Lišen sam svake kalkulacije u ovoj političkoj utakmici. Nisam pristao ići ni na jednu listu. Nemam plana B. Bit ću župan ili neću – poručio je na predstavljanju svoje kandidature za dubrovačko-neretvanskog župana Roko Tolić, koji je dubrovačkoj javnosti ponajprije poznat kao osoba koja je gotovo devet godina bila na čelu Zračne luke. Ni političko djelovanje nije mu strano. Tako je nakon izbora 1997. godine bio zamjenik tadašnjeg gradonačelnika Vida Bogdanovića. O motivima kandidature, snalaženju u krizi, političkim protivnicima, ali i izgubljenom povjerenju Vlade, porazgovarali smo s Tolićem za DuList.
Odakle ambicija za kandidaturu i to baš za župana?
To je prije svega liderski i menadžerski izazov. Godinama sudjelujem na društvenoj i gospodarskoj sceni, a trenutno sam ipak u drugom ešalonu operativnog menadžmenta bez obzira na važnost funkcije koju i dalje obavljam u Zračnoj luci kao direktor jednog od njenih sektora. Okidač za kandidaturu trenutna je situacija s koronakrizom u kojoj promatram, kao vjerujem i veliki broj žitelja ove županije, posvemašnju inertnost koja ne pokazuje da se s njom suočavamo na adekvatan način. Epidemiološka situacija je nešto s čime se suočava cijeli svijet. Međutim, s obzirom na to da je na ovom području turizam glavna gospodarska grana, smatram da naša priprema za revitalizaciju nije sukladna onome što bi jedna tako prominentna županija i regija trebala činiti. To je jedan od glavnih motiva zašto se sa svojim kapacitetima, sa svojim dosadašnjim iskustvom, znanjem, rezultatima i energijom želim uključiti kao aktivni protagonist koji će stvari pokrenuti tako da građani doista osjete razliku u dosadašnjem obrascu ponašanja.
Spomenuli ste inertnost iz čega se da zaključiti kako mislite da se županija nije dobro snašla u ovoj situaciji. Kako općenito gledate na snalaženje u godini pandemije?
Teško mi je prihvatiti da se regija, koja je bila višekratni šampion turizma, predvodnik hrvatske ponude i stjegonoša dobrih rezultata, našla na samom začelju. Apsolutno se ništa nije promijenilo u atraktivnosti ovog kraja. Vodeći dionici organizacije našeg života nisu odgovorili izazovu vremena i zato smo se sada našli na samome začelju. Smatram i da se županijski Stožer upleo u igru vrludanja nekonzistentnosti u aplikaciju svojih mjera, tako da bez obzira na epidemiološku situaciju, koja nije značajno lošija, nego je čak i bolja nego u nekim susjednim županijama, donosimo mjere koje daljnje frustriraju kako građane tako i ugostitelje. Ne želim upasti u zamku propagiranja neodgovornosti u pridržavanju mjera. Sasvim suprotno, vjerujem u znanost, vjerujem u mjere, ali prije svega vjerujem u logiku, a to znači da trebamo imati kvalitetnu argumentaciju zašto nam se nešto nameće ili zašto bi se nečega trebali pridržavati.
Općenito prevladava mišljenje kao da smo dignuli ruke i od ove sezone. Koji su po Vama dosad koraci trebali biti napravljeni?
Dijelim takvo mišljenje i ono me razočarava kao vjerujem i sve naše sugrađane. Nije primjetna nikakva koordinacija između vlasti, turističkih zajednica, agencija, hotelijera… Puno je tu soliranja, a ono nas neće odvesti nikamo. Ovo je trenutak kada trebamo iskoristiti sve kapacitete, sve znanje pa i financijske mogućnosti. Naša konkurencija ne sjedi skrštenih ruku i već su se obratili ključnim tržištima s kudikamo izdašnijim ponudama i optimističnijim najavama, od same zdravstvene sigurnosti u njihovim destinacijama do potpore prije svega zračnim prijevoznicima koji su najteže pogođeni ovom krizom. Mi smo isključivo avio destinacija i o tome ovisi uspjeh sezone koja je pred nama.
