U Galeriji SC u Zagrebu u petak, 21. ožujka, u 19 sati otvara se izložba dubrovačkog umjetnika Slavena Tolja koja će se moći razgledati do 5. travnja. Naziv ove izložbe je ‘Uzvratni posjet’, a nastavlja se na autorov, kroz prethodnih nekoliko godina realiziran, niz različitih postava istoga naziva – ‘Krakelure, Pavo i ja’.
U Predgovoru nove izložbe Helena Puhara zapisala je slijedeće: ‘Svaka od tih izložbi, koristeći se metodom kontinuirane rekontekstualizacije ranih radova Slavena Tolja, dokumentacije, osobnih predmeta, drugih umjetničkih radova, amaterskih radova, vlastite i osobne kolekcija arheoloških iskopina iz vrta Florinog doma u Lapadu, organskih, biljnih i životinjskih, ostataka iz tog istog vrta; promišljena je na drukčiji način i postavom oblikovana prema specifičnome prostoru i mjestu izlaganja. Na taj način svaka izložba prethodnog, a možemo reći i novog ciklusa, postaje jedinstvenom ambijentalnom situacijom, uvijek u odnosu prema samom mjestu izlaganja. Umjetnik asocijativno, naizgled nasumično, trenutke iz vlastita života povezuje sa stvarnim ili zamišljenim događajima iz prošlosti i sadašnjosti – jer vrijeme, nakon suočavanja s teškim zdravstvenim izazovima, za Slavena Tolja postaje sve, osim linearno. Mogli bismo reći da je riječ o više, većih i manjih, istodobnih virova. Vrtnji sjećanja. Crvotočina.
“Uzvratnim posjetima” Slaven Tolj ponovno obilazi trenutke i mjesta koja su obilježila njegov osobni život i živote zajednica kojima pripada – obitelj, Dubrovnik, Flora, prijatelji, umjetnost… Kroz refleksivnu autobiografsku (ili autofikcijsku) praksu nastaju novi postavi, novi odnosi među artefaktima i sjećanjima, a time i nova osobna čitanja izgubljene i nikad do kraja uspostavljivih sadašnjosti i osobnog identiteta. Njegova umjetnost postaje pokušaj rekonstrukcije starih i uspostave novih veza kroz simbolički čin uzvraćenog posjeta potaknut začuđujućim životnim koincidencijama i prepoznavanjima.
Paradoksalno, Tolj gomilajući veliki broj izložaka i predmeta u izložbenom prostoru, svoj izričaj svodi na krajnji minimalizam, pritom postavljajući jasne temelje za promišljanje društvenih procesa, pojava i dubokih unutarnjih doživljaja.
Naglašeno prožimanje umjetnosti i života pratimo kroz svojevrsni umjetnikov “procesualni rad” u vrtu dubrovačke galerije Flora. Svakodnevna, ujedno i iscrpljujuća i iscjeljujuća aktivnost, u mijenjanju mikropejzaža nekad zapuštenog galerijskog vrta Florina doma, izvor je niza ready-made artefakata koji postaju nezaobilazni, kohezivni predmeti unutar Toljeva rada.
Simbolički ili perceptivno, oni su prenositelji poruka, neuroni, kojima Tolj u konstruiranome asocijativnom poretku nastoji, povezujući i reinterpretirajući pređašnje radove, predstaviti svoj, iznova drukčiji, autoportret.
Ovoga puta izdvojit će različite organske ulomke segmentno antropomorfnih svojstava, korijena falusoidnih i spermatozoidnih oblika, kojima će upariti limene kalupe za kolače nalik na vulve. Koliko je kroz cijeli ciklus izložbi “Krakelure, Pavo i ja”, provlačen motiv smrti, a smrt sama bila okosnica konstruiranja umjetnikove svakodnevice, toliko kroz “Uzvratni posjet” klija život. Možda upravo zato što olovna vremena i neriješene kolektivne i osobne traume, o kojima Slaven Tolj neprestano progovara, zahtijevaju inverziju – drukčiji način razumijevanja svijeta i sebe – umjesto smrti, potrebno je promišljati život.’
Slijedeća vijest