Hrvatski književnik i akademik Luko Paljetak djetinjstvo i mladost proveo je na Prijekome. Blagdan sv. Nikole budi mu brojna sjećanja stvorena upravo tog dana, u toj gradskoj ulici.
— Sveti Nikola na Prijekome, budući da je to dio Grada u kojemu su živjeli mahom ljudi siromašnijeg statusa, uvijek se dočekivao s nekom velikom, i istina, skromnom radošću, jer je to svetac koji je donosio darove, kakve-takve. U mom djetinjstvu, ili u djetinjstvu mojih tadašnjih prijatelja, nije bilo raskošnih darova ni igračaka koje imaju današnja djeca jer im to roditelji mogu priuštiti. Naši roditelji to nisu mogli. Naši darovi sv. Nikole bili su skromni, onakvi kakvi bi zapravo, na neki način, možda morali i biti. Sastojali su se od oraha umotanih u neki staniol… Ili mjendula, ili naranača, eventualno ako ih je bilo, možda malo kontonjate… I to su bili darovi koje smo dobivali, radujući se tome svecu. Netko bi se u ulici također obukao u lik sveca i hodao od vrata do vrata te ponekad i sam dijelio takve darove. Ali, to su bili darovi što bi ih naši roditelji dali njemu kako bi ih mogao nama podijeliti. To je bila neka vrsta društvenog događaja u svakoj ulici – govori nam Paljetak. Bilo je zanimljivo, kako kaže, to što se uz sv. Nikolu pojavljivao i jedan drugi lik, čiji je zadatak bio da upozorava, ali i kažnjava djecu koja se nisu dobro ponašala tijekom protekle godine.
— Njegovo ime bilo je Krampus i nosio je sa sobom zlatnu šibu. Djeca su se, uključujući i mene, njega na neki način bojala. Nije on bio toliko strašan, ali bi se pojavio u pratnji sv. Nikole kao neka vrsta opomene, da djeca sljedeće godine budu bolja nego što jesu i da dobiju možda bolje darove. U svakom slučaju, lik nije bio omiljen i malo pomalo je iščezavao iz toga rituala, nazovimo ga tako – kazao je Paljetak. Na dnu Prijekoga nalazi se crkva sv. Nikole koja se, prisjeća se Paljetak, na taj dan posebno otvarala.
‘Bio je to ispunjen dan’
— U malom stanu iznad nje stanovao je župnik. Crkva se otvarala za taj blagdan kamo smo odlazili gledati lik sv. Nikole koji je zaštitnik djece, ali i pomoraca te čuti nešto o njegovom životu. To bi nam pripovijedao svećenik koji bi i sam dijelio onoliko darova koliko je mogao. Mi smo imali sreću da smo imali tu crkvu u kojoj smo na taj dan mogli otići te obnoviti sva znanja o tom zanimljivom svecu koji je porijeklom iz Male Azije. Za nju gotovo nitko ne mari te ona nema više svoga župnika. To je bila crkvica nas djece i ljudi s Prijekoga koji su na taj dan odlazili u nju na misu čuti propovijed, vidjeti lik sveca koji u ruci drži tri jabuke. Te tri jabuke su simbol prastare legende o kojoj smo mi u toj crkvi slušali – naglašava Paljetak. Bio je to jedan ispunjen dan, govori. Danas se to sve svodi, kako navodi, na konzumerizam i odlazak u robnu kuću.
— Naše želje su bile u skladu s mogućnostima naših roditelja. Danas kod djece ovoga doba to nije tako. Što je možda i dobro, i loše. Dobro je što djeca mogu dobiti gotovo sve što požele, i nije dobro da mogu dobiti baš sve što požele. Ali, teško je tu naći mjeru. To ovisi, ne o djeci, koliko o roditeljima, odgoju, školi ili društvu u cjelini koje je podvrgnuto zakonima tržišta, konzumerizma i reklo bi se – potrošačkog globalizma. Jednostavno govoreći, lik svetog Nikole transformirao se, zbog ove činjenice da je ulazio kroz dimnjak i ostavljao darove, u lik Djeda Mraza. Na taj ga je način gotovo poništio – naglašava Paljetak. Prisjeća se također jednog običaja koja je bio zaboravljen već u njegovom djetinjstvu.
— Naime, ranije generacije ljudi koji su živjeli u mojoj ulici, koja je danas polupusta i poluprazna, na taj su dan u kući palili voštane svijeće. Taj je običaj već u mom djetinjstvu iščezao te se u mojoj kući to nije radilo, a koliko znam, ni u mojoj ulici ni u susjednim ulicama. Naime, trebalo je paziti na taj plamen i stalno ga strići nožicama tako da vosak te svijeće ne bi kapao preko ruba i da svijeća ne bi plakala. Vjerojatno je to imalo svoj simbolički značaj, a značenje mu je možda bilo dublje nego što mi mislimo. Značenje mu je moglo biti – ne treba plakati zato što se nema, treba vjerovati da će biti bolje i zato treba održavati taj plamen, ali bez ikakvih suza – dodao je.