Opće je poznato da su kroz 15. stoljeće kroz čitavu Europu harale epidemije kuge koju su ponajviše iz Azije prenosili pomorci. Dubrovačka Republika naravno nije bila izuzetak. Stoga su vlasti bile prisiljene iznalaziti rješenja za izolaciju i smještanje zaraženih te njihovo ukapanje.
17. siječnja 1457. godine Veliko vijeće donosi odluku da se na poluotočiću Danče izgradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti za molitvu i zavjete Majci Božjoj da obrani grad od kužnih epidemija. Također, groblje za ukop siromašnih ‘koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen’. Zapisano je to u Consilium rogatorum, knjiga XV, koja se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku. Isto je na latinskom jeziku zapisano na ploči s desne strane glavnog oltara crkve na Dančama.
Postavljen je i svećenik na trošak Republike te je za njega 1466. sagrađena i kućica. Istovremeno je sazidano i nekoliko kućica za bolesnike te je podignut visoki zid koji je razdvajao Danče od Pila, sa vratima koja su se zaključavala. Njegovi ostaci i danas opasuju park Gradac.
NA DANAŠNJI DAN 1457. Veliko vijeće donosi odluku o gradnji crkve i lazareta na Dančama
