Grad

PAOLO TIŠLJARIĆ Igre će dobiti spektakularnu ceremoniju otvorenja kakvu i zaslužuju!

paolo tisljaric1

Čast, ali i odgovornost, režirati otvaranje 75. Dubrovačkih ljetnih igara dopala je ravnatelja Kazališta Marina Držića Paola Tišljarića. Očekivanja su velika, naročito jer je riječ o jubileju, na čelu Festivala je nova umjetnička ravnateljica Martina Filjak koja je obećala značajan iskorak naprijed, a i u samoj ceremoniji otvaranja sudjeluju velika imena hrvatskog glumišta i opere. Osim toga, prvi put Igre, po uzoru na svjetske festivale, imaju festivalsku temu. Intrigira vidjeti kako će se ovogodišnja tema Mediterana ukopiti u svečanost otvaranja. S Tišljarićem smo porazgovarali pred veliku noć.
Ove godine dopala Vas je čast režirati otvorenje jubilarnih 75. Dubrovačkih ljetnih igara. Velika je to i odgovornost, a znamo da je dubrovačka publika prema svečanosti otvorenja najemotivnija, stoga i najzahtjevnija i najkritičnija. Je li vas trema? Ima li straha od ‘post festum’ komentara, kritika?
Nema straha, jedva čekam otvaranje. Pozitivna trema je uvijek prisutna, ali s obzirom da program pripremamo već nekoliko mjeseci sve bi trebalo proći u najboljem redu. Nadam se da će Dubrovačke ljetne igre dobiti spektakularnu ceremoniju otvorenja kakvu i zaslužuju.
Prema onome što nam je u razgovoru kazala umjetnička ravnateljica Martina Filjak cijeli je program ovogodišnjih Igara, uključujući njihovo otvorenje, ‘osmišljen kako bi se svijetu predstavilo ono najbolje od Grada i kako bi se postigla ravnoteža između tradicije i suvremenosti’. Što ćemo najbolje od Grada vidjeti navečer 10. srpnja i na koji ste način Vi pristupili konceptu postizanja ravnoteže između tradicionalnog i modernog?
Koncept je klasičan – ceremonija sadrži sve ‘zadane’ komponente koje su povezane na malo drugačiji način. Sastojat će se od dvije cjeline, jedne koja slavi dubrovačku tradiciju i druge koja slavi umjetnike na Igrama. Ponosan sam na to što su ovogodišnju ceremoniju oplemenili stihovi dva neprikosnovena barda hrvatske književnosti Luka Paljetka i Danijela Dragojevića, kao i glazba maestra Đela Jusića, uz nezaobilazni vrhunac ‘Himnu slobodi’.
Obećava sudjelovanje u ceremoniji otvaranja Igara velikih imena hrvatskog glumišta: Zrinke Cvitešić, Gorana Višnjića, našeg Mara Martinovića, kao i prvakinje HNK u Zagrebu, također Dubrovkinje Dubravke Šeparović Mušović. Možete li nam otkriti njihove uloge?
Velika mi je čast i zadovoljstvo raditi s ovim vrhunskim umjetnicima. Ceremonija podrazumijeva prezentaciju svih umjetničkih grana na Igrama – dramu, glazbu, balet i folklor u sinergiji s Gradom i njegovom bogatom povijesti. Nema klasične podjele uloga, svi su umjetnici u službi tog koncepta. Uz navedene ne smijemo zaboraviti glumce Kazališta Marina Držića i ostale članove festivalskog dramskog ansambla, Dubrovački simfonijski orkestar, FA Linđo, klapu Kaše, članove plesne skupine Step’n’Jazz, zborove i KUD-ove dubrovačkog kraja koji sudjeluju u otvaranju.
Čini se da se događa ono što je odavno priželjkivala i struka i publika – sinergija i bitno veća i značajnija suradnja Igara s jedne i gradskih kulturnih ustanova, uključujući Kazalište Marina Držića, s druge strane. Za pretpostaviti je da Vas to veseli, jer je poznato i da ste Vi zadnjih godina upravo za to ‘navijali’, to poticali i radili na tome?
Sinergija svih ustanova u kulturi Grada je bitna, kao i suradnja s drugim srodnim ustanovama u zemlji i inozemstvu, a to treba stalno naglašavati. Takve suradnje oplemenjuju sve sudionike tih procesa. Osobno smatram da su koprodukcijske suradnje budućnost kazališne umjetnosti. Suradnja Igara, Orkestra i Kazališta, ustanova koje su nekad bile ujedinjene u Festival Dubrovnik, trebala bi biti integralni dio planiranja festivalskih sezona i drago mi je što intendantica Filjak, ravnateljica Bulić i ja o tome slično razmišljamo. Nadam se da je ovo početak brojnih vrhunskih projekata.
Jeste li očekivali ovakvu pomamu za ‘Kafetarijom’? Naime, karte su doslovno ‘planule’ od kad su stavljene u prodaju i nesumnjivo je to najiščekivanija premijera festivalske sezone.
Iskreno, nisam očekivao da već u svibnju neće biti ni jedne karte. Veseli me što je uzbuđenje oko predstave veliko i nadam se da nećemo iznevjeriti očekivanja publike. Meni rad na ovoj predstavi predstavlja veliko veselje i pomicanje osobnih granica. Kroz rad na Kafetariji ponovno sam se zaljubio u dubrovački govor.
Ovo je Goldonijevo djelo ostalo u kolektivnoj memoriji zapamćeno kao jedna od najvećih festivalskih uspješnica. Naime, pod redateljskom palicom Tomislava Radića 70-tih i 80-tih godina na Gundulićevoj poljani je oduševljavalo publiku, zadržavši se na repertoaru čitavo desetljeće. Predstavlja li Vam ta činjenica ipak svojevrsni teret ili slatki izazov, možda oboje istovremeno? I što Vašu Kafetariju razlikuje od Radićeve?
Radićeva kultna predstava upravo je ishodište naše. Nažalost Gundulićeva poljana više nije festivalska pozornica, ali našli smo utočište na Držićevoj. Izazovno je, ali i beskrajno zanimljivo svaki dan raditi u neposrednom kontaktu s ljudima, domaćima i strancima, koji prolaze, dobacuju, zadrže se na ogradi, smiju se, komentiraju… Ovo je jedinstvena prilika raditi izložen pogledima publike svaki dan, jer se naši procesi proba obično odvijaju u mraku kazališne dvorane.

Pročitajte još

Crveni križ postaje član platforme s besplatnim psihosocijalnim savjetovanjem

Dulist

Večeras završno testiranje sustava Zone posebnog prometnog režima

Dulist

[KOMENTAR] Franković: ‘Vrijeme je za zaokret u turizmu i da kažemo ‘dosta‘ povećanju brojki, Dubrovnik je tu primjer upravljanja‘

Dulist