Aktualno

MLADA UMJETNICA ANDREA VUKOJA Želja mi je pronaći atelje za moj kreativni nered

Još u djetinjstvu Andrea Vukoja počela je pokazivati umjetničku crtu. Plesom, točnije stepom, bavila se dugih 13 godina, a svoje početke u slikarstvu bilježi u likovnoj radionici Rajne Inić, u prvom razredu osnovne škole. Prisjeća se kako je tada shvatila koliku zapravo ljubav gaji prema likovnoj umjetnosti. Već je tada odlučila: ‘Ovime se želim baviti’, govori nam. Skoro dvadeset godina nakon, Vukoja i dalje slijedi te ostvaruje svoje umjetničke snove. U glavi ima puno ideja, ali priznaje nam – malo vremena. Trenutno se posvetila pisanju diplomskog rada, što za neke predstavlja prilično stresan proces. No, ona samo odmahuje rukom i govori kako u tome uživa jer oživljava na papiru temu koju voli, a cijeli bi proces pisanja diplomskog rada možda i oduljila jer se ne želi oprostiti od studentskog života u Splitu, kaže nam kroz smijeh. Izdvojila je koju uru za DuList kako bi nas upoznala sa svojim dosadašnjim stvaralačkim opusom i ostvarenim koracima na njenom putu u svijetu umjetnosti. Ugostila nas je u divnom đardinu svoga doma.

Blizu mi je doma
Prisjeća se kako je, osim Rajne Inić, za još veći poticaj te želju i ljubav prema umjetnosti zaslužna i učiteljica u osnovnoj školi Gordana Rokolj. Radionice za maškare koje je organizirala, i općenito njena kreativnost bili su utjecajni na ovu mladu umjetnicu i njeno daljnje stvaralaštvo. Kad je završila osnovnu školu, nije bilo upitno gdje će nastaviti ‘prikupljati’ znanje. Upisuje Umjetničku školu Luke Sorkočevića. Tamo nije stekla samo znanje o slikarstvu, već i o životu, na čemu je zahvalna svima profesorima, a posebno mentoru Davoru Lucianoviću. Upravo su profesori imali veliki utjecaj na njen daljnji nastavak obrazovanja. Odabrala je smjer ‘Likovna kultura i likovna umjetnost’ na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Htjela je posvetiti više pažnje povijesti umjetnosti i naučiti o njoj ‘puno dublje i puno više’, rekla je. ‘U igri’ je bio i Zagreb, no njeno ju je srce vuklo u grad pod Marjanom. ‘Blizu mi je bilo doma, a imala sam i more’, ističe. Trenutno je na petoj godini fakulteta, gotova je s ispitima te, kako smo i istaknuli na početku, priprema diplomski rad kojeg planira obraniti u rujnu ove godine.

Ako pogledate bilo koji moj sketchbook, naći ćete milijun aktova. No, još ih nisam prebacila na platno

—Na četvrtoj godini sam morala birati specijalizaciju između slikarstva, grafike i 3D oblikovanja. Odlučila sam se na 3D oblikovanje jer je to bilo nešto novo, nešto što dotad nisam radila. Mentor me je puno toga naučio, otvorio nove vidike i zapravo objasnio što se sve može postići digitalnim radom – kaže Vukoja. Teorijski dio diplomskog rada veže se uz zanimljivu temu, a riječ je o art terapiji. Želi istražiti kako je umjetnost na umjetnike 20. stoljeća djelovala na terapeutski način.
—Art terapija je grana psihoterapije kojom se ljudima, koji imaju određene probleme, čak i motoričke poteškoće, možeš pomoći kroz umjetnost. Jer, slikajući se može iznijeti osjećaje na papir te nije potrebno biti vrsni slikar, niti imati bilo kakvo predznanje. Terapeut kroz taj rad može iščitati nesvjesne poruke koje osoba ima u sebi. Zanimljivo mi jer ima veze s umjetnošću i s pomaganjem ljudima – naglašava Vukoja.

