Mladi Konavljanin Stijepo Njire dugi niz je godina igrao nogomet u inozemstvu, a po povratku u Konavle postao je trenerom mlađih uzrasta. Vrlo brzo ga je ‘osvojila’ konavoska zemlja pa je protekle godine u Čilipima započeo svoju poljoprivrednu priču. Iako su se tijekom lockdowna mnogi okrenuli poljoprivredi pa je u Virtualnoj dubrovačkoj placi sve vrvjelo od ponude paprika, pomadora, balančana, zelenog graha i raznih drugih plodova zemlje, Njire se pak okrenuo jednoj za Konavle vrlo egzotičnoj vrsti, koja se i u Hrvatskoj još uvijek vrlo rijetko sadi. Zasadio je, naime, polje eko batata, točnije dvije parcele od otprilike tisuću metara kvadratnih. Ova tropska južnoamerička vrsta, ističe Stijepo, jedna mu je od najdražih namirnica u svakodnevnom kuhanju zbog lakoće pripremanja, ali i odlične nutritivne vrijednosti.
— Ideja za sadnjom batata rodila se sasvim slučajno pa sam započeo s istraživanjem o toj kulturi. Prošle godine moja majka je odlučila posaditi 20-ak sadnica, a svi smo se iznenadili kvalitetom i urodom tako da sam ove godine odlučio posaditi puno više. S obzirom da posla oko pripreme i sadnje, a posebno vađenja, ima napretek, uvijek dobro dođe i dodatni par ruku. Srećom obitelj je velika pa uvijek netko uskoči u slučaju potrebe – otkriva nam Stijepo.
Prva sezona
Zemlja na kojoj je posadio batat, naglašava, godinama nije ničim tretirana stoga je bila potrebna velika priprema kako bi ona bila spremna za ovu namirnicu. Na jednoj parceli nije se ništa sadilo čak 70 godina pa je samim time zahtijevala dodatnu pripremu mjesecima prije sadnje, podcrtava ovaj mladi Konavljanin. S obzirom da mu je ovo prva ‘sezona’, na prvu je posadio 1500 sadnica batata. Urodom i kvalitetom, ističe, vrlo je zadovoljan, a pogotovo jer njegov batat nije ničim tretiran, već mu je, govori Stijepo, jedino potrebna voda.
— Batat se već može saditi sredinom travnja, ali uvijek je bolje pričekati toplije vrijeme jer ta namirnica to i zahtijeva. Batat u zemlji treba biti otprilike 120 dana i nakon toga ga je potrebno izvaditi. To znači da se odnosi na kasnu ljetnu, a nekom čak i početak jesenske sezone. Najbitnije ga je izvaditi prije prvog mraza jer on može oštetiti korijen, a time i smanjiti prinos. Najviše posla oko batata ima oko same pripreme za sadnju. Zemlju treba podignuti na gredice, postavi mulch foliju te postaviti navodnjavanje. Nakon sadnje batat treba obilno zalijevati prvih 10 dana, a potom smanjiti količinu. Naravno, sve ovisi o vremenu. Ako je velika suša kao što je bila ove godine, svakako treba pripaziti da mu ne nedostaje vode. To je jako zahvalna kultura kojoj ne treba ništa osim vode i dobro pripremljene zemlje, barem što se moga iskustva tiče – otkriva ovaj mladi Konavljanin. Na Virtualnoj placi gdje Stijepo nudi svoje batate mogu se vidjeti i neki pozamašno veliki primjerci ove vrste. Idealna težina batata se kreće od 200 do 300 grama, a najveći uzorak koji je izvadio iz zemlje težio je čak 2,5 kilograma!
—Ekološki proizveden batat sigurno ne može dati prinose kao komercijalna proizvodnja. Iz jedne sadnice dobijem od kilograma do kilograma i pol maksimalno – govori Njire.
Još uvijek nepoznata kultura
Ekološkom poljoprivredom, mišljenja je, nije se teško baviti ako za to postoje adekvatni uvjeti.
— Najvažnije je da batat ima prostora za rast te dovoljno vode. Naravno, bez upotrebe kemijskih sredstava jer se samo na takav način mogu dobiti visoko kvalitetni proizvodi koji zadovoljavaju zahtjeve potrošača. S potražnjom sam zadovoljan iako je to još kultura s kojom se ljudi tek upoznavaju, barem u Dalmaciji, dok se u kontinentalnoj Hrvatskoj već dugi niz godina proizvodi za inozemno tržište zbog puno veće potražnje. Za sada sadim samo narančasti batat jer njega osobno najviše preferiram. Planiram i dalje saditi samo tu vrstu, ali nikad ne znate što će budućnost donijeti – priča Stijepo Njire. Uz batat, kojeg jedino sadi u većim količinama, ovaj mladi Konavljanin u vrtu ima i razne vrste povrća i voća od brokule, cvjetače, celera, raznih salata, pomadora, kukumara, paprika, balančana, ali i dinja i pipuna. Ipak, sve to, ide za osobnu upotrebu. A, prije nