Dubrovčani vole za sebe reći kako su drugačiji. Posebni štoviše. Jedinstveni i neponovljivi. I kad to kažu…u pravu su. Dubrovnik je valjda jedini grad na svijetu u kojem pravomoćne osude za korupciju nekome mogu dignuti politički rejting umjesto da označe kraj političke karijere.
U jeku kampanje za gradonačelnika Dubrovnika odjeknula je vijest kako su Andro Vlahušić (HNS) i Pero Vićan (DDS) pravomoćno osuđeni za ‘ruka ruku mije’ kombinatoriku nauštrb javnog novca u aferi Šipan. No to nije sve. Ako nastavite čitati doznat ćete kako je samo dan prije nego je pravomoćna presuda Vrhovnog suda postala javna, USKOK objavio kako jednog kandidata za gradonačelnika, točnije Andra Vlahušića sumnjiči za još goru stvar – pogodovanje jednog ugostitelju, a šteta je ”najmanje milijun” kuna. No ni to nije sve, kako stvari sada stoje postoje naznake kako su se zamutili i neki poslovi oko obnove Lazareta, gdje izvođač kaže kako su im iz Grada dužni milijune za izvantroškovničke radove, a iz Grada istovremeno ponavljaju kako nikakvih dugovanja nema. Ništa od toga, kao ni izgubljene pravne bitke s zaposlenicima grada, autobuserima, nezakonitom naplatom parkinga itd. itd. Vlahušiću nije naškodilo. Dapače, čini se kako mu je pomoglo.
‘Pa malo je dobio’
-Dobio je samo šest mjeseci uvjetno, nikakva šteta nije nastala, pare su vraćene Da je napravio ‘pravi zločin’ osudili bi ga na više – riječi su kojima je jedan mladi Dubrovčanin, nestranački čovjek, akademski obrazovan s iskustvom u diplomaciji svojedobno opisao Vlahušićevu krivicu u aferi Šipan u sklopu jedne od ‘kavanskih’ rasprava o smislu života, postojanja i politike.
Nakon početnog šoka zbog trenutka shvaćanja da ne padaju samo ‘tamo neki’ na konstantnu PR sliku koja se kao čarobni balon stvorila oko Andra Vlahušića, već i ljudi koji bi to morali znati prepoznati i samim time osuditi, uslijedilo je naše pitanje:
-Da me ti uloviš kako ti kradem televiziju iz kuće, a ja je onda vratim na mjesto bi li ostali isti prijatelji?- glasio je upit.
(…)
-To nije isto – odgovara potom nakon kraće pauze mladi nestranački, akademski obrazovan Dubrovčanin s iskustvom u diplomaciji.
-Kako nije? – glasilo je novo pitanje.
-Nije – vrhunac je protuargumenta koji se mogao čuti s druge strane.
Nastavak rasprave od 20 minuta besmisleno je prepričavati valja tek istaknuti kako su se strane u debati na kraju ipak složile. Da se ne slažu.
Publicistička slika koju Andro Vlahušić plaća najmanje milijun kuna godišnje napravila je svoje. U posljednjih šest godina on medijskim prostorom plovi kao sanjar, vizionar, Hans Christian, žrtva političkog progona, graditelj, stvoritelj, pa čak i knez…Naravno sve ovisno o potrebi i okolnostima. I to među Dubrovčanima, ili barem dijelom njih, nažalost prolazi.
Rejting vs. obraz
O tome koliko je moralno da se čovjek koji je pravomoćno osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti (afera Šipan), te je protiv njega otvorena još jedna istraga za zlouporabu položaja i ovlasti u sasvim drugom slučaju (afera Revelin), ali s zajedničkim nazivnikom gradonačelničkog mjesta, uopće kandidira bespotrebno je debatirati, no činjenica je kako je Vlahušiću glas poklonilo više od sedam tisuća ljudi. Svi su oni rekli kako ih apsolutno ne zanima u koje je sve ‘tegle s medom’ HNS-ov kandidat umočio svoje ruke. Jedne je bezrezervno oduševio s Ilijinom glavicom (na kojoj je radila tvrtka njegovog brata što je i sam Vlahušić okarakterizirao kao ‘možda sukob interesa’?!), druge s mikroasfaltom koji se razlio par mjeseci nakon postavljanja i za koji dan danas ama baš nitko ne zna po kojoj studiji je naručen i plaćen (što institucije uredno zanemaruju), a treće je možda osvojio s Lazaretima koji se obnavljaju posljednje dvije godine, a s kojih su već u nekoliko navrata letjele kupe, a ne treba zanemariti niti činjenicu kako obnova nije obuhvatila sve lađe što u početku bilo planirano. Zbog Lazareta je Vlahušić bio čak i nominiran za DuListovog Pozitivca 2014. godine, no nažalost nakon što se i tu ‘začačka’ ispod površine pojavi se primjerice podatak da za bivšu dubrovačku karantenu nije izvršena primopredaja, i to prvenstveno zbog financijskih razloga (čitaj dugova) o čemu je DuList jedini pisao.
No simpatije građana na jednu stranu, a političari sasvim na drugu. Postotci popularnosti koje su pokazivale ankete prije prvog kruga izbora bile su sasvim dovoljne da prvenstveno premijer Zoran Milanović, a potom i SDP-ova saborska zastupnica Tatjana Šimac Bonačić i predsjednik gradskog SDP-a Mladen Gojun okrenu glavu na drugu stranu, gurnu jednu ruku u džep i naprave figu, dok drugu sa smiješkom na licu guraju pred Vlahušića u znak suradnje. Na izborima prije dvije godine nepremostiv kamen spoticanja im je bila nepravomoćna presuda u aferi Šipan, no nakon što je njihov tadašnji kandidat Niko Šalja potučen do koljena, valjda su zaključili kako im je bolje ‘opalit sebi par šamara’ nego riskirati novi poraz na izborima.
A Pero?
Fenomen rasta popularnosti proporcionalno s brojem pravomoćnih presudama nije jedinstven samo za Vlahušića. Na ovim izborima se pokazalo kako je istom formulom Pero Vićan napravio veličanstven povratak i osvojio četiri viječnička mandata. Opet je Vićan bijesan na jednog tamo Belgijanca d’Honta po čijoj je formuli ponovno za tridesetak glasova izgubio petu ruku u vijeću, ali to mu neće zasjeniti sjajnu pobjedu. Zna on kako nema Vijeća bez Pera. Situacija je to u kojoj se on snalazi kao riba u vodi, a ako taj čovjek išta zna, zna trgovati.
Kako je slikovito pojasnio on sam u izbornoj noći, ”povećanje od 25 posto glasova” (četiri vijećnika nasuprot tri u prošlom sazivu), ostvarili su usprkos njegovim presudama u aferama Vrtovi sunca (koju je Ustavni sud po njegovoj žalbi vratio na početak ) i Šipan. Za ne povjerovat, ali čini se kako je Vićan bio u pravu kada je rekao ‘da će ga presude samo osnažiti”, a refereirajući se na pravorijek u aferi Šipan još i dodao ‘kako je u životu nagovarao samo žene’. Sudeći po više od 2700 ljudi koji su mu dali glas, reklo bi se da Pero V. ništa u kampanji nije radio nego obilazio i nagovarao sve žene Dubrovnika. Neka ga je naravno i odbila, ali ipak, Pero je stari lisac. Uostalom ‘pogledajte semafor’!
Pravna država
Potpuni je apsurd da zakon ne pozna zabranu kandidiranja i u prvom redu kasnijeg obnašanja ovako visokih dužnosti, bez obzira je li riječ o Andru Vlahušiću, Peru Vićanu ili bilo kojem drugom kandidatu na bilo kojoj listi, makar se on natjecao i za tajnika tajnice Društva promatrača ptica na Palagruži.
Valja se zapitati bi li isti oni ljudi koji su zaokružili ime pravomoćno osuđenog kandidata, njih zbrojeno 11 tisuća, bili isti oni koji bi punih usta prava i pravednosti ‘kukali’ na nefunkcioniranje pravne države u datom trenutku? Za kraj parafrazirat ćemo konverzaciju s početka teksta – Biste li i dalje ostali prijatelj s čovjekom koji vam iz kuće ukrade televiziju. Ništa drugo, tek televiziju? Bi li u vašoj kući bilo prostora za takvu osobeu/e?
65 posto ispitanika
Zagrepčani ne žele Bandića
Za kraj treba napomenuti kako je prije nekoliko dana čak 65 posto ispitanih Zagrepčana nakon cijele pravosudne drame s Milanom Bandićem reklo da ga ne želi više vidjeti na čelu njihovog grada. No Zagreb je Zagreb, a Dubrovnik ipak nešto sasvim drugačije, i za nešto manje od dva tjedna ljudi iz Grada će ponovno reći svoje. Vlahušić se nada, Franković također. A Pero kao i uvijek, u baraci.