Nakon što čak 400 godina nije uprizoreno i maltene je palo u zaborav, Držićevo remek djelo ‘Dundo Maroje’ 27. listopada 1938. godine postavljeno je na scenu zagrebačkog HNK. Za to je zaslužan jedan od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara, redatelj, pisac, prevoditelj i kazališni povjesničar Marko Fotez. Režija, scenska obrada i izvedbe su, malo je reći, oduševili i struku i publiku. Predstava je postala prava senzacija i upravo zahvaljujući Fotezu Držić se krenuo izvoditi po kazalištima diljem Hrvatske i Europe. Oduševljenje je samo raslo te je najveći dubrovački komediograf postao najizvođeniji hrvatski dramski pisac uopće.
Fotez je režirao i Držićevog ‘Plakira’ 1951., kao i Shakespareov ‘San Ivanjske noći’, odabravši park Gradac za scenu. Upravo se zbog toga smatra utemeljiteljem koncepta predstava na otvorenome, dubrovačkog ambijentalnog teatra na kojem počivaju Ljetne igre.
Fotezu je za njegove zasluge odana počast u vidu njegova kipa postavljenog u Domu Marina Držića.
NA DANAŠNJI DAN 1938. Nakon 4. stoljeća Fotez iz zaborava ‘iščupao’ Dunda Maroja
