‘Bibice – priča o Gradu kroz djelovanje liječnika iz obitelji Bibica’, autora izv. prof. dr. sc. Ane Bakija-Konsuo, spec. dermatovenerologije na preddiplomskom studiju Sestrinstvo i diplomskom studiju Kliničko sestrinstvo Sveučilišta u Dubrovniku i mr. sc. Ivice Vučaka, dr. med. iz Zagreba, prije nepunih mjesec izašla je iz tiska u izdanju Medicinske naklade Zagreb, a pod logom Sveučilišta u Dubrovniku. Vrijedno djelo već samim naslovom intrigira i evocira neka davna dubrovačka vremena, kulturu i svakodnevni život našeg grada, a sve kroz zajednički nazivnik – medicinu – granu ljudske djelatnosti u kojoj je ova obitelj dala veliki obol. Upravo tom autentičnom spoju života grada i medicine težili su autori, istražujući više godina kroz arhivsku građu kako bi predstavili djelo studentima, ali i široj javnosti. O procesu nastanka djela, idejama i inspiraciji, pričali smo s autoricom, izv. profesoricom i liječnicom Anom Bakija-Konsuo, koja ne krije zahvalnost prema dr. Vučku, ali i brojnim drugim važnim imenima koja su bila dio procesa nastanka knjige, čije se englesko izdanje upravo prelama.
– Knjiga ‘Bibice – priča o Gradu kroz djelovanje liječnika iz obitelji Bibica’ izašla je u nakladi ‘Medicinske naklade’, renomirane kuće kada govorimo o izdavaštvu medicinske literature na čelu s profesoricom Anđom Raić i urednicom doktoricom medicine Aleksandrom Mišak. Za prijelom je bio zadužen gospar Marijan Zafron, koji je doista napravio odličan posao. U tijeku je prijelom i na engleskom jeziku, a mi kao autori, kao i ‘Medicinska naklada’, držimo kako tiskanje knjiga na engleskom jeziku doprinosi dostupnosti hrvatske znanosti na globalnom tržištu znanja – za početak nam priča autorica Bakija-Konsuo. Njen kolega, pulmolog i magistar znanosti Ivica Vučak kao fokus svog interesa već tridesetak godina stavlja upravo povijesna medicinska istraživanja, tragajući za temama medicinske povijesti. Suradnja je krenula od liječnika Ante Bibice. Upravo s njim počinje uzbudljiva priča, u kojoj dvoje autora probire i razbira fascinantnu obiteljsku povijest i poveznice s gradom, dubrovačke povijesno-medicinske crtice. U ovoj obitelji, zaista ih je mnoštvo!
Četiri liječnika jedne obitelji
– Lujo Fouque i Ante Bibica su prvi školovani dermatovenerolozi u Dubrovniku, a upravo Ante Bibica bio je prvi Dubrovčanin promoviran na Medicinskom fakultetu u Zagrebu! Ta informacija nas je zainteresirala i krenuli smo u daljnja istraživanja koja su se temeljila na njegovom životu i radu, a potom se priča širila i na ostale liječnike iz ove obitelji. Radili smo polagano, iščitavali i istraživali stare novine, tražili kontakte s brojnim potomcima obitelji Bibica koji su se raselili te su sada u SAD-u, Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji… U principu, u knjizi pišemo o četiri liječnika ove velike i važne obitelji. Istraživanjem smo došli do informacije kako su oni daljni rođaci i kako su oba potekla od Roka Bibice kojeg smo uspjeli naći kao najstarijeg pretka.
– Obiteljsko stablo zaista je impresivno – nastavlja nam dalje autorica Bakija-Konsuo, ističući kako se, primjerice, za obitelj Bibica mislilo kako su došli s Hvara, no Baldo je svega nekoliko godina radio na ovom otoku.
– Baldo Bibica jedan je od začetnika doseljavanja Hvarana u Dubrovnik, a u knjizi smo se i toga dotakli. Istraživali smo liječnike ove po svemu velike obitelji te njihovo djelovanje u drugoj polovici devetnaestog i prvoj polovici dvadesetog stioljeća. Bile su to obitelji koje su zaista voljele i zadužile svoj grad. Čuvale ga, bile prisutne u svim segmentima života grada, te je time ova knjiga prikaz ne samo medicinske povijesti, već priča o gradu, njegovim ljudima i ljudskim sudbinama, uokvirena kontekstom tadašnjih povijesnih, društvenih i političkih mijenja – ističe nam dalje autorica. U razdoblju nakon pada Republike malo se piše o liječnicima koji su djelovali na području Dubrovnika i njegove okolice, stoga smo ovim djelom htjeli barem neke od njih oteti zaboravu. Ipak, autori pronalaze i spajaju niti života, rada, sporta i umjetnosti.
– U knjizi se susrećemo sa sportom. Govorimo o začecima vaterpolskog kluba Jug – Marko Bibica i njegov brat Tonko bili su državni reprezentativci i u vaterpolu i u plivanju. Dotičemo se i Planinarskog društva ‘Orjen’, jedriličarskog kluba Orsan, šah-kluba, ali i općenitog javnodruštvenog djelovanja, poput onog Rotary kluba Dubrovnik, osnovanog u Dubrovniku 1933. godine – priča nam dalje, a poseban naglasak stavlja na još jedan važan segment – prijateljske spone Bibica i našeg slikarskog velikana Vlaha Bukovca.
Prijateljstvo s istaknutim slikarom
– Marko i njegova braća njegovali su istinsko prijateljstvo s našim istaknutim slikarom. Uspijeli smo vidjeti šest portreta članova obitelji Bibica tijekom našeg istraživanja, što ukazuje na povezanost s obitelji Bibica. Za Bukovca je zanimljivo, a to ističe i gospar Igor Zidić, još jedan izniman suradnik na ovoj knjizi, kako puno njegovih djela još nije pronađeno. Stoga, važnost ove knjige leži i u pronalasku ovih nekoliko novih portreta. Iako portreti ne dosežu na aukcijama visoku prodajnu cijenu kao ostali Bukovčev opus, i dodatno, pronađeni portreti zahtjevaju prosudbu struke, vjerujemo kako će zaintrigirati i potaknuti na daljnja istraživanja opusa našeg znamenitog slikara – napominje nam dalje. Kontekst u kojem medicina postaje spona povijesti grada rijetko se susreće u literaturi, a priča o liječnicima koji su ujedno i važni sudionici grada čini ovo djelo važnim i za užu struku i sa širu javnost koja jednako u njemu može uživati, osobito onima koji uživaju u traganju za ‘dubrovačkim crticama’ kojih je knjiga prepuna. Sve je to odraz posvećenosti i studioznog pristupa, ali ništa ne bi bilo moguće bez volje i želje.
– Veliku zahvalu upućujem kolegi liječniku Vučaku, pedantnom, preciznom i studioznom znastveniku bez čijeg doprinosa djelo ne bi bilo takvo kakvo jest. Knjiga je objavljena pod logom Sveučilišta, što ju čini i službenom i nastavnom literaturom našeg Sveučilišta – ističe dalje Bakija-Konsuo.
– Kad smo mnoštvo podataka o ovoj fascinantnoj obitelji ‘raspetljali’, bila je prava šteta ne zaokružiti priču – dodaje dalje, uz napomenu kako je osobito zadovoljstvo bilo, nakon užurbanog rada, ‘trke i zbrke’, isključiti mobitel u Arhivu i listati požutjele stanice koje su je odvele u neko drugo, nostalgično vrijeme. Prava šteta bilo je, zaključit će, ne zapisati, spojiti sve te fascinantne točkice. Za kraj, poslužit ćemo se riječima povjesničara hrvatske umjetnosti i suradnika na knjizi, Igora Zidića: ako ih je netko smatrao amaterima u području povijesti medicine, nakon izlaska knjige više to nikako ne može reći. Autori su, u punom smislu te riječi, reći će Zidić – polihistori dubrovačke svakodnevice.
Recenzenti knjige su prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić i prof. dr. sc. Amir Muzur. Njihove sugestije tijekom nastanka knjige autorica Ana Bakija-Konsuo opisala je jednostavno ‘zlata vrijednima’. Prenosimo njihove recenzije.
„Ovo je još jedan spomenik, svjedočanstvo o gradu koji počiva na višestoljetnoj urbanoj kulturi kojom se može pohvaliti malo koji grad Hrvatske. To je toliko topla priča – o medicini, o produhovljenim familijama, da se čitatelj mora identificirati s njome i osjetiti se ponosnim Dubrovčaninom.“ – prof. dr. sc. Amir Muzur, dr. med.
„Premda se isprva činilo da će priča o dvjema obiteljima istoga prezimena, autora Ane Bakija Konsuo i Ivice Vučaka biti zaustavljena u nekoliko objavljenih članaka, pokazalo se da ona ima znatno veći potencijal. (…) Iz preliminarnih prvotnih tekstova iznjedrena je slojevita priča o životu članova dviju obitelji Bibica, o njihovoj stručnoj i privatnoj svakodnevici u kojoj su im se životi intenzivno prožimali sa životom Dubrovnika.“ – prof. dr. sc. Stella Fatović-Ferenčić, dr. med.
MNJB/Arhiva Ana Bakija Konsuo / Ivica Vučak