O veličini i značaju obrambeno – oslobodilačke akcije Hrvatske vojske na Južnom bojištu najbolje govori dolazak državnog vrha na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom 29. listopada 1992. godine u Dubrovnik, te je tada održana veličanstvena smotra postrojbi južnog bojišta u gruškoj luci.
Tom prigodom iznesene ocjene i pohvale samo potvrđuju u kojoj mjeri je do danas neopravdano zapostavljano značenje akcije oslobađanja dubrovačkog područja za jačanje i stvaranje pobjedničke Hrvatske vojske, kao i veliki prinos koji su na tom pobjedničkom putu dali dubrovački branitelji. Ujedno, potpuno je u našem povijesnom pamćenju „izbrisano“, najsnažnije iskazano zajedništvo hrvatskog naroda upravo na dubrovačkom ratištu tijekom Domovinskog rata, kada su u njegovoj obrani i oslobađanju sudjelovali i dali svoj puni prinos branitelji iz svih dijelova Hrvatske.
VELIKA FESTA SLOBODE
Po dolasku u Gruž bojnik Eduard Butijer je Vrhovnom zapovjedniku dr. Tuđmanu podnio prijavak o spremnosti postrojbi Južnog bojišta za smotru. Nakon izvršenog obilaska postrojbi, uz zvuke „Lijepe naše“ hrvatsku zastavu je na stijeg podigao bojnik Ivan Korade, zapovjednik 5. bojne 1. brigade ZNG koji je u borbama na Južnom bojištu bio teško ranjen.
Zapovjednik Južnog bojišta, general Janko Bobetko, podnio je prijavak Predsjedniku Republike Hrvatske o izvršenju povjerene mu zadaće, kojom su „jedinice Južnog vojišta očistile od okupatora južni dio hrvatskog teritorija, a time osigurale i granice suverene Republike Hrvatske.“ Opisujući tijek borbenih operacija general Bobetko je naglasio: “Na ostvarivanju ovih zadataka borila se i pobijedila cijela Hrvatska. Borili su se sinovi Hrvatskog Zagorja, Zagreba i Siska, sinovi Imotske i Cetinske krajine, Vrgorca, Makarske i Omiša, Metkovića i Ploča, te dosta dragovoljaca iz drugih krajeva naše domovine.
Pobjeda pripada svima, a nju su svojim rodoljubljem, hrabrošću, svjesni da brane budućnost svoje domovine, ostvarili i doveli do kraja vojnici i časnici Južnog vojišta. Ta pobjeda nije izmišljena, ona je stvarna, i s njom se mogu ponositi vojnici i časnici ovog vojišta, a uvjeren sam i naš hrvatski narod. Zaključno s 26. listopadom oslobodili smo i očistili 1. 210 km² površine, te 1. 080 km² morske površine što ukupno iznosi 2. 300 km².
U još nedovoljno analiziranim podacima uništili smo do polovine srpnja: 17 aviona, 2 helikoptera, 24 tenka, 8 oklopnih transportera, a iz stroja je izbačeno oko 1. 700 neprijateljskih vojnika. Krajnji rezultat naših operacija završio je čišćenjem konavoskih prostora, što vremenski znači da su jedinice Južnog vojišta od 27. travnja bile neprekidno u napadnim djelovanjima. U svim tim borbama osjećao sam podršku cijele Hrvatske, Predsjednika Republike i Ministra obrane, što je značilo još veće samopouzdanje i veću odlučnost u poduzimanju novih operacija.
Hrvatski narod dao je svoje sinove. Ništa nam više nije mogao dati… Piše se gospodo, nova povijest Hrvatske, pišu je novi heroji, ljudi čistih ruku, ljudi na koje će biti ponosan hrvatski narod u budućnosti, koji su ugled slavu i poštovanje zaslužili za vječita vremena. Ovo što smo učinili smatramo svojim dugom prema narodu iz kojeg potječemo, a ono što ćemo učiniti i na što smo spremni, jest ono što će se od nas tražiti za budućnost suverene i nezavisne Republike Hrvatske.“
POHVALE BRANITELJIMA
Potom je, pozdravljajući i obraćajući se svim nazočnim, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman izrekao posebne pohvale pripadnicima Hrvatske vojske istaknuvši kako su oni ti „koji su u prijelomnom trenutku za našu Domovinu spoznali svoju povijesnu zadaću i obranili cijelo područje južne Hrvatske, od Neretve do Prevlake“ i na taj način „svojom hrabrošću, svojom srčanošću i svojom ljubavlju prema jedinoj nam Hrvatskoj izborili da se danas hrvatski barjak vije na svakom pedlju južne Hrvatske.“
Nakon završetka „feste Slobode“ i programa na Stradunu, preko ruševina Župe dubrovačke i Zvekovice dr. Franjo Tuđman je posjetio Cavtat, gdje je okupljenom pučanstvu, još jednom iskazao svoje divljenje istakavši: “Vaši spaljeni domovi ostat će trajni spomen, da se zna s kim smo imali posla i da više nikada nikome ne dopustimo da napada i razara svetu nam Hrvatsku.
Za vrijeme svog boravka u Gradu dr. Tuđman je odao i posebno priznanje dubrovačkim braniteljima i građanima naglasivši: „Dubrovnik je pretrpjevši sva razaranja ostao spomenik hrvatskog otpora i odlučnosti hrvatskog naroda da obrani slobodu ali i svoju baštinu.“