Na Elafitima ne pomaže Hitna s kopna, već obiteljski liječnik s otoka

Dva nesretna slučaja, jedan naža­lost s tragičnim ishodom, odvila su se proteklog vikenda na Lopudu – dan za danom. U nedjelju su naši sugrađani, braća Nikola i Ivan Sršen, prvi pružili pomoć Lopuđaninu koji je doživio srčani udar, srušio se na pod i ostao bez svijesti. Reanimacija je trajala sat vremena, a u jednom im se trenutku u tom dugotrajnom procesu pridružio i lokalni doktor. Nakon što je naš sugra­đanin počeo disati, hotel ga je glise­rom prebacio hitno u Gruž, tamo ga je dočekala hitna i prevezen je u bol­nicu. No, samo dan ranije, u subotu, javnost je na ovom otoku isto svjedo­čila oživljavanju čovjeka, u pedesetim godinama. U ovom slučaju reanima­cija nije uspjela. O svemu su nas oba­vijestili otočani. Nesretnog su čovjeka, kako nam kažu, preko sat i 20 minuta pokušavali reanimirati slučajni prola­znici, turisti i doktor.
— Sat i pol je trebalo hitnoj medi­cinskoj službi da dođe do Lopuda iz Grada. Doslovno su došli, konstatirali smrt. Milijardu poziva se uputilo na sve strane, gospar bi možda bio živ da su se stvari odvile drukčije. Bi li čovjek preživio da je pomoć stigla ranije – pitaju se. Među ostalim su istaknuli da su djelatnici hitne pomoći iz Grada došli na vatrogasnom brodu.
— Nije bilo kapetanije, policije ni helikoptera – dodaju. Riječ je o isku­stvu koje je, kako kažu, za sve prisutne bilo izrazito traumatično. Postavljaju pitanje ‘jesu li nam hitne službe nee­fikasne u jeku sezone’? Tim tragom, odlučili smo s nadležnima provjeriti kako je organizirana hitna medicinska pomoć na otocima.

Tri minute
Ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije Luka Lulić ističe kako punkt priprav­nosti hitne medicine na otocima već nekoliko godina financira Grad Dubrovnik, a nakon što je to prestala raditi država 2016. godine.
— Hitna medicinska služba na oto­cima su obiteljski, lokalni liječnici koji sudjeluju u pripravnosti hitne medi­cine. Mi na otocima, iz razumljivih razloga, nemamo ispostave. To jed­nostavno ne bi bilo izvedivo. Nijedan manji otok na Jadranskoj obali nema ispostave hitne pomoći – rekao je. Na punktu pripravnosti hitne medicine na Lopudu je lokalni, obiteljski liječ­nik Miko Hure koji, kako kaže, ima svu potrebnu opremu.
— On je pripravan, odnosno dostu­pan odazvati se pozivu da obavi hitnu medicinsku intervenciju. U ovom kobnom slučaju, prema službenoj evidenciji, doktor Hure je došao, od poziva hitnoj službi, na broj 194, za tri minute do pacijenta. Znači, hitna medicinska služba je došla za tri minute. Doktor Hure je jednako edu­ciran i kompetentan, kao i naši liječ­nici u Dubrovniku. On je nastavio reanimaciju koju su započeli njegovi kolege. Prema mojim saznanjima, tu su bila četiri doktora – bio je jedan specijalist torakalne kirurgije iz KBC Rijeka, kao i jedna specijalistica interne medicine iz KBC-a Rebro te još dva liječnika. Poduzeli su sve što su mogli. No, ni u jednom trenutku nisu mogli uspostaviti srčani ritam – istaknuo je. Doktor je zatražio asi­stenciju tima iz Dubrovnika, a koji je došao na najbrži način, nakon orga­nizacije prijevoza. Hitna se oslanja na pomoć MUP-a, vatrogasaca i kapetanije.
— U dogovoru s policijom, kapeta­nijom ili vatrogascima angažiramo u tom trenutku najbrže dostupan prije­voz, a to su u ovom slučaju bili vatro­gasci. Bez obzira tko nam prvi ukaže mogućnost prijevoza, do otoka se ne može stići u kratkom vremenu kao da se radi o kopnu. Nažalost, to u stvar­nosti znači da je vrijeme od poziva do dolaska našeg tima bilo pedeset minuta. Možda se u nekakvim ide­alnim uvjetima i može doći brže, no treba uzeti u obzir kako je potrebno određeno vrijeme da naša ekipa dođe iz centrale, kao i vatrogascima iz Zatona u Gruž te na kraju do Lopuda. Kad su došli, mogli su jedino konstati­rati smrt – rekao je Lulić. Upravo zbog toga što dubrovački timovi ne mogu biti u kratkom vremenu na mjestu intervencije, na otocima postoje orga­nizirani punktovi pripravnosti, odno­sno obiteljski liječnici.
— To nije samo slučaj na Lopudu, već i na drugim otocima. To su uda­ljeni pučinski otoci i iz organizacij­skih razloga jedino što se može imati su takvi punktovi pripravnosti.

194
Osvrnuo se i na situaciju pružanja pomoći čovjeku koji je u nedjelju na Lopudu doživio srčani udar i na infor­maciju kako je lokalni doktor došao tek za 40 minuta.
— Prema našoj evidenciji, došao je za 15 minuta do pacijenta od upuće­nog poziva dispečerima hitne medi­cinske službe na broj 194. Potrebno je uzeti u obzir da on nije dežuran niti ordinirajući, nego je pripravan i spreman odazvati se pozivu. Tije­kom neradnog dana, nije u svojoj ordinaciji i ne čeka, već može biti na nekom drugom mjestu na Lopudu. U svakom slučaju, mora biti na otoku – rekao je Lulić. Istaknuo je da je u hit­nim situacijama, kao što su ove, uvijek potrebno zvati broj 194.
— Kad zovete nekoga drugog koga privatno znate, to onda samo produ­ljuje reakciju timova.

Dva tima u smjeni
Dakle, pravilo je postupanja, kako navodi, da gradska hitna pomoć uglavnom ne ide na intervencije na otoke kad na njima djeluju lokalni liječnici. Pratnja su pacijentu i poku­šavaju ga što prije dovesti u Grad, ako je riječ o hitnom slučaju. Inače, u Dubrovniku djeluju dva hitna medi­cinska tima u smjeni, objašnjava Lulić.
— Pokrivaju veliko područje – Grada, Mokošice, pa sve do Plata. Da nema doktora na otocima koji su u priprav­nosti za hitnu pomoć, i da to moraju obavljati dubrovački timovi, to bi bilo teško izvedivo. Kad se dogode trage­dije kao što je ova, kad se ne uspije nekome spasiti život, postavlja se stotinu pitanja. To je naša zbilja, mali su otoci, nema toliko doktora, nema toliko timova i nema toliko resursa. I s onim što imamo, to moramo pokriti. Uz kadrovske probleme u hrvatskom zdravstvu i financijske probleme, vrlo teško je održati postojeći sustav pri­marne zdravstvene zaštite. Svjedoci smo da su obiteljski liječnici sve sta­riji te da ima dosta nepopunjenih timova, pogotovo na terenu. Mlade doktore toliko ne interesira obiteljska medicina, pogotovo odlazak na teren. Dakle, jedva se održava ovaj sustav, a ići na neku razinu više bilo bi dobro, ali teško je ostvarivo – zaključuje.

GRAD FINANCIRA TIM NA ELAFITIMA
Petu godinu zaredom
Grad Dubrovnik i Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije potpisali su u veljači ugovor o poslovnoj suradnji za financiranje Interventnog tima na Elafitima za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine. Na ovaj način Grad Dubrovnik petu godinu zare­dom nastavlja osiguravati financijska sredstva za punkt pripravnosti hitne medicine na otocima Šipanu, Lopudu i Koločepu, nakon što je punkt prestao biti dijelom Mreže hitne medicine te ga samim tim Hrvatski zavod za javno zdravstvo više nije financirao. Sredstva su namijenjena za osiguranje plaća za dva doktora opće/obiteljske medi­cine na otocima Šipanu i Lopudu te jednog vozača, dok je izvršitelj, Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-nere­tvanske županije, zadužen za organizaciju poslova na terenu.

LJUDI SE PITAJU
Gdje je helikopter?
Helikopter bi, kako kaže, inače poletio, ali je na redov­nom servisiranju tjedan dana.
— Helikopter nam nije dostupan. A, MORH-ov helikop­ter koji je zamjenski, ne može sletjeti na Lopud jer ne postoji prigodan helidrom. Isto tako, on je stacioniran u Divuljama i došao bi za dulje od sat vremena. Inače, dok se ne uspostavi srčani ritam, odnosno vitalni znakovi i funkcije, helikopter bi tamo mogao samo stati i čekati. Pacijent se ne unosi u helikopter dok ne počne davati znakove života.