Kad govorimo o potporama zračnim prijevoznicima, bi li se u taj segment trebala uključiti država?
Postoji specifikum koji je zanimljiv za Dubrovačko-neretvansku županiju, a to je činjenica da svi stanovnici ove županije plaćaju po svakoj utrošenoj litri goriva 20 lipa za Hrvatske željeznice i 20 lipa za Hrvatske autoceste. Ovo je jedina hrvatska regija koja niti ima željeznicu niti se njeni građani mogu služiti autocestom ako izuzmemo nešto malo takve infrastrukture na samom početku naše županije i to na njenom neretvanskom dijelu. Dugogodišnjim uplaćivanjem i podupiranju tih državnih poduzeća naši su sugrađani zaslužili da im država to vrati svojevrsnom financijskom injekcijom koju bismo mogli iskoristiti za potporu zračnome prometu, o kojemu ovisimo.
Hoće li oporavak zračnog prometa biti najsporiji?
Zračni promet bi se trebao vratiti najbrže, ali pitanje je na kojim lokacijama. Avioprijevoznici će se pojaviti tamo gdje su osjetili ruku partnerstva, a čini mi se da smo mi ovaj put izostali s popisa pouzdanih partnera i mislim da će se protežirati neka druga tržišta. No, još uvijek nije kasno. Očito je da je epidemiološka situacija diljem Europe i na našim ključnim emitivnim tržištima takva da se realno prije lipnja neće ništa događati na cijelom kontinentu. Stoga nam je ostalo još vremena za promijeniti stavove, za reviziju taktike i politike kako bismo iz ove sezone izvukli najbolje što možemo, ali i da se dokažemo kao pouzdan partner za sezonu 2022.
Je li u stvaranju tog partnerskog odnosa Zračna luka sama mogla više toga poduzeti?
Zračna luka Dubrovnik dugi niz godina kroz svoju tzv. incentive shemu popusta, koju je ovog puta učinila još izdašnijom shvaćajući aktualnost i težinu trenutka, komunicira s aviokompanijama koje su i njen primarni partner. No, Zračna luka Dubrovnik ne može sama ako nije uključena u svojevrsni destinacijski menadžment koji bi morao okupljati sve ostale dionike.
Na čelu Zračne luke bili ste skoro 9 godina. Međutim, Vlada Vam je na iznenađenje javnosti uskratila povjerenje. Jesu li temelj našli u tome što su određene faze projekta pretrpjele financijske korekcije na dodijeljene iznose?
Zračna luka je od samih svojih početaka bila gospodarska avangarda na ovom području, a za vrijeme dok sam je vodio iskazala je hrabrost kao organizacija. Ona se očituje u ambiciji da bude prvi veliki projekt financiran iz EU fondova. Čitava procedura uopće nije bila laka s obzirom na to da je bila nepoznata jednoj novoj članici EU. Otkako sam preuzeo upravljanje tim značajnim poduzećem, formirao sam tim koji je intenzivno radio na pripremi svih potrebitih dokumenata koji su nam omogućili biti u prvom startnom redu za aplikaciju prema EU fondovima onog trenutka kad postanemo zemlja članica, što smo i učinili. Drugi projekti značajno su kasnili, bili su samo u fazi ideje ili tek određenih nacrta. Nas je podržavao niz ministarstva koja su rukovodila pripremom za EU fondove i rekao bih da je projekt Zračne luke bio jedno veliko iskustvo za čitavu državnu administraciju. Naravno da su se na tom putu učinile i određene pogreške koje nisu bile niti u jednome dijelu u nesuglasju s hrvatskim zakonima. Nemamo niti jednu pogrešku vezano za hrvatski Zakon o javnoj nabavi, ali smo kasnije postali svjesni da su određena tumačenja europskih praksi, kad se strogo pogledaju, iziskivala drukčija postupanja što se kasnije ogledalo u određenom broju korekcija na raspisane natječaje. Ne radi se o bilo kakvim ilegalnostima nego o pogreškama u postupcima. Međutim, sama činjenica da je riječ o svega 7 posto od ukupnog iznosa povučenih sredstava za prvi veliki infrastrukturni projekt u zemlji, onda apsolutno nema mjesta uzeti to za razlog, poglavito ako pogledamo određene državne projekte koji nisu imali hrabrost ići na EU fondove nego su se radili isključivo hrvatskim novcem pa čak i u našoj branši zračnog prometa.
Je li to bio razlog gubitka povjerenja, jeste li ga ikad doznali?
Nažalost, ni u jednom trenutku nisam dobio riječ objašnjenja, ni službeno ni neslužbeno, zašto je došlo do prekida suradnje. Jedino je Općina Konavle iskazala svoj stav te je rekla kako ne može glasati za moj opoziv zato što je naša suradnja dugi niz godina bila vrlo plodonosna i što nisu čuli ijedan razlog zašto bi to trebalo učiniti. Što se tiče predstavnika majoritetnog vlasnika, a to je država, i Ministarstvo državne imovine i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dali su nakon okončane natječajne procedure prijedlog da se moja malenkost izabere za direktora, ali na samoj sjednici Vlade sve je bilo stopirano. O razlozima nemam spoznaja.
Je li vas i to na neki način ‘gurnulo’ prema ovoj kampanji?
Ne. I tijekom primopredaje dužnosti svome nasljedniku istaknuo sam kako nemam zamjerki na suradnju s hrvatskom Vladom. Njihova je procjena izvršiti svojevrsnu smjenu generacija, koja je ovdje u začudnoj inverziji, ali ja na to nisam mogao utjecati. Dakako da sam ostao raditi u poduzeću kojega sam stvarao i čije sam uspjehe sa svim svojim kolegama u dobrom dijelu i kreirao. Neki drugi motivi se kriju iza toga, a to su gotovo pa Ciceronski koji kažu da oni koji imaju sposobnost, znanje i mogućnosti da sudjeluju u političkom životu zajednice i da te svoje kvalitete upregnu u njeno unaprjeđenje ne bi smjeli stajati sa strane skrštenih ruku jer bi to bio kukavičluk. Kukavičluk je nešto što se ne može vezati uz moje ime.
Koliko je dobro za Zračnu luku, ali i za cijelu destinaciju neimenovanje čelne osobe tako važnog gospodarskog subjekta? Dva puta se raspisivao natječaj pa potom poništavao.
Ne vidim nikakvog logičnog tumačenja da se dva puta poništio natječaj na kojem su sudjelovali itekako meritorni ljudi, sa svim potrebitim kvalifikacijama. Poruka koja se šalje gotovo da ukazuje da to nije važno poduzeće, a riječ je o strateški najvažnijem, rekao bih i najboljem poduzeću u našoj županiji. Svojevrstan pokornički mentalitet koji emitiraju lokalne strukture, koje nemaju uopće mogućnost pitati centralnu vlast zašto se to dugoročno ne rješava, je možda i dijelom problema, odnosno dijelom ovakvih rezultata kakve imamo, a na koje nismo navikli.
Na izbore izlazite kao nezavisni kandidat uz potporu SDP-a, HNS-a i platforme Dubrovnik naš grad. Kako je došlo do te suradnje?
Svjestan sam mogućnosti pojedinca i mogućnosti organizacije. Već neko vrijeme sam emitirao svoju zainteresiranost za sudjelovanje u političkom životu i stranke koje ste naveli su se same ponudile poduprijeti moju kandidaturu, na čemu sam im zahvalan. Riječ je o eminentnim partnerima na hrvatskoj političkoj sceni. Imam mogućnost kreiranja svoga tima, a u ovom će projektu sudjelovati veliki broj ljudi, i članova i aktivista, ali i nestranačkih osoba poput mene. Puno mi znači i široka podrška velikog broja naših građana, koja traje već danima. To me ohrabruje i potvrđuje odluku koja je dovela do kandidature.
