Htjeli smo poštenu vladu, drukčiju od one koja je zgrnula bogatstvo u pretvorbi i privatizaciji, a dobili smo što? Dobili smo jednu lopovsku organizaciju, koja je osmislila novi sofisticirani model pljačke od ovih prethodnih – predstečajnu nagodbu.
Stanković je u Nu2 ugostio Mislava Kolakušića, suca trgovačkog suda, koji je prilično plastično javnosti pojasnio funkcioniranje financijskog inženjeringa i razmjere predstečajne pljačke koja se odvija u režiji ministra Linića. Ne trgovačkih sudova, već jednog ministra, jer Ministarstvo financija ima diskrecijsko pravo bez ikakvih kriterija (!?) nekome oprostiti 70 posto duga, nekome 50 ili 30 posto, a nekome ništa.
I kakva se poruka šalje? Vi budale plaćajte porez, a za sve ostale tu je Linićev predstečajni postupak.
Podobnima i probranima opraštaju se milijuni kuna dugovanja. Svi smo već siti Taxi Cammea, Pavića i njegove EPH, Fižulića i Magme, Sinovčića i njegovog Voxa, Šegona i povlaštenih HBOR-ovih kredita da i ne obraćamo pažnju što se događa u našem dvorištu.
Ako mislite da ih u nas nema, prevarili ste se. I u Dubrovniku ima ‘svetih krava’.
VIAM, ma nema tko u Dubrovniku ne zna za tvrtku gradonačelnikovog brata Mladena. VIAM (kratica: Vlahušić, Ivo, Andro, Mladen) je odabrana tvrtka za raditi velike poslove svuda po Gradu. Ruku na srce, ne kao glavni izvođač, ali uvijek se za nju nađe posla, kao podizvođača. I bez obzira na silne sheme kojima gradonačelnik Vlahušić namiče posao svome bratu, VIAM upada u financijske probleme. Nakon što je u par navrata Mladen pokušao reprogramirati porezni dug, nije bilo druge nego se upustiti u predstečajnu nagodbu. I tada se događa čudo. Ministarstvo financija pod Linićevom palicom u potpunosti se odriče kamata u vrijednosti od 1,3 milijuna kuna te polovice osnovnog duga u vrijednosti od 3,2 milijuna kuna. Što znači da ministarstvo Slavka Linića od ukupnog duga od 7,8 milijuna kuna od Viama potražuje tek 3,2 milijuna kuna, a taj dug bi braća Vlahušić trebala vratiti u roku od četiri godine s kamatom od 4,5 posto. I s tim rokom nema straha, jer opet će izbori i opet će se bageri načičkati po gradu. I bit će poslova i poslića za složnu braću.
I nekad slavnoj PGM Ragusi, carstvu Iva Kralja, Linić bi mogao progledati kroz prste, otvoren je predstečajni postupak i samo se čeka rješenje.
A baš se ta PGM Ragusa privremeno odriče prava potraživanja u iznosu od 17 milijuna kuna koje mu duguje tvrtka Leona Šprlje Montaling. Šprljina tvrtka, sve češće posluje po Gradu, a njegovo povezano društvo IPSUM iz Metkovića kupuje upravnu zgradu GP Dubrovnika u stečaju za 311 tisuća kuna. Ipak Montaling se guši u 30 milijuna ukupnog duga i naravno kreće, a gdje drugo, nego u predstečajni postupak. Leon Šprlje, sin pokojnog župana Ivana, dužan je Ministarstvu financija 3,6 milijuna kuna i u nagodbi se baš lijepo nagodio s Linićem. Ministar mu oprašta polovicu dugovanja, jednostavno ih otpisuje, a ovih preostalih 1,8 milijuna Šprlje treba vratiti u naredne četiri godine bez kamata!
Ove tvrtke nisu odabrane nasumično. Vjerojatno je bilo još njih u isto tako teškoj financijskoj situaciji, a možda i manje loših, a prošli su puno, puno gore – otišli su u stečaj.
Ma sigurno se ni sam Slavko Linić nije vodio nasumičnim odabirom opraštanja dugovanja. Zakonom kojeg je skrojilo njegovo ministarstvo izravno se pogoduje probranim tvrtkama i ljudima koji su imali malo bolje veze, političku podobnost i umješnost pregovaranja. Tako sad Linić miran i spokojan može drugome prepusti fotelju u Ministarstvu financija. On je svoj posao odradio. I mnogi će mu biti vječni dužnici.
Adio Vam