Pogledala je nekoliko filmskih uradaka o umjetnicima u 20. stoljeću, a diplomski će rad bazirati na Jacksonu Pollocku i japanskoj umjetnici Yayoi Kusama. Inače, o art terapiji je imala priliku učiti tijekom fakulteta.
—Profesorica metodike vodila nas je u razne ustanove u kojoj žive osobe s potrebama i poteškoćama. Nakon toga sam stvorila ogroman osjećaj senzibilnosti prema tim osobama. Toliko me je zainteresiralo da razmišljam o upisivanju dodiplomskog studija u Osijeku, smjer art terapija – rekla je Vukoja. Dodaje kako ova tema, nažalost, nije toliko zastupljena u Hrvatskoj.

Aktovi, mrtva priroda…
Njen kreativni proces slikanja može trajati pet sati ili pet dana.
—Kad krenem slikati, ne pitaj me ništa. Ne vidim ništa drugo, nego samo platno – kaže Vukoja. Za slikanje joj je potreban mir, a produktivnost joj ovisi najviše o volji. Glavnu inspiraciju pronalazi u Gradu. I tijekom studiranja u Splitu, njen je mobitel bio prepun fotografija povijesne jezgre. Jer, nije mogla sjesti i gledati gradske mire te ih slikati, tako da se morala osloniti na tehnologiju. Na njenim slikama ističu se glavne, kako kaže, lokalne boje – plava, žuta i crvena. Detalj koji prevladava na većini njenih slika zlatne su linije, čak i listići iste boje. ‘Slika tako izgleda bogatija’, reći će. Nije ni čudo kako dosta njenih djela krasi tinele i druge prostorije dubrovačkih kuća. ‘Dosta sam se iznenadila koliko postoji interesa za moje slike’, naglašava. Zasigurno najveću zainteresiranost u javnosti, stvorila je slika Linđovaca.

To mi je velika želja, pronaći prostor za moj kreativni nered. Da ne moram svaki put spremati boje i slike kad završim cijeli taj kreativni proces. Nego da me čekaju na istom mjestu

Namjerava napraviti seriju slika vezanih za ovaj tradicionalni ples. Od umjetnika koji joj predstavljaju inspiraciju u radu, izdvaja Van Gogha i ‘njegov život i rad, njegove boje, impasto namazi koje je koristio’, ističe.
—Preko Instagrama dosta pratim trenutne suvremene umjetnike, koji nisu možda ni toliko poznati, no meni su zanimljivi. Jedna od njih je Elly Smallwood koja uglavnom crta žene i aktove – reći će Vukoja koja također voli crtati aktove.

— Ako pogledate bilo koji moj sketchbook, naći ćete milijun aktova. No, još ih nisam prebacila na platno. Također, volim mrtvu prirodu, ali ne bih stavila košaru voća na stol, već cvijeće. Kad god bih pošla u Split na Pazar, vratila bih se s cvijećem – ističe.

Grad umjetnosti
Inače, intenzivnije je počela slikati prije pet godina kada se učlanila u Dubrovačku udrugu likovnih umjetnika. Svake godine održavaju nekoliko izložbi što ju je potaknulo na veću posvećenost slikavanju. S njima ide na druženja i likovne kolonije u prirodu. Reći će i kako je teško biti umjetnik.

—Brojni pričaju kako ništa nije kao prije. Slike malo tko kupuje. No, u našem Gradu je uvijek bilo umjetnika, i naš Grad je grad umjetnosti. Umjetnost će u njemu biti uvijek živa – istaknula je. Doma se nakon fakulteta vraća zasigurno. Plan joj je pronaći posao u školskoj ustanovi. ‘Samo hoću li ga naći, pitanje je’, ističe kroz smijeh. Pozitivna je, kao i po pitanju pronalaska vlastitog prostora, male galerije i ateljea.

—To mi je velika želja, pronaći prostor za moj kreativni nered. Da ne moram svaki put spremati boje i slike kad završim cijeli taj kreativni proces. Nego da me čekaju na istom mjestu – kaže nam. Mi joj držimo fige, u svemu.

Foto: MM

Pročitajte još

Učenici TUŠ-a osvojili drugo i treće mjesto na Biseru mora u Splitu

Dulist

[SITNICE O PSIHOLOGIJI] Kolumna Daria Kulišića: Inteligencija

Dulist

Olujno jugo polomilo grane platana u Trstenom

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija