Grad Samobor uveo je naknadu u iznosu od 360 eura mjesečno za umirovljenike koji čuvaju unuke. Ova mjera, nazvana “Baka-djed servis”, potiče međugeneracijsku solidarnost, a da bi se ostvarilo pravo, baka i djed moraju imati status umirovljenika, dok dijete ne smije biti upisano u vrtić. Što o ovoj mjeri misle naši političari, treba li Dubrovnik uvesti ovu naknadu i bi li je oni prihvatili kad bi im se ponudila, otkrili su nam u razgovoru.
– Nisam baš upućena u tu novu naknadu Grada Samobora. Osobno, ne bih primala naknadu od države za čuvanje svoje unučadi ili bih je ‘pak usmjerila za Dom Maslina. Oni koji čuvaju, čuvaju i ovako i onako, tako je oduvijek. I mene je moja baka čuvala. Meni je čuvanje moje unučadi najdraži dio dana. Oni vjerojatno ne mogu naći dovoljno mjesta u vrtićima pa su izmislili naknade – objasnila je svoje mišljenje na ovu temu županijska vijećnica DDS-a Terezina Orlić.
– Ja koji imam petero djece pa mogu iz prve ruke reći što to znači. Mjera je u suštini zapravo dobra, ali prvenstveno mislim da je namijenjena onima koji imaju probleme s upisima u vrtiće. Grad Dubrovnik više nema liste čekanja za vrtiće pa kod nas nije neophodna ova mjera. S druge strane, često se u suštini ne može ova mjera do kraja pratiti da bude poštena. Primjerice, ako ja prijavim da djecu čuva baka, a možda to nije slučaj, postavlja se pitanje na koji način će to uopće netko moći kontrolirati. Mislim da je to prvenstveno napravljeno u onim sredinama koje imaju problema sa samim vrtićkim kapacitetom. Ponavljam, mjera je dobra, ali nam nije neophodna – smatra predsjednik Dubrovačke stranke DUSTRA Željko Raguž.
– Pozdravljam inicijativu Grada Samobora što valorizira ulogu bake i djeda pri čuvanju djeteta, no to je ipak nemjerljivo s tim koliko je to vrijedno. Sama imam izvrsne bake i djedove s jedne i s druge strane, koji uskaču na pomoć djeci pri svakom trenutku. To je neprocjenjivo. Gradovi koji nemaju dovoljnu vrtićku infrastrukturu na taj način nadoknađuju njen nedostatak te davaju određen iznos bakama i djedovima da ih čuvaju. Ja bih najviše voljela da svaki grad, svako mjesto, ima vrtićku infrastrukturu, da djeca idu radi socijalizacije u vrtiće koje žele, a da se bakama i djedovima vrednuju njihove mirovine. Da se pridonosi na način da gradovi davaju veće iznose, ili kroz socijalne mjere ili da se promjeni zakon na državnoj razini da mirovine budu veće. To su naši umirovljenici zaslužili. Isto tako bi onda možda trebalo vrednovati one žene koje ostaju doma kao domaćice, da se i njima valorizira taj njihov posao. To bi bilo interesantno za vidjeti. Pitanje treba li to uvesti u Dubrovniku je namijenjeno bakama i djedovima, odnosno treba vidjeti bi li oni voljeli primati novac za čuvanje unuka. To većina njih radi iz ljubavi, nekad kažu i da je veća ljubav prema unučadi nego djetetu. Pitanje je bi li se oni s tim ugodno osjećali – kazala je gradska vijećnica SDP-a Anita Bonačić Obradović.
Zaključno, jedni su tu mjeru pozdravili, dok drugi smatraju da nije potrebna jer bake i djedovi to rade iz ljubavi. Nitko nije istaknuo da je ova naknada neophodna Dubrovniku u ovom trenutku. Grad Samobor za sada je prvi u Hrvatskoj došao na ovu ideju, a hoće li u budućnosti i drugi gradovi uzeti ovo u praksu, ostaje za vidjeti.