Svirao sam s našim gudačima, uz maestra Pavla Zajceva, Suitu ruskog skladatelja azerbajdžanskog podrijetla Konstantina Batashova, inače umirovljenog profesora kompozicije na konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Kompozicija je izuzetno zanimljiva četverostavačna skladba napisana 1982. godine, a posvećena je tada već svjetski priznatom fagotistu Valery Popovu – u jednom dahu kaže Matija Novaković, naš priznati fagotist, dugogodišnji član Dubrovačkog simfonijskog orkestra s kojima je prve glazbene izvedbe imao još kao učenik Umjetničke škole Luke Sorkočevića, potom kao student. O povijesti svoje ljubavi prema fagotu reći će nam sam nekoliko riječi.
Vratimo se malo u povijest – od Dubrovnika, preko Zagreba, pa sve do Moskve odveo Vas je upravo – fagot. Ipak, vraćate se Dubrovnik u i Vašim Konavlima. Kako danas gledate na grad u smislu glazbe i kulture?
Nakon diplome na MAZagreb, koja je bila jedno lipanjsko poslijepodne, sljedeće jutro sam sa svim studentskim stvarima i stečenim znanjem krenuo prema doma. Bilo je tu još povrataka u Zagreb na poslijediplomski studij, i na usavršavanja u Rusiji, ali je baza od tada ostala uvijek ista: Konavle i Grad, Glazbena škola Luke Sorkočevića i Dubrovački simfonijski orkestar. Dubrovnik se u svijetu predstavlja kao kulturna destinacija, koju uz spomeničko blago krasi i niz izvrsnih festivala, prestižnih likovnih događanja, koncertnih mega projekata na otvorenome, vlastiti Orkestar, Kazalište, Festival Dubrovačkih ljetnih Igara, tradicionalne svetkovine poput Feste zaštitnika Grada sv. Vlaha, operne gala večeri. Kulturna ponuda Grada se stalno obogaćuje, budući da gosti Dubrovnika tragaju za visokokvalitetnim doživljajima. Velik broj turista na dolazak u Dubrovnik motiviran je upravo odabirom kulturnih manifestacija i neponovljivih kulturnih doživljaja. Moram malo dotaknuti i glazbu – a sve to u Gradu koji u 21. stoljeću nema svoju koncertnu dvoranu, a ni primjerenu dvoranu za probe i pokuse svog matičnog Orkestra. Rijetko se koje glazbeno tijelo na našem području može pohvaliti tradicijom kakvu ima Dubrovački simfonijski orkestar. Pred njim su svojevremeno, kao i danas, stajala najveća imena svjetske glazbene scene, a koja su se nakon suradnje i zajedničkog rada izrazito povoljno izjašnjavala o Orkestru. Tako duga i bogata tradicija sa sobom nosi i veliku odgovornost u budućnosti prema sve zahtjevnijem slušateljstvu.
Suosnivač ste i predsjednik Umjetničke udruge ‘Konavle Art’ i Festivala ‘Glazba i riječ’ Konavle. Ove udruge dodatno obogaćuju kulturnu ponudu Konavala. Ipak, ima prostora za više?
Udruga Konavle Art osnovana je 2007. godine od nas nekoliko entuzijasta koji su za cilj imali potaknuti kulturno-izvedbenu djelatnost u Konavlima. Svojim radom i zalaganjem uspjeli su ne samo postići taj cilj nego ga i nadmašiti. Doveli smo u konavoski kulturni milje živost koja mu je godinama nedostajala. Također, Udruzi je uspjelo financirati program pomoću sponzora, što je s obzirom na nedostatak kulturnih sadržaja i nenaviknutost publike na takva događanja bilo izrazito važno. Vizija Udruge je bila jasna: dovesti umjetnost na kućni prag stanovnicima Konavala besplatno, te dati konavoskom pejzažu nove vizure. Ostvarenje vizije jedan od osnivača pok. Đuro Drobac nije dočekao, jer je nažalost preminuo već sljedeće 2008. godine.
Festivalom ‘Glazba i Riječ’, ‘Cavtatskim glazbenim večerima’ i ‘Konavle Art Plus programom’, manifestacijama koje traju već neprekidno petnaest godina, na području općine Konavle održano je više od 120 koncerata i dramskih predstava, koje uključuju gostovanje umjetnika iz cijele Hrvatske i inozemstva.
Nakon petnaest godina volontiranja u udruzi’ Konavle Art’ pri konavoskoj kulturnoj sceni ja sam se povukao i od veljače 2021. umjetničku udrugu ‘Konavle Art’ sam prepustio mlađim kolegama.
Prednost uvijek dajete hrvatskim skladateljima. Dovoljno je prisjetiti se prekrasnog koncerta Dubrovačkog proljeća 2017. kad ste izveli Papandopulov Koncert za fagot. Kad ponovno možemo očekivati nešto slično?
To sigurno ne ovisi o meni, već o organizatorima koji donose koncertni program prema vlastitim zamislima i potrebama. Potreba za fagotom kao solističkim glazbalom uz orkestar je očito mala, što dovoljno govori podatak da je koncert za fagot i orkestar uvršten u redovnu koncertnu sezonu DSO-a posljednji put 2017., a prije toga 2008. godine. Točno je da u svom koncertnom repertoaru preferiram domaće i moderne skladatelje, što bi trebalo biti i logično jer živimo u 20. i 21. stoljeću, pa nema baš uvijek potrebe da sviramo 300 godina stare kompozicije. Svakog skladatelja veseli činjenica da se njegovo djelo izvodi, odnosno zaživi na koncertnom podiju. Ja sam osobno uz DSO svirajući praizveo koncetre Cossetta i Jusića, a svirao sam često Kelemena, Bjelinskog, Papandopula.
Jesenji glazbeni moskar
Održan završni koncert
Proteklog petka u Kneževom dvoru održan je posljednji koncert Jesenjeg glazbenog moskara. Koncert je otvoren skladbom Potok, za gudački orkestar našeg mladog skladatelja Ivana Končića, koji je izvedbu pratio iz publike i po završetku ustao kako bi pozdravio Orkestar i maestra Pavla Zajceva. Nakon toga, fagotist DSO-a, Matija Novaković s Orkestrom je izveo Suitu za fagot i gudače K. Batashova. Nakon fagota, red je bio na flauti. Ivana Mišić, flautistica i nekadašnja članica DSO-a uz Orkestar i maestra Zajceva izvela je Koncert za flautu i orkestar u D-duru, op.283 C. Reineckea. Poslije pauze, Orkestar je izveo Simfoniju br. 1 u C duru, op.21 L.van Beetohvena za završetak ove bogate i zaista odlično posjećene sezone poznog ljeta i jeseni.
Foto: Zvonimir Pandža/Oleg Tošović