Nakon poklada, stigla je i čista srijeda – Pepelnica, početak korizme. Stariji se Primorci sjećaju kako je nekad bilo u korizmi.
Na završne poklade, to jest u utorak uoči Pepelnice, prekidale su se sve vrste zabave, a to je na ovom području bilo kolo Linđo.
Linđo se prekidao u utorak negdje iza deset sati navečer i onda je bila takozvana "povečera" koja je trajala do ponoći. Iako se prema crkvenim propisima moglo jesti meso u sve dane osim petka, u Primorju se nije jelo meso od završnih poklada do Uskrsa.
U korizmi se nisu čule nikakve druge pjesme osim što se pjevala "Muka Gospodinova" ili "Gospin plač", te ostale korizmene pjesme. O nikakvoj vrsti zabave nije bilo ni govora.
Međutim sve ovo je postupno popuštalo, pa ne samo da se jede meso za vrijeme korizme, nego se čak pripremi i pokoja zabava i kolo. Jednom riječju, u Primorju ni traga onom nekadašnjem korizmenom vremenu – korizmenih običaja i propisa ostalo je malo.
Ali ipak, bar na crkvenom planu, korizmeno vrijeme doživljava se kao vrijeme pokore. Tako se između ostalog u župnim crkvama obavljaju pobožnosti križnog puta. To se obično radi prije nedjeljne mise. Svećenik sa ministrantima ide od postaje do postaje i tako obiđe svih četrnaest postaja. Pred svakom postajom moli se i pjeva za to određene molitve i napjeve, pri čemu mu se pridružuju svi nazočni vjernici.