Jako me raduje stići sa svim svojim pratećim glazbenicima. Dolazimo u punom sastavu i upravo s njima se osjećam kao da dolazim s obitelji s kojom dugo čekam ponovno nastupati. Glazbenici uglavnom smišljaju set liste i kako efektivno nastupiti, a ja sada ne da imam za odsvirati prvi album, nego i prvi i nekoliko pjesama s drugog. U Dubrovniku sam provela dva ljeta s najboljim prijateljima i još tada zamišljala kako ću jednog dana svirati za svoje pratitelje. Eto nas sad, strpljenje i snovi uvijek nekako stignu kad se radi – priča nam nagrađivana hrvatska kantautorica Lucija ‘Lu’ Jakelić koja će u kolovozu ove godine održati koncert u Dubrovniku. Od malih je nogu posvećena glazbi koja je njezina ljubav i strast. Svojim talentom, tekstovima i glasom privukla je veliki broj obožavatelja, a o njezinim se obradama stranih i domaćih hitova i dalje priča. U razgovoru za DuList talentirana glazbenica među ostalim govori o Gibu, vlastitom stvaralaštvu i novom albumu.
Navodite Gibonnija kao jednog od svojih najvećih glazbenih uzora. Sjetimo se kako je, među ostalim, pjesma ‘Tija bi te zaboravit’ koju ste izveli prije tri godine u jednom showu izazvala, ako je suditi prema komentarima, duboke emocije kod slušatelja. Zovu Vas i ženski Gibo! Kako komentirate to?
Nisam baš fan nadijevanja takvih pridjeva bez obzira na glazbene utjecaje jer, ja sam Lu, a Gibo je Gibo. Svatko nosi glazbu na svoj način. Mislim da ljudi u meni samo prepoznaju emociju kakvu ima gospodin Gibo ili bilo koji dugotrajan glazbenik, a to je onda kompliment i znak da publika i čuje i vidi ono najbitnije – iskrenost i autorski potpis.
Inače, što Vam je bitno prilikom interpretacije pjesama?
Bitno mi je da osjećam i vidim glazbu bez obzira na okoliš oko mene. Da sam slobodna otpjevati, odnosno ispričati pjesmu na svoj način, a ne je samo replicirati (ako se radi o obradi). Kod vlastitih pjesama je bitno ‘samo’ da u njih vjerujem. Bez obzira na samokritičnost, ako ih ja prva vjerujem i osjećam, uvijek nailazim na povratna tuđa srca i tu je najveća vrijednost kantautorstva.
Što je, ili tko, utjecalo na Vaš ulazak u glazbeni svijet? Sjećate li se trenutka kad ste odlučili da će glazba biti važan dio Vašeg života?
Ne postoji trenutak u kojem sam imala izbora, mislim da je to glazba odlučila za mene (smijeh). Obitelj mi je oduvijek emotivna i osvrnuta glazbi, ali to nikada nije bilo pretenciozno ili nametljivo. Imala sam privilegiju odrastati uz stariju braću, ujaka, djeda i roditelje koji su svirali instrumente i slušali raznovrsnu glazbu. Tako sam naučila procesuirati emocije i izražavati se. A, ima i nešto u tome da se u takvom bluesu jednostavno rodiš.
Što Vam je važno unijeti u vlastito stvaralaštvo, vlastite pjesme?
Vlastiti potpis, ali tu nema baš svjesnog utjecaja. Kod aranžmana i snimanja da tu dolaze rad, disciplina, igra i vještina. Kod samog čina pisanja, najlakše mogu reći da zapravo, pjesma dolazi po mene, a ne obrnuto. Važno mi je da sam možda, prvo sama kada je pišem, a onda kada ona dobije svoj oblik, da je mogu samouvjereno pokazati svom producentu Rejhanu.
Kako reagirate na kritike?
Ovisi o danima u mjesecu (smijeh). Šalim se; ma, što se dulje bavim glazbom i sa svime što ona donosi – sve bolje razumijem kritiku i odakle ona dolazi. Neće se svakome svidjeti tvoj rad, kao što nama ne odgovara svačija energija. Pišem za one koji me zaista vide i čuju, a ne samo slušaju, a njih ima i više nego dovoljno – čak i ako me sluša samo dvoje u prostoriji. Jasno, sada je tu mnogo ljudi koji od mene očekuju da ostanem svoja, a to nije teško, ali je zahtjevno biti drukčiji od drugih u industriji (čitajte usamljen).
Zovu li Vas svi Lu ili ipak ima onih nekih osoba za koje ćete uvijek biti Lucija?
Svi me zovu Lu i taj kratak nadimak zaista sažima moju osobnost. Ipak, usrećuje me što mi bliski ljudi znaju reći da su tu i za Lu koju velik broj ljudi sada zna, ali i za Luciju koja je postojala i prije televizora, radija, časopisa i pozornica. To mi je strašno bitno i potrebno.
Nedavno ste predstavili pjesmu ‘Sjene’. Kakve su reakcije javnosti?
Najdraže mi je na ovakvo pitanje uputiti na komentare na YouTubeu. Mislim da publika i pratitelji bolje govore za mene ili o mojoj glazbi od mene same. Sretna sam što mi daju podršku, svoje životne priče uz pjesmu i taj važan korak nakon što pjesmu ili album izbacim – kada to sve postaje naše, a ne samo moje.
Kad možemo očekivati novi nosač zvuka ‘Šesto čulo’?
Na koji će se način razlikovati od prvijenca i što nam on donosi? Šesto čulo izlazi na jesen ove godine, bit će to rujan ili početak listopada. To je neko moje doba pa da saživim rad s prognozom. I dalje je skoro sve isto – producent Rejhan i par suradnika, moje bilježnice i zajedničko vrijeme u kojem smo stvarali i bili tu jedni za druge. Jedino što se dogodilo u procjepu je život, bol, hrabrost i posljedično – ipak malo više vjerujem u sebe i sve što radim. 11 novih pjesama, a već je u džepu početak i trećeg albuma. Ne znam za drukčije (smijeh). Jedva čekam i vidimo/slušamo se!
Objavljeno u tiskanom izdanju 8. lipnja 2022.