Što je HSS-om? Vi ste ipak bili HSS-ovac, bili ste zamjenik dubrovačkog gradonačelnika iz redova te stranke?
HSS još nije donio konačnu odluku o tome koga će poduprijeti na ovim izborima. Naravno to jest njihovo diskrecijsko pravo, ali mi se čini da je trenutno koncentrirano u rukama jednoga čovjeka, s obzirom na to da HSS ima povjerenika za Dubrovačko-neretvansku županiju. Ipak, najeminentniji članovi HSS-a daju mi podršku. Tu prije svega mislim na Vida Bogdanovića kojemu sam prije gotovo 20 godina bio zamjenik, a priključuje se i veliki broj dubrovačkih, konavoskih, župskih i primorskih HSS-ovaca. Ako na promidžbenim materijalima i ne bude grba HSS-a, oni će itekako biti sudionici mog političkog djelovanja.
Prije službene objave Vaše kandidature mogle su se čuti razne kombinacije, od toga da vam se ponudilo 5. mjesto na listi HDZ-a za Gradsko vijeće do gotove suradnje s Androm Vlahušićem. Jeste li vi tim informacijama sami skretali pažnju na sebe ili se sve to odvijalo mimo Vas?
Odbijam svaku mogućnost sudjelovanja u špekulacijama. Nikad se u svom profesionalnom i privatnom životu time nisam bavio, ali sam svjestan da će toga biti, ne samo u danima koji su prethodili objavi kandidature, već i u dva mjeseca koja su pred nama. Nažalost, postoje ljudi i strukture koje će se baviti podmetanjima, difamacijom i lažnim informacijama. Ja nisam takav čovjek i to nije moj stil. Nastojat ću biti afirmativan, ali sam svjestan da je u nekim središnjicama panika postala svakodnevna pojava i bit će mi jako žao ako se podmetanja nastave. Znat ću se s time nositi i mislim da ću afirmativnim stavom ipak pridobiti povjerenje najvećeg dijela građana naše županije.
Znači, očekujete tešku artiljeriju iz redova konkurencije?
Čuo sam u jednom mediju riječi našeg glavnog konkurenta, aktualnog župana da je on opremljen i energijom i streljivom. Ne znam o čemu je riječ i o kakvoj vrsti streljiva se radi. Što se tiče streljiva u vidu projekata koji su nam obećavani još prije 12 godina kada je prvi put preuzeo dužnost, izgleda da su bili samo ćorci.
Kako gledate na njegov rad kroz 12 godina i koje su Vam najveće zamjerke?
Osnovni problem njegove ponovne kandidature je dosta veliki protok vremena. Prošlo je 12 godina otkako je preuzeo funkciju župana uvjeravajući birače u realizaciju projekata koji se do danas nisu pomaknuli s mjesta. Žao mi je kao građaninu ove županije da je to tako, žao mi je i kao čovjeku koji je u određenim segmentima osobno sjajno surađivao s gospodinom Dobroslavićem, ali to je neminovnost koja se u ovakvoj političkoj utakmici mora spomenuti. Mi smo u isto vrijeme došli na svoje odgovorne funkcije, on na poziciju župana, a ja na poziciju direktora Zračne luke. U tom vremenskom intervalu od samih začetaka poslijeratne obnove i uspostave kvalitetnog zračnog prometa u Čilipima, naslijedio sam dobru osnovu, ali i veliki zadatak pozicioniranja i izgradnje Zračne luke za što je bilo potrebito doista puno posla. U tome sam uspio, a najava gospodina Dobroslavića da ćemo do izgradnje i završetka Zračne luke imati i brzu cestu do Grada, ali i autocestu od Osojnika do doline Neretve ostala je samo na tome. Nažalost, nije se dogodio nikakav ili barem ne imalo vidljiv pomak u tome smislu. Nema investicija, a time ni novih radnih mjesta. Zdravstvo županije je u kolapsu. Bolnica duguje oko 300 milijuna kuna, u Neretvi zbog loše skrbi umiru djeca i ljudi na Hitnoj pomoći, nižu se afere u samoj bolnici. U školstvu se od izbora do izbora samo obećava – kao dvorana Gimnazije ili Osnovna škola u Cavtatu. Obećano je i rješavanje pitanja nelegalnih vezova i novih vezova za stanovnike Županije, a ništa se nije dogodilo u 12 godina. Petka nam je potpuno zapostavljena i ruglo je u srcu Grada, valobran Kaše propada, a svako se malo obećava njegova obnova. Centar za gospodarenje otpadom se obećava 12 godina, a prethodnoj se vlasti spočitavalo jer projekt nije završila za tri godine. Mislim da je to najveći uteg u njegovoj kandidaturi – četvrti put ide obećavati isto.
Često se može čuti kako su županije nesvrsishodne, kako ojačati njihovu ulogu?
Županije imaju svoju poziciju i ovlasti u hrvatskom zakonodavnom sustavu. Dobar dio poslova centrale države je spušten na županijsku razinu i inicijative koje kazuju da bi se to moglo dokinuti preko noći nisu ozbiljne. Imamo one regije, odnosno županije koje su pokazale svoju svrsishodnost adekvatnije i one koje su se pokazale sasvim jalove. Dubrovačko-neretvanska županija nije na kraju te kolone, dapače ona jest pri vrhu, ali bi trebala biti na samome vrhu jer potencijal za to ima. Stvar je liderstva, odlučan župan s menadžerskom pozadinom i dobrim poznanstvima može učiniti iskorak. Tada bi se itekako vidjelo kako županija ima smisla. A kad imate nekoga tko 12 godina samo obećava, a ništa ne realizira, onda zaista ne čudi što se netko zapita koji je smisao postojanja županija.
Što bi trebalo poboljšati?
Pogledajte samo način reakcije na krizu koja nas je zadesila. Neke županije, primjerice Splitsko-dalmatinska ili Zagrebačka nude bespovratnu pomoć svojim poduzetnicima, a mi nismo našli način za pomoći im. Jasna mi je omeđenost županijskog proračuna, ali kakva je naša takva je i njihova. Poduzetnicima naša županija nije u mogućnosti pružiti iole značajniju pomoć, a nalaze se uvjerljivo u najtežem trenutku svoga djelovanja još od Domovinskog rata. Već ranije smo se dotaknuli priprema za sezonu. Zaostali smo za Istrom, za Primorsko-goranskom i Splitsko-dalmatinskom županijom, potpuno smo pali u segmentu privlačenja stranih investicija. Dubrovačko-neretvanska županija ima još uvijek manjak hotelskog kapaciteta i raspoloživih kreveta u odnosu na stanje od prije Domovinskog rata, a 2004. smo bili gotovo izjednačeni sa Splitsko-dalmatinskom. Oni su do danas narasli na 10 tisuća kreveta, a to ujedno znači i veći broj gostiju i nova radna mjesta, ali i investicijske cikluse. Sve je to prošlo mimo nas, a odgovornost za to moraju snositi strukture koje su bile na vlasti.
Ranijih godina Dubrovnik se suočavao s prekomjernim brojem gostiju, smatrate da nam u takvim okolnostima treba još hotelskih kapaciteta?
Prekomjerni broj turista se dogodio jer nije bilo strateškog razvoja. Privatna inicijativa naših sugrađana dovela je do toga da alokacija tih turista nije bila u hotelskim objektima nego se prelila u privatni smještaj. To nije bio dio nikakve strategije. Dubrovačko-neretvanska županija nije samo grad Dubrovnik, ona ima širinu. Na puno mjesta prostor nije saturiran kao što je situacija u samome gradu i vjerujem da tu itekako ima puno potencijala za nove smještajne kapacitete. Dio njih je i predviđen prostornim planovima, što naravno pozdravljam i što je dobro, ali bode oči činjenica da i dalje imamo neobnovljene objekte od Orebića preko Kupara do Plata, Belvedera. To je nedopustivo.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 24. ožujka 2021.