Na štetu Grada. Opet!

Eto, napokon smo saznali ime konce­sionara koji će narednih 30 godina gos­podariti Marinom u Gružu. Na jesen će tamo punom parom započeti gradnja, a već sljedeće sezone, dobit ćemo vrhun­sku marinu, s gomilom vezova, a u moru lapadske obale sve će vrvjet od novih sadr­žaja.

I da, to Dubrovnik treba. Nakon toga će Vlahušić krenuti u realizaciju 1000 obećanih komunalnih vezova na Batali i napokon će u tom dijelu Gruškog zaljeva zavladati red i sklad.

I cijela bi ova priča držala vodu da smo senilni ili nedaj Bože u amneziji, ali ovako… nešto tu baš ne štima. Zašto već nije izgrađena marina u Gružu? Zašto se Luka Dubrovnik prije gotovo tri godine žalila na odluku Vlade, a danas na opet dvojbenu odluku šuti, povlači se i diže ruke od svega?
Nijedno ulaganje u Dubrovniku, a čini se skoro i u cijeloj Hrvatskoj ne može proći bez repova. Ukoliko se investitori ne žale na sporu administraciju, onda ga koče lokalne političke strukture, a u ovom slu­čaju dogodilo se suprotno. Dogodilo se pogodovanje. I to dvostruko. Treba se dakle vratiti u 2012. godinu kada je nakon otvaranja javnog natječaja za dodjelu kon­cesije Marine u Gružu ‘pobijedio’ vlasnik Marine Frapa u Rogoznici, Frano Paša­lić. Na tu su se odluku zbog nepoštivanja odredbi natječaja žalile preostale dvije zainteresirane strane Luka Dubrovnik i Atlantska plovidba. Stižu pravomoćna rješenja Upravnog suda u Splitu, a potom i Visokog suda Republike Hrvatske koji poništavaju Vladinu odluku o dodjeli kon­cesije Pašaliću.

Tad je na čelu Luke Dubrovnik bio esde­peovac Božidar Memed, gorljiv i bučan. Pozivao se na pravdu i pravo, lupao po nestručnim službenicima ministarstva, zalagao se za ispravljanje nepravde ulazeći u otvoreni sukob s nedodirljivom gospo­đom. Ninom Perko, naravno.

Danas, godinu dana nakon donoše­nja sudske presude, ista Milanovićeva Vlada, izdiže se iznad neprikosnovenosti trodiobe vlasti te ignorira odluke dvaju sudova i dodjeljuje koncesiju svom favo­ritu, Franu. I gdje je danas naš glavni akter, borac za pravdu i pravičnost? Božidar Memed je i dalje na čelu Luke. Ali danas šuti. Ne odgovara na pozive, nema što komentirati, na godišnjem ili bolovanju svejedno. Zašto šuti? Što se promijenilo u samo godinu dana?
Promijenilo se puno toga, no prije treba istaknuti kako je taj isti Božo Memed pred par mjeseci na zahtjev Andra Vlahušića zatražio stručno mišljenje eminentnog pravnog autoriteta. I dobio ga iz Zagreba, od profesora s Pravnog fakulteta. Taj ekspert sve je lijepo sročio, pojasnio, dao pravna mišljenja, naputke i tumačenja iz prakse. Zaključio je, pojednostavljenim rječnikom rečeno, kako Luka Dubrov­nik temeljem izrečenih presuda može zatražiti koncesije, a ako to Vlada kojim slučajem ignorira Luka Dubrovnik može podnijeti tužbu protiv Republike Hrvat­ske za naknadu štete! Dakle u pravnom mišljenju, kojeg je usput budi rečeno i pla­tio, jasno mu je dano do znanja koje sve pravne poteze može napraviti. I? Što Boži­dar Memed radi? Memed šuti, skrio se u mišiju rupu. I sada dolazimo i do odgovora zašto to čini… Pa, čovjek čuva svoj posao. Vlahušić je malo dreknuo na njega, posta­vio mu je svog čovjeka od povjerenja ‘za more’, gospara Rikija R., za predsjednika Nadzornog obora da ga ovaj nadzire. I ovaj se pogubio. A što će jadan, pokorio se poli­tici i političkoj situaciji, jer ipak parlamen­tarni su nam izbori pred vratima i treba gledat na svoje.

No, sve ovo napisano povlači i još jednu vrlo nezgodnu temu jer nije Luka Dubrov­nik njegovo privatno vlasništvo. Nisu joj vlasnici i osnivači ni Božo, ni Andro, ni Riki R. Čak 48 posto ovog trgovačkog društva je u vlasništvu Grada Dubrov­nika. A Grad, odnosno njegov zastupnik, gradonačelnik Andro Vlahušić, ne dopu­šta direktoru Božidaru Memedu reagirati ili se žaliti na ovakvu odluku koja je pro­tivna interesima društva. Uz to, Andro Vlahušić izravno radi štetu (još jednu u nizu) i svima nama, građanima Grada Dubrovnika!
A Božidar Memed šuti! Nema komen­tara iako baš on odgovora pod kaznenom i materijalnom odgovornošću ukoliko ne štiti prava i interese Luke Dubrovnik. Božidar Memed, dubrovački esdepeovac, se očito drži ‘prava’ političke poslušnosti i čuva omiljenu mu stolicu. Samo dokad!?

P.S.

Ne mogu, a ne postaviti pitanje Božidaru Memedu je li baš toliko siguran da ga Vlahušić neće smijeniti za par mje­seci, kad se stiša sva ova buka oko konce­sije, odnosno kad prođe žalbeni rok? A tad će se sve rješavati samo jednim esemesom.

Adio Božo…