Betlem zauzima posebno mjesto kod obitelji Tošić i to ne samo fizički u njihovom domu, već i u njihovim srcima. Tradicija je to koja se njeguje već generacijama, a ‘na pameti’ im je tijekom cijele godine. Kad god vide nešto lijepo što bi moglo poslužiti za njihov Betlem, obavezno to kupe ili donesu. Suzana, Marin, Mihael i Luka Tošić otvorili su nam vrata svog toplog doma koji nas je jednostavno oduševio svojim pravim božićnim ozračjem. Nedostajao je samo njihov sin Mario, inače bogoslov na studiju u Rimu koji će ih svojim dolaskom obradovati za Božić te će cijela obitelj biti na okupu. Betlem ove obitelji itekako plijeni pažnju kako veličinom tako i zanimljivim sadržajem, a ove godine Suzana Tošić napravila ga je u dnevnom boravku. Kreativnost je, ističu nam, uvijek na visini, stoga se nikada nije dogodilo da dvije godine zaredom jaslice jednako izgledaju, uvijek je nešto novo.
— Radila sam ga od jutra do navečer, nekih osam sati. A moram priznati da sam jednog već bila napravila pa se predomislila i krenula ispočetka. To je uobičajeno u našoj obitelji. Nekad ga radimo dva do tri puta ispočetka. Čovjek sve postavi, a onda vidi da svjećice ne rade ili da voda negdje pušta. Ali, ima neke ljepote i u tome da nije sve savršeno, pa i sam se Isus rodio u štali, ne u kraljevskoj palači. Inače zauzmem dva kuhinjska stola za Betlem. Ima u njemu tri kila pijeska i deset velikih listova mahovine. Preko godine je ovdje inače regal, a jaslice obično pravimo na kuhinjskom stolu pa se njega ‘odrečemo’.. Ima oko Betlema dosta posla. Ove godine ‘stradao’ nam je stari regal pa sam odlučila da ću Betlem postaviti na njegovo mjesto. Ove smo se godine tako morali odreći televizije u boravku. Preselili smo je djeci u sobu, a na njezino mjesto došao je naš veliki Betlem – govori nam Suzana Tošić koja je zapravo glavni kreativac kad je riječ o izradi njihovog obiteljskog Betlema. Svake godine, ističe, izgleda drukčije, a uvijek mu daju i njihov posebni štih.
Žabice, patkice, svinjice…
— Muž je iz Neretve pa smo u Betlem stavili i pokoji neretvanski motiv poput žabica. Žabe su inače iz Kinder jaja kao i patkice. Kad su sinovi bili mali sačuvali bi figurice jer će ‘valjat’ za Betlem. Tu su i svinjice koje su glavni ‘hit’ u našoj kući. To je naša interna zafrkancija. Imala sam i tvrđavu koju je moja mama Sonja izradila od gipsa, ali je nažalost puknula. Sve je to od papira pa se s vremenom i uništi. Prije smo močili šugamane u gips i radili od njih stijene i ostalo, ali onda se to trusi i otpada pa nije najsretnije rješenje. Sigurno ima i ljepših Betlema od našega, ali mi to radimo sebi za gust – ističe Suzana.
Figure su, otkriva nam, većinom kupljene u Italiji. Svake godine donijeli bi po dvije, tri nove, a prošle godine stigla joj je i njezina najdraža figurica – ponovno ona sa svinjicom.
— Kućice u našem Betlemu predstavljaju tradicionalno talijansko selo Alberobello. Za Božić se to selo pretvori u pravi Betlem pa nam ga je bilo simpatično uključiti. Kad god tijekom godine vidimo nešto lijepo ili zanimljivo za Betlem, kupimo. Primjerice, sin Mario je ugledao vjetrenjaču i kupio ju je u Splitu, fontanu smo kupili u Zagrebu. Tako je i s kamenjem, drvima… Kad nam se nešto svidi, to jednostavno donesemo. Drveni most je, primjerice, radila moja mama Sonja. Dvije kućice na vrhu Betlema su također njezinih ruku djelo, a izradila ga je od stiropora – naglašava Suzana Tošić te nam pojašnjava kako se tradicija izrade Betlema u njezinoj obitelji prenosi već generacijama.
Obiteljska tradicija
— Moj pokojni djed Antun, otac moje majke je inače radio jaslice. Sve do prošle godine imali smo špilju koju je bio napravio od ribarskog košića. Nažalost, s godinama je popucala pa smo se od nje morali oprostiti. Moja tetka i dundo i danas u svojim obiteljima prave velike jaslice i to većinom sve rade ručno – priča nam Suzana Tošić.
Betlem je i Suzaninim i Marinovim sinovima uvijek zanimljiv pa se rado oko njega i zafrkavaju te majci često ispremještaju figurice.
— Prije nam je dala da pomičemo gljive, ali ujutro bi one već bile na drugome mjestu. Volimo ispremještati figurice pa je onda stavimo pred Betlem da pogađa što smo sve pomaknuli. A, svaki put pogodi. Ne bude ni teško kad kraj Isusa odjednom budu žabe ili pastir u potoku – kroz šalu će Mihael Tošić.
— Pustila bih djecu da malo razmjeste figurice za svoj gušt, da to malo osjete. Ali, opet bih onda okrenula po svome. Ne dam baš da se u Betlem puno dira, ali kad su djeca bila manja, kako sve ovo preko godine stoji u jednoj velikoj kutiji, njihov je najveći domet bio otpakiravanje figurica iz novina. Odmotavali bi ih i to bi bilo to. Uvijek im je bilo najzanimljvije janje. Prošle godine mi je puknuo dio drvene konstrukcije jedne od figurica pa sam na njega stavila janje pa je ispalo kao da je na ražnju. To im je bilo presmiješno. Neobično je vidjeti u jaslicama janje koje se vrti na ražnju, patkice koje plivaju u potoku ili svinjice u štali, no mislim da je upravo u tome smisao. Pravljenje Betlema u obitelji podsjeća nas da Bog dolazi upravo u naše obične sredine, u našu svakodnevicu – podcrtava Suzana Tošić.
Pomicanje figurica
Postoji i posebna tradicija u ovoj obitelji, a ona podrazumijeva da tri kralja nisu odmah kod štalice, nego se, kako se primiče proslava Bogojavljenja, tako i oni polako primiču po Betlemu do štalice.
— Sama priprema za Božić pa i izrada Betlema podsjeća nas da je Isus došao tiho i skrovito, u siromaštvu, a opet je oko njegovog rođenja na neki način bila okupljena cijela zajednica. Tako smo i mi kao obitelj okupljeni za Božić i oko našeg Betlema. Bog se rađa i boravi u našemu domu, a to znači da se i naš život, naša obiteljska radost, ponovno rađa i raste sa svakim novim Betlemom kojega u našem domu postavimo – zaključuje Suzana Tošić.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 22. prosinca 2021.