanader prvi put otvara gradnju Pelješkog mosta te drugi put opet 2007. kada je rečeno da će se s radovima krenuti do proljeća 2008. Istovremeno, dobivena je građevinska dozvola po projektu i potpisan je ugovor s konzorcijem Konstruktor-Viadukt-Hidroelektra. Završetak je predviđen do 2015. koji je s vremenom prolongiran, a usporedo s tim rasli su procjenjivani troškovi.
2009. odlučuje se kako se Pelješki most neće financirati iz državnog proračuna, već iz onog Hrvatskih cesta i Hrvatskih autocesta. Također, Skupština Dubrovačko-neretvanske županije donijela je Deklaraciju o prometnoj izoliranosti.
Na gradilištu 5. svibnja 2010. su počela probna bušenja tvrtke Crosco. Ohrabrenje kako će se most privesti kraju daje ondašnja premijerka Jadranka Kosor koja je rekla kako se s projektom nastavlja jer je on puno više od infrastrukturnog objekta. Međutim, iste godine radovi su fizički obustavljeni. Izgrađene su tek pristupne ceste, središnji plato, betonara i dokovi te dva upornjaka (pilona), no raskinut je ugovor s konzorcijem te je potrošeno 230 milijuna kuna.
2011. stiže novi udarac. Naime, Europska investicijska banka poručila je kako neće financirati gradnju te su projekt nazvali besmislenim i kako se ne uklapa u dugoročnu viziju EU.
2012. trenutak je potpunog sloma kada od njega odustaje i Vlada, raskidaju se ugovori s izvođačima te se ‘žonglira’ s idejama trajekata i koridorom kroz Neum. Tadašnji premijer Zoran Milanović kaže kako je projekt moguće realizirati kroz EU fondove jer je riječ o kohezijskom projektu s europskom dimenzijom.
2013. župan Nikola Dobroslavić u Dubrovniku organizira sastanak o prometnoj povezanosti, a europarlamentarci s juga Hrvatske Oleg Valjalo, Dubravka Šuica i Ruža Tomašić u Bruxellesu lobiraju za financijsku pomoć EU. Studija konzultantske tvrtke Safege pokazala je da je od osam mogućih rješenja najbolje graditi most. Hrvatske ceste za potrebe te studije izradile su dva nova projekta Pelješkog mosta. 2014. intenzivirale su se ‘prepirke’ s BiH oko štetnosti Pelješkog mosta i eventualnih smetnji njihovom plovnom putu, a ministar Siniša Hajdaš Dončić najavljuje kako u ožujku 2015. ide aplikacija za most.
2015. provedena je Studija izvedivosti vrijedna 2,3 milijuna kuna koja je pokazala još jednom da je Pelješki most najbolje prometno rješenje. Čeka se službena odluka Europske komisije i sufinanciranje u iznosu od 85 posto. Pelješki most je krenuo i nitko ga više ne može zaustaviti. Ovaj put je zaista ozbiljno, iduće godine počinju radovi, pohvalio se polovicom 2016. ministar Oleg Butković. Svega pola mjeseca nakon što je objavljen natječaj, Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) stigla je žalba na dokumentaciju za projekt koji bi, s 85 posto prihvatljivih troškova, trebala sufinancirati Europska unija i koji je samo u prvoj fazi, od nekoliko faza, težak 1,7 milijardi kuna. Žalbu je, na neke uvjete iz natječaja, uložila tvrtka Viadukt i sve dok DKOM nije odlučio o žalbi, natječaj je bio u mirovanju.
Konačno u lipnju 2017. Europska komisija dala je zeleno svjetlo Republici Hrvatskoj te odobrila bespovratna sredstva u iznosu od 357 milijuna eura. Rečeno je kako će se projekt sastojati od tri faze – izgradnje samoga mosta duljine 2,4 km, izgradnje pristupnih cesta u duljini od oko 12 km, dok je treća faza izgradnja stonske obilaznice. Ukupna vrijednost procijenjena je 526 milijuna eura (s PDV-om), odnosno 420 milijuna eura (bez PDV-a) pri čemu je planirani rok za završetak radova bio 2022. Nekoliko dana nakon, upravo u Dubrovniku, uslijedilo je i potpisivanje Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za financiranje projekta ‘Cestovno povezivanje s južnom Dalmacijom’ između ministra Butkovića, ravnatelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU Tomislava Petrica te direktora Hrvatskih cesta Josipa Škorića. U rujnu bilo je poznato kako su na natječaj za izvođača bile predane tri ponude – austrijskog Strabaga, talijansko-turske zajednica ponuditelja koju je činio Astaldi s turskom tvrtkom Içtas i China Road and Bridge Corporation s partnerima.
U travnju 2018. ugovoren je posao težak preko dvije milijarde kuna s najjeftinijim ponuđačem – CRBC-om prilikom čega je predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković naglasio: ‘Izgradnjom Pelješkoga mosta rješavamo pitanje povezanosti juga Hrvatske s ostatkom zemlje, dobivamo veliki investicijski projekt, imamo konkretnu vidljivost članstva u Europskoj uniji, a otvaramo i dugoročnu gospodarsku suradnju s Kinom’. Zaključeno je kako će se izgradnja će se odvijati u četiri faze – izgradnja mosta Pelješac (2,4 km), izgradnja pristupnih cesta na kopnu (2,14 km) i na Pelješcu (9,898 km), izgradnja stonske obilaznice 1. faza (poddionica Sparagovići / Zaradeže – Prapratno duljine 10,2 km) i izgradnja stonske obilaznice 2. faza (poddionica Prapratno – Doli duljine 7,89 km).
Preuzimanjem dokumentacije službeno je projekt i otpočeo, a nakon probnih bušenja dna, u prosincu je na gradilište uplovio brod Zhen hua 7 s dva testna pilota i drugu opremu potrebnu pokretanje radova.
Start 2019. značio je u Komarni postavljanje prvog stalnog pilota dugog 126 metara te ih je za četiri mjeseca u dno zabijeno svih 148. U veljači 2020. brod Da Yu Xia dopremio je dijelove kolničke konstrukcije mosta. Oni će se nastaviti prevoziti tijekom čitave godine do lipnja 2021. kada je su pristigli i oni posljednji. Ondje, održana je koordinacija investitora i izvođača radova projekta ‘Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom’, kojoj su uz Butkovića s državnim tajnikom Josipom Bilaverom, nazočili župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić i zamjenik Joško Cebalo, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić sa suradnicima, kao i predstavnici izvođača – tvrtki Strabag i AVAX te CRBC te nadzora. U tom trenutku bilo je spojeno 80 posto konstrukcije i montirano 48 od 60 zatega. Tom prilikom izneseno je kako paralelno s Pelješkim mostom napreduju i radovi na segmentima pristupnih cesta. Predsjednik Uprave Hrvatskih cesta Josip Škorić stoga je istaknuo kako bi se promet lakih vozila, tj. osobnih automobila te kamiona do sedam i pol tona, preko njega mogao odvijati i prije dovršetka pristipunih cesta. Međutim, naglasio je da će tu odluku donijeti sukladno stanju cijelog projekta i aspektima prometne sigurnosti koji će biti na snazi, a s obzirom na lokalnu cestu na koju bi se promet trebao priključiti. Radovi postavljanja i zavarivanja svih segmenata bili su dovršeni u večernjim satima 28. srpnja 2021., kada je Pelješki most podizanjem zadnjeg, 165. segmenta čelične rasponske konstrukcije, bio u potpunosti spojen od Komarne do Brijeste.
-Most je bio san mnogih u proteklih 20 godina. Ostvarili smo cilj koji rješava problem star 300 godina. Ono što se dogodilo večeras, najbolje opisuje tezu o modernom suverenizmu. Tezu koja definira kako realizirati strateške nacionalne interese, a to učiniti uz osnaženu poziciju RH u međunarodnoj zajednici koja je dio Europske unije. Most ne spaja samo Hrvatsku, već i EU. Ne dijeli Hrvatsku i BIH, već povezuje. Ovo je zajednički projekt i tako ga trebamo doživljavati – rekao je prije godinu dana premijer Andrej Plenković te istaknuo da je kineska tvrtka unatoč pandemiji i problemima u transportu uspjela spojiti most tri mjeseca prije roka.