Udruga Hrvatski domobran Dubrovnik organizirala je večeras u Samostanu svete Klare javnu tribinu pod nazivom „Okupacija ili oslobođenje; pobjeda ili poraz“ na kojoj su govorili profesor Mišo Đuraš na temu „18. listopada! Dan okupacije ili oslobođenja Dubrovnika“ i akademik Josip Pečarić na temu „Sud u Haagu! Ili kako od pobjednika Hrvatsku napraviti gubitnikom“.
Okupljenima se uvodno obratio predsjednik udruga Hrvatski domobran Željko Kulišić koji se osvrnuo na ubojstvo trinaestorice ubijenih domobrana, hrvatskih vojnika iz Drugog svjetskog rata u noći s 18. na 19. listopada 1944. godine.
– Orsula je bila preteća Bleiburga i svih Križnih putova. No, komunisti nisu izdali nijednu grobnicu, stratište, jame. Za zločine nitko nije odgovarao. Zbog toga smo na Općinskom sudu u Dubrovniku podignuli optužnice za zločine na dubrovačkom području. Ni danas 68 godina poslije nema sućuti, kajanja. Podijeljeni smo na vaše i naše – istaknuo je Kulišić.
Paralele na događaje iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata podvukao je prof. Mišo Đuraš u svom izlaganju.
– Dubrovnik je 18. listopada 1944. bio oslobođen kao prvi grad u Dalmaciji i Jugoslaviji, čime je nanesen poraz njemačkim snagama – istaknuo je Đuraš podsjetivši na brojnu arhivsku građu koja svjedoči o tim vremenima koja je još uvijek nedovoljno istražena.
– Englezi uz pomoć četnika žele vratiti Krađorđeviće i to iskrcavanjem na dubrovačkom području o čemu svjedočo iskrcavanje 2 000 Engleza u gruškoj luci – istaknuo je. Dodao je da je tada na dubrovačkom području bilo mobilizirano oko 2 200 ljudi, dok ih je svega 280 dobrovoljaca.
Akademik Josip Pečarić osvrnuo se na rad Haaškog suda istaknuvši kako je „taj sud ustanova koja ne poštuje međunarodne zakone.
– Naime, ratni zločin se vezuje samo za agresora, a za onog koji se brani može se koristiti samo termin zločin u ratu. Same Hrvatske vlasti nakon Tuđmana nisu se snašle, ponašaju se „kao bez glave“. Sastavljena je bedasta optužnica, a ni naša se pravna znanost nije snašla. U isto to vrijeme 2000. godine poništena je odluka Sabora da Sud u Haagu nije kompetentan za Bljesak i Oluju. Sud nije mogao dokazati svoje teze, te je na osnovi učinka proglašen zločinački pothvat. Ključni dokazi bili su prekomjerno granatiranje Knina na što se zgražaju vojni stručnjaci – istaknuo je uz ostalo akademik Pečarić istaknuvši kako je pravi cilj Oluje bio oslobađanje Bihaća.
– No do prije nekoliko godina uopće se nije spominjao pravi učinak Oluje niti su mediji o tome pisali. Učinak Oluje bio je spašavanje Bihača u kojem su ljudi umirali od gladi. Spašeno je između 160 i 170 tisuća ljudi. Svega deset dana prije dogodila se Srebrenica i spriječen je još veći genocid. U Haagu se sudi Republici Hrvatskoj i pokojnom predsjedniku Tuđmanu – napomenuo je.
Na kraju svojeg izlaganja pročitao je pismo koje su Vijeću sigurnosti uputili hrvatski biskupi i akademici u kojem se traži puštanje na slobodu hrvatskih generala i branitelja.
– Još davno sam napisao da su nam naši najbolji ljudi u Haagu – zaključio je svoje izlaganje akademik Pečarić.