Sablasne snimke potopljenih sela, uplakana lica Slavonaca koji su opet primorani bježati sa saketom u ruci, ovaj put pred vodom. Ljudi su u sekundi ostali bez svega što su stvarali cijeli život. I sve nas je to prestravilo. Nakon prvotnog šoka, brojna pitanja…
Kako nitko nije upozorio na barem približan scenarij, kako nitko nije reagirao ranije, zašto je vladala opuštenost u institucijama koje su trebale znati što se očekuje, zašto ih nije bilo na terenu? Dok su Bosna i Srbija tonule pod naletom vode, naša Vlada je ‘živjela u svom svijetu’, odrađivali su kampanju za EU izbore. Njima se tu ništa nije činilo sporno, teče Sava, Drava, Una, tu i tamo se nešto razlila, probila pokoji nasip. Pa, neće po nama. I onda se dogodilo… Najgore. Slavonija je opet zaplakala.
Vlada ni u jednom trenu sebe ne smatra krivom. Nakon početne ukočenosti nadošli su do teorije kako je jedan nasip na Savi popustio unatoč nedavnoj sanaciji. Jedan nasip!? Pretpostavljam da će uložiti tjedne tražeći krivce za taj propust, kao da je taj nasip u Rajevom Selu jedini p(r)opustio. Naravno, u ovom trenutku naša Vlada ni izbliza nema pojam o razmjerima štete. To je apsolutna nepoznanica. S druge strane, iako ne baš precizan, srbijanski premijer Vučić danima vrišti kako se šteta u toj državi procjenjuje na milijune eura, predsjednik RS Dodik drži kako su štete samo na području tog entiteta veće od 500 milijuna eura. A Milanović? Njemu je još rano za davati ikakve pa bilo one načelne procjene naše kataklizme. Još će mjesecima ekspertni timovi obilaziti poplavljena područja, popisivati i procjenjivati, da bi na koncu ustanovili nekakvu mizernu naknadu po glavi stanovnika i krdu stoke.
Umjesto da se ‘stavio’ lobirati po Europi za financijsku pomoć iz Fonda solidarnosti, premijer Hrvatske države bahato i nadobudno daje izjavu kako je naša “država dovoljno jaka da ovo može riješiti – sama”. “Tražit ćemo i pomoć iz Europe – reda radi, jer tako to treba biti” – izjavio je u ponedjeljak Milanović za RTL vijesti. I kako ovu izjavu shvatiti, osim da njemu, a i svim njegovim najbližim suradnicima nisu baš sve daske na broju. Ili su se toliko namočile, gledajući poplavljena područja da im je u glavama sve postalo tufinavo i gnjilo.
Gdje je Europa u Slavoniji? Zašto nam nije došla pomoći? S ljudstvom, tehnikom? Zašto nam sve svoje resurse nije stavila na raspolaganje? Nismo ih zvali, jer mi ‘možemo sve sami'(!?). Ma ova nas Vlada nije uspjela izvući iz gospodarske krize, a kamo li se može nositi s ovakvim katastrofalnim posljedicama. Uostalom, zar nije smisao ulaska u Europsku uniju nekakvo zajedništvo i pomoć zemljama članicama koje su u nevolji?
Osim Vladajućih, ni najveća oporbena stranka nije se baš proslavila u naletu vodene bujice. Hadezeovci su se solidarno podupirali na skupovima, jer izbori za EU parlament su ipak egzistencijalno bitni. Nakon motivacijskih sletova, tapšanja po ramenima, bodrenja i hrabrenja, e tad su krenule objave aktivnosti na društvenim mrežama. U oko je upala Šuica s raznim pozama iz Cibone, slikicama iz kampanje… i sve to dok se Slavonija potapala. Baš mučno.
Međutim, Hrvatska je i ovaj put pokazala svoje ogromno srce. Slavonija nas opet treba i nije se čekalo… Iako nemamo Đokovića koji će odvojiti 700 tisuća eura i poslati ih svojim unesrećenim u poplavi, pokazali smo još jednom da smo najjači kad je najjteže. Hrvatska se organizirala, Dubrovnik svojski poteže svoj dio za pomoć Slavoniji.
I da, izbori su u nedjelju, i dužnost nam je izaći, no bilo bi poželjno dobro se zamisliti što smo mi Europi, koga ćemo poslati da nas predstavlja i što će tih 11 ruka doista učiniti za Hrvatsku? Šaljemo li ih radi nas ili radi njih samih da bi se mogli zvati europarlametarci kako bi narednih pet godina uživali u svim beneficijama koje ta EU funkcija nosi…
Adio Vam