U Dubrovniku je 18. ožujka 1646. rođen znameniti hrvatski teološki pisac i pjesnik Benedikt Rogačić (lat. Benedictus Rogaccius). U isusovački red je stupio 1661. godine. U Rimskom je kolegiju završio filozofiju i teologiju. Poučavao je u Montepulcianu, Spoletu i Rimu, od 1679. u isusovačkom sjemeništu na Kvirinalu.
U Rimu je održavao zapažene propovijedi, paralelno pišući. Objavio je desetak djela na latinskom i talijanskom jeziku, a tematika i stil su mu raznoliki.
Na zamolbu Stjepana Gradića opisao je u stihovima potres u Dubrovniku 1667. godine; ‘Razlaganje o potresu… – Proseucticon de terraemotu…’, a ta mu je knjiga objavljena 1690. godine. Spjevao je himne za oficij sv. Vlaha. Između ostaloga objavio je i zbirku od 25 prigodnih latinskih govora te, u pet izdanja, talijansku gramatiku za početnike naziva ‘Praktična i opširna uputa o ispravnoj i lijepoj uporabi talijanskoga jezika’. Proučavao je životopise znamenitih crkvenih ljudi i teologa te o njima pisao.
Umro je u Rimu 15. listopada 1719. godine.