Dinko Mirić, v.d. pročelnika gradskog Upravnog odjela za promet, stanogradnju i razvojne projekte, na mala vrata postaje glavna osoba u Gradu za brojne važne projekte.
Iako se ne smatra „glavnim komunalcem od Grada“, za duList porazgovarali smo s Mirićem kako o projektima koji se upravo rade u sklopu odjela na čijem je čelu, kao i o onima koji se namjeravaju započeti do kraja mandata koalicijske vlasti. A dotaknuli smo se i aktualne političke situacije. Sve pod budnim okom (i uhom) glasnogovornika Zorana Obranovića.
Ove godine imate na raspolaganju nevjerojatnih 93,4 milijuna kuna, najveći dio otpada na razvojne projekte i stanogradnju, gdje će ti novci otići?!
– Ove je godine proračun planiran na 106 milijuna i 300 tisuća kuna, to je 6 puta veći proračun, a najveći dio odnosi se na groblje Dubac, oko 40 milijuna kuna, i na cestogradnju, oko 46 milijuna kuna. Pod cestogradnjom mislim na projekte koje smo planirali, a koji će se najvećim dijelom financirati iz kredita koji je upravo pri završetku odobrenja kod Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Naime, njihova tijela moraju donijeti konačnu odluku da od tih 99 milijuna kuna, 40 milijuna kuna ide za groblje Dubac, 20 milijuna za Lazarete i 39 milijuna kuna za promet. Što se tiče sredstava koji će se financirati iz kredit,a tu je najznačajniji iznos od 14 milijuna i 400 tisuća kuna za raskrižje na Ilijinoj glavica. To su radovi koji će se financirati u ovoj godini.
Zatim Ulica branitelja Dubrovnika 8 milijuna kuna, te 2 milijuna koje ćemo tijekom rebalansa namijeniti za otkup zemljišta u ulici Stjepana Cvijića, a radi izgradnje i rješavanje najvećeg komunalnog problema u toj ulici, a to su garaže za parkiranje. Vjerujem da ćemo doći u priliku otkupiti zemljište i onda krenuti u fazu realizacije projektiranja i sve što slijedi, budući Grad Dubrovnik odmah uz tu parcelu ima jednu svoju, tako da bi se tu formiralo oko 1500, 1600 kvadrata građevinske parcele za rješavanje tog krucijalnog problema. Slijedeći projekt cestogradnje su ulice žrtava Dakse, Iva Vojnovića gdje ćemo uložiti 4 milijuna i 400 tisuća kuna na pojačanom održavanju i izgradnji nogostupa, od Dvora u Lapadu do Vile Čingrije.
To je značajan zahvat, projekt rekonstrukcije nogostupa u gradu kao jedinstven projekt koji osigurava pješačke koridore tamo gdje su najpotrebniji. Od luke Gruž preko obale Stjepana Radića, ulicom Ante Starčevića gdje smo već napravili 850 metara nogostupa i onda idemo prema gradu. U gradu su veliki problem 3 objekta pored stare bolnice gdje nismo dobili suglasnost za rušenje kako bi taj pješački koridor bio zatvoren. Slijedeća dva pravca idu od Dvora u Lapadu, preko Iva Vojnovića, Pera Čingrije do parka na Čingriji.
Isto tako planiramo od Presidenta i Copacabane pa do Pošte Lapad urediti nogostupe. To je projekt od oko 10 kilometara koji će grad u vrlo kratkom roku napraviti. Isti taj projekt pokušali smo realizirati i sa zainteresiranim hotelskim kućama konkretno sa Babinim kukom, TZ-om koja barem do nedavno nije bila u financijskoj mogućnosti za to. Tih 2000 metara od ipsilona na Babinom kuku do Pošte Lapad negdje teži oko 3 milijuna i 280 tisuća kuna. Riječ je o proširenju i uređenju postojećih nogostupa, uz produženje nogostupa ispod Campa do Copacabane.
TREBA IMATI NOVCE I BITI OZBILJAN
Imate li viziju kada bi se mogao realizirati taj projekt?
– Vrlo brzo, pa zar ne vidite da radimo? Ne treba za to vizija, treba samo biti ozbiljan, imati novce i napraviti to. Dakle, krajem rujna počinjemo od Dvora u Lapadu do Čingrije, a to je potez od oko 4 kilometra. A Vila Čingrija će u planovima postati javni prostor jer je šteta da HRT stoluje u najljepšoj gradskoj vili na najljepšoj poziciji sa šetnicama i parkovnim prostorima. U ona vremena ona je bila u funkciji javnih sadržaji, pa sam tamo i ja plesao kad sam bio mlad.
Namjerava li onda Grad kupiti Čingriju?
– Grad je spreman u bilo kojoj opciji za pregovore uz uvjet da televizija dobije funkcionalne prostore. Grad je otvoren za razgovore i najozbiljnije se planira realizirati ta ideja.
SIGURAN U VLAHUŠIĆEV DRUGI MANDAT
Dakle se stiglo s realizacijom Tehnološkog bloka na Osojniku posebno sada kada postoji mogućnost da se remiza proda?
– Mislim da je realno da će Osojnik zaživjeti za dvije do tri godine jer trebamo napraviti kompletnu infrastrukturu. Dakle, realni rok je 2 do 3 godine, u drugom mandatu gradonačelnika Vlahušića.
Vi ste sigurni da će gradonačelnik Vlahušić dobiti drugi mandat?
– Apsolutno sam siguran u to.
Gdje je zapelo gradonačelnikovo obećanje od 50 POS stanova godišnje? Naime, nijedan stan nije sagrađen, a do izbora je ostalo još 10 mjeseci, dok je projekt POS II u Mokošici naslijeđen od bivše gradske vlasti. Kako ćete do izbora sagraditi 200 stanova?
– To ćete pitanje uputiti gradonačelniku pa će vam on generalno odgovoriti. POS II je ovo što se radi u Mokošici. Priča s POS-om je imala jako velikih problema tijekom izvođenja odnosno dobivanja potvrde na glavni projekt. Radilo se o jednom potoku koji nije potok, ali je bio uknjižen kao vlasništvo Hrvatskih voda. Taj potok trebalo je prodati Gradu kako bi se objedinile parcele na kojima je planirana izgradnja 64 POS-ova stana. Tu smo izgubili više od 6 mjeseci. No, na kraju smo dobili i uredno platili vrijednost RH za taj potok, koji nije potok, formirali smo nove parcele, dobili potvrde na glavni projekt i do srijede, nije vizija, bit će objavljeni natječaji u Narodnim novinama za izbor izvođača radova za infrastrukturu koja je obaveza Grada Dubrovnika, i za izgradnju 64 stana koje vodi agencija.
Rok za izgradnju i realizaciju je oko godinu i pol dana. U prvoj polovini 2014. godine POS-ovi stanovi će biti useljivi. Sada slijedi razdoblje od oko 2 mjeseca za provođenje cijelog natječaja. Početkom listopada očekujem početak radova na POS-ovim stanovima. Razmišljamo i o POS-u III na području poviše Mosta, u Petrovom selu i na Pobrežju. Vodimo ozbiljne razgovore i pregovore i ne želimo iskakati prije nego ih dovedemo do kraja.
NIŠTA OD POS-A, ALI POČET ĆE SE GRADITI
Onda možemo reći da tih 200 obećanih stanova ipak neće biti izgrađeni do kraja mandata?
– Možemo to reći, ali 64 stana će se početi graditi za vrijeme sadašnjeg mandata gradonačelnika Vlahušića. To sigurno hoće.
Je li kružni tok u Lapadu zaista spasonosno rješenje prometnih gužva u tom dijelu Dubrovnika? Naime, često se mogu čuti pritužbe kako kružni tok uopće nije riješio gužve na Pošti Lapad?
– Ljudi su se najviše žalili dok nismo ni počeli raditi. Kad smo počeli raditi onda su se malo manje žalili, a kad smo završili još manje. Nadam se da se za mjesec dana neće nitko žaliti. Taj kružni tok nije radio Dinko Mirić, radili su ga stručnjaci čiji je to svakodnevni posao i koji su stotine projekata riješili na takav način. Vjerujem da će takvih kritičara biti sve manje.
Kružni tok na Pošti Lapad apsolutno je riješio prometne gužve, no ipak promet u gradu treba cjelovito sagledavati. Problem na kružnom toku na Pošti Lapad nastaje kada se zaštopa Ilijina glavica. Kad gledamo cjeloviti sustav, gužva je na svim pravcima kao i u svakom drugom gradu. Bit će kod nas još gužve, ali je želimo svesti na najmanju moguću. I slažemo te kockice, počevši od Gruža i Lapada prema Ilijinoj glavici i kad nju završimo doći ćemo u fazu najmanje moguće gužve ili optimalne gužve.
DAJTE MI ČLANAK ZAKONA DA DOZVOLA NIJE VAŽEĆA
Najavljen je početak radova na raskrižju na Ilijinoj glavici, izvođač radova je uveden u projekt. No, radovi stoje. Koji je razlog tome? Možda nevažeća građevinska dozvola ili pak nešto drugo?
– Uporno danima tražim i javno molim one koji znaju što je građevna dozvola da upru prstom i naznače broj članka zakona koji govori da ova građevna dozvola po kojoj mi radimo, a koja je uredno izdana 1982. godine, nije važeća. Ako mi tako nešto napišu i upozore me, onda ćemo nešto poduzeti po tom pitanju. Ona je pravno valjana! Kad smo počeli raditi onda su na nas bacali drvlje i kamenje – kako smo se uopće usudili promisliti početi raditi. I pogodili smo. A to mi vi sada potvrđujete jer ste nestrpljivi što se brže ne radi.
Hvala vam jer smo i medijima pokazali da možemo raditi, da znamo raditi i da je ono što se radi bitnije od vremena kada se to radi. I da sve se može raditi „step by step“ pa i dvije naizgled nepomirljive stvari. Radimo polako, pripremamo se, zahuktavamo se, sad se šaluje, stavlja se armatura, rade se potpornji zidovi, a kad završi sezona počet ćemo kopati i prašiti po kolnicima. Počeli smo početkom srpnja, a u veljači iduće godine trebali bi završiti.
S obzirom da su konzervatori zabranili rušenje zgrada ispod Stare bolnice, najavili ste na tom dijelu postavljanje semafora. Čija je to ideja, Vaša ili gradonačelnikova?
– To je naša zajednička ideja i to u jednom nevezanom razgovoru. Jednostavno smo rekli da ćemo to područje regulirati semaforima, ako je to jedino rješenje. Nažalost, izgleda da to jest jedino rješenje i da je to jedina moguća, iznuđena mogućnost. Mi moramo učiniti nešto prije nego netko pogine na tom potezu. Jedinica lokalne samouprave je dužna osigurati sigurnost vozila i pješaka. Hoće li netko u međuvremenu shvatiti da štiti nešto što izgleda onako kako izgleda, i što ima nekakvu povijest kakvu ima, u to neću ulaziti. Ali, je li to važnije od ljudskih života? Učinit ćemo sve kako bi osigurali siguran pristup povijesnoj jezgri. Što će biti kada kampus bude u funkciji i kada od 2000 studenata, njih 90 posto krene prema Gradu? Bojim se uopće razmišljati o tome.
Kada će se postaviti semafori?
– Do konca ove godine. Ljeto je pa ne bi željeli eksperimentirati.
O MENI ĆE POLITIKA ODLUČIVATI
Do kad ćete biti v.d. pročelnika?
– Dokle to gradonačelnik odluči. To je u njegovoj ingerenciji, a ja se s time ne opterećujem, uživam u poslu i radim ga odgovorno. Hoću li biti vd. ili pročelnik, o tome će politika odlučivati. Za sada sam tu gdje jesam, pa koliko trajem, trajem.
Kako komentirate činjenicu da je Vaš odjel ustrojen usprkos prvotnom protivljenju SDP-a?
– Vjerojatno su postojali argumenti pro i contra. Ipak, ovaj odjel je u kontekstu zbivanja koji su nastali nakon njegova formiranja, opravdao svoje postojanje. Realizirati preko 100 milijuna kuna tijekom jedne kalendarske godine nije lako. Za to treba biti organiziran, pripremljen, imati ljude i jako puno raditi da se tako puno novaca“potroši“, jer naša je obveza realizacija gradskog proračuna koje donosi Gradsko vijeća.
Kako se osjećate kao glavni komunalac Grada? Osjećate li se krivim zbog Nika Šalje?
– Ne prihvaćam nikakvu ulogu glavnog gradskog komunalca. Ja sam čovjek koji odrađuje posao koji mi moj nadređeni da. Ne pretendiram nikome uzimati, samo dajem zadaće onim ljudima kojima sam ja direktno nadređen u svom odjelu, a ne pada mi napamet ići izvan toga. Naravno vama novinarima je povoljna tema za raznorazne špekulacije zašto i kako se nešto događa. Ja i Niko Šalja smo u dobrim i korektnim odnosima i iako on nije bio zadnji put na sastanku, nisam ja ništa preuzeo, već sam samo vodio sastanak komunalaca kao i nekoliko puta prije kada on nije bio nazočan.
LIBERALNI HNS-ovac
Što mislite o sporu gradonačelnika Vlahušića i njegova zamjenika Šalje?
– Ne znam detalje i ne želim spekulirati o tome. Ja sam zato da se dogovore o svemu.
Rekli ste da ste sa Nikom Šaljom u dobrim odnosima. A s predsjednicom GV-a Olgom Muratti?
– S njome sam u izvanrednim odnosim, a zašto ne bih bio? Mi se dugo poznamo. U izuzetno smo dobrim odnosima, kao i sa svim ostalim ljudima dobre volje.
A kojeg ste Vi političkog opredjeljenja?
– Član sam HNS-a, nisam puno aktivan. Liberalnih sam političkih opredjeljenja.
AUTOM DO DNEVNIKA
Nedavno je vaše nepropisno parkiranje bilo i na nacionalnoj televiziji. Je li to fer prema građanima koji ipak plaćaju visoke cijene parkiranja, a ako ne plate redovito plaćaju kazne?
– Gradilište, službeni auto, parkirano na gradilištu – to je početak i kraj priče. Za mene je to završena priča.
Neki su vas zbog takvog poteza nazivali i gradskim kaubojem. Kako to komentirate?
– To su komentari koje imam svakodnevno priliku čitati ili na facebooku ili u komentarima, ali ne osvrćem se na njih i ne zanimaju me. Po meni je auto bilo ispravno parkirano na gradilištu. To je panta cijele ove „afere“ koju je netko složio pa je ta vijest zaslužila biti na trećem dnevniku nacionalne televizije. Za mene je to van pameti.
Zašto stalno na kolegijima spominje riječ 'bajka' kada pričate o pojedinim projektima? Je li to sarkazam, ironija ili?
– Nije to ni sarkazam ni ironija već su to projekti koje ova gradska uprava želi napraviti. To ste ih vi novinari nazvali „bajkama“. Za nas to nisu „bajke“, za nas su to radni zadaci, svakodnevica i mi te „bajke“ rado odrađujemo i idemo jedno po jedno. Tako da ćemo do kraja ovog mandata, veliku većinu tih „bajki“ kako ih novinari zovu, sigurno ostvariti.