Uslijed obilne količine kiše noćas iza ponoći došlo je do većeg odrona na državnoj cesti D-8, malo prije skretanja za Ilijinu glavicu u smjeru iz Župe i Konavala.
Kako javlja Županijski centar 112 Dubrovnik, dio stijene nije se zaustavio već je pao na kuću ispod pri čemu je nastala materijalna šteta, ali srećom nije bilo ozlijeđenih. Cesta je odmah očišćena i promet se odvija normalno.
Kako nam je kazao vlasnik kuće Ivuša Krečak, udar se dogodio sinoć deset minuta nakon ponoći, taman kad je legao u krevet.
-U panici nisam znao što se događa. To je bilo strašno. Ni u ratu nisam čuo takvu eksploziju kakav je to udar bio. Ogromna je materijalna šteta, ali Bogu hvala nikome ništa nije bilo. Supruga i ja smo bili sami u kući, sinovi nisu bili tu. Stijena je ostala na prozoru gostinjske sobe. Sreća je u nesreći da u tom trenutku nitko nije bio u njoj – prepričava nam događaj Krečak.
-Moj sin se popeo na brdo iznad kuće i pronašao mjesto s kojeg se stijena odvalila. To je otprilike na 100 metara visine. A još tri kamena samo što nisu krenula – kaže Krečak, koji od ranog jutra pokušava stupiti u kontakt s gradonačelnikom ili županom, ali bez uspjeha.
-Nema odgovora. Tražio sam i dizalicu kako bih maknuo tu stijenu, asvi peru ruke kao Pilat. Opet ću morat sve sam. Jedino su ljudi iz Hrvatskih cesta, čija ovo nije ingerencija, pomogli. Skočili su i dali ruke što su mogli – ističe Krečak.
Igrom nesretnog slučaja, Krečkova kuća je već bila pogođena velikom kamenom stijenom i to pred gotovo točno četiri godine, točnije 16. lipnja 2012., kad je stijena u padu polomila nekoliko stabala, preskočila cestu, odbila se o ogradu ceste, okrznula ogradu parkirnog prilaza te poput projektila probila krov kuće. Srećom krovna konstrukcija uspjela je zaustaviti stijenu.
-Ponovila se 2012. godina, premda smo kroz četiri godine imali još ovakvih sličnih situacija na susjednim kućama. Tada sam tužio, a na kraju sam platio i sudske troškove i procjenjitelje. Više neću tužit, koga više tužit u ovakvoj državi?! Nastavlja se naša agonija pod padinama Srđa. Ne znam smijemo li više ovdje živjeti. Možemo se jedino moliti Svetom Antunu – zaključuje ogorčeni Krečak.