Da lažnih branitelja ima svuda oko nas to i nije neka novost… Više-manje zna se i koji su. Kad je trebalo pokazati 'domoljubno srce', nisu ga imali, skrivali se po podrumima, preoblačili se u arlekine, za izać' iz opkoljenog Grada, a pušku su uzeli tek kad su bili primorani, a tad je bilo dovoljno i 'zečje srce'…
Tamo negdje krajem 92., 93., a neki i 95. navukli su uniformu. I dobili su spomenice i priznanja, dobili su status hrvatskih branitelja. Nakon toga sve im je bilo na dohvat ruke. Naravno, riječ je o onim snalažljivim. Dobili su stanove, kredite, parcele za gradnju kuća, da bi to onda brže bolje prodali i uz povlasticu uvezli 'bijesne' automobile. I vozikali se Gradom busajući se u 'braniteljska' prsa.
Nije nikakva posebna novost da oko nas ima i lažnih HRVI-a. I tu se sve zna. Neki su se sami propucali, neki se 'polomili' upadajući u jarke ili jurcajući gradom, da bi nakon toga 'isposlovali' invalidnine, a onda i vojne mirovine. Svega toga ima u Gradu. I šuška se o tome, tu i tamo tenzije se povećaju, a najčešće oko dana Branitelja Grada Dubrovnika. Ali nikad, baš nikad nije bilo dovoljno volje da se događaji iz ne tako davne prošlosti izvedu na čistac.
Zašto? Najprije jer nije bilo političke potrebe. Ljepše je bilo oko izbora braniteljima obećavati sve i svašta. Uglavnom stanove, parcele, pa opet povlaštene stanove od Mokošice, do Nuncijate i Solituda.
I nitko od političara nije imao potrebe, a još manje hrabrosti zadirati u njihove osobne stvari i baviti se problemima, poput braniteljskih statusa. Bezbolnije ih je bilo pozivati na revijalno postrojavanje, a frustracije oko lažnih branitelja prepustiti neka se glođu sami među sobom, što oni i rade. Prozivaju se i optužuju punih dvadeset godina. Politika im je dopustila da se organiziraju u udruge. Nicale su kako je kome palo na pamet, tako da im se danas ne zna broj. Naravno svaka je udruga trebala imati i svog predsjednika, podpredsjednika ili zamjenika, a kad bi se razišli u stavovima, i za to postoji rješenje. Povuče se dio članstva i osnuje nova udruga. I sve su to političari godinama gledali i puštali, čak i financirali. Odgovaralo im je, dakako, jer lakše je manipulirati razjedinjenom braniteljskom populacijom nego se suočavati s jednom krovom udrugom i s jednim čelnim čovjekom čvrstih stavova iza kojeg stoje svi …
Bliži se 6. prosinca, najsvetiji dan novije dubrovačke i hrvatske povijesti. I opet su krenula prepucavanja, počeo je lov na vještice, a razdor među braniteljima raste. Istjerivali bi 'lažnjake' iz svojih redova. Opet se ništa po tom pitanju neće postići dok netko gore ne mrdne prstom i pokaže bar trunku političke pragmatičnosti. Branitelji su nažalost, prepušteni na milost i nemilost dnevno političkim prepucavanjima koja se razbuktaju kao po pravilu, nekako oko izbora. A oni su ove godine samo dva dana prije Dana dubrovačkih branitelja. Očito je kome braniteljska nesloga odgovara…
Adio Vam