Tata me je prvi put doveo na teniski teren u Uvali. Imala sam tada pet ili šest godina. Uzela sam reket u ruke, probala sam igrati i svidjelo mi se. Nakon toga su krenuli turniri, jedan za drugim – i svakim mi je danom sve bolje i bolje išlo. Poslije nekoliko godina sam počela trenirati s trenerom, a kako bi sve dobilo jednu profesionalniju notu – ističe nam svoje početke Lucija Ćirić Bagarić, mlada i perspektivna dubrovačka tenisačica sa zagrebačkom adresom. Naime, život ju je odveo u hrvatsku metropolu kada je imala 13 godina. Tamo živi sa svojom obitelji. Odmor provodi u Dubrovniku, svom rodnom gradu, u kojem nije bila duge tri godine. Uz kavu u Uvali, tamo gdje je sve počelo, ispričala nam je što joj daje motivacije, tko joj je najveća podrška i gdje se vidi u budućnosti.
Bolja lokacija, dodatna motivacija
Tenis joj predstavlja – sve u životu. Sve joj se bazira na ovom sportu. Roditelji su joj najveća potpora na njenom sportskom putu.
—Dovoljno govori činjenica što smo cijeli život preselili iz Dubrovnika u Zagreb. Ovdje nisam imala najbolje uvjete. Super je tu ljeti, ali kada dođe zima… Sjećam se kad je tata došao jedan dan i samo rekao: ‘Idemo u Zagreb’. S vremenom smo se priviknuli na život u novom gradu – kaže Lucija kojoj je klub kao drugi dom, tamo provodi cijele dane.
—Tati je sada za dobro jutro da me odmah vozi na trening (smijeh). Čim se probudim, idem na trening. Onda slijedi spavanje i ručak te ponovno trening, kao i kondicija – naglasila je. Koliko god bili naporni treninzi, pogotovo po ovim visokim temperaturama, Luciju na njenom sportskom putu vodi natjecateljski duh.
—Osim toga, sport mi omogućava brojna putovanja. Stvarno obožavam putovati, divota! Meni je super gdje god da se održava turnir. Nedavno smo išli u Austriju, igrali smo u nekom manjem mjestu, put je trajao oko tri sata, ali ja sam bila presretna. Sve su bolje, i bolje lokacije što mi daje dodatne motivacije – kazala je Lucija koja se trenutno najbolje snalazi na zemljanoj podlozi.
A, Wimbledon – najbolji!
Priznaje kako joj prošlogodišnji juniorski US Open na kojem je sudjelovala posebno značio u dosadašnjoj karijeri jer je to bio njen prvi Grand Slam.
—Prošla sam kvalifikacije i izgubila u drugom kolu, ali to je za mene bilo vrhunsko iskustvo. A i rezultat je bio super. Bolje nego što sam očekivala. S druge strane, previše sam se veselila Australian Openu pa je loše ispalo (smijeh). Baš sam bila uzbuđena, moj drugi Grand Slam. Na kraju sam u prvom kolu odigrala nikad gori meč u životu. No, dobro, to je sve u redu. Na Roland Garrosu sam igrala polufinale parova što je bilo odlično. A, Wimbledon je bio daleko najbolji! – istaknula je. Upravo je s Wimbledonom završila juniorsku karijeru, što joj je posebno drago, a nastupila je i na nekoliko seniorskih turnira.
Pobjede i porazi
Tijekom ljeta igra na velikom broju turnira. Održavaju se, kako kaže, svaki tjedan. ‘To je super, ali opet, treba se malo odmoriti’, dodaje kroz smijeh. Doživjela je brojne pobjede, ali i poraze, što je dio svake sportske karijere.
—Bude mi žao, ali naviknula sam se, kako na pobjede, tako i na poraze. Ne želim da zvuči ružno, ali to je sve dio procesa. Nakon svakog meča, znam na čemu trebam raditi i uvijek gledam ići naprijed – rekla je. Posebna želja joj je da iduće godine igra kvalifikacije na US Openu.
—Nadam se da će se ostvariti. Ako budem mogla igrati, glavni turnir – još bolje! – zaključila je simpatična Lucija.
LUCIJINI UZORI Od Serene do Paule Dok sam bila mlađa, moj najveći uzor bila je Serena Williams. No, sada mi je najdraža tenisačica Španjolka Paula Badosa. Vidjela sam je uživo kad sam bila na Wimbledonu. Predivna je, čini se simpatična!
Iz tiskanog izdanja od 10, kolovoza 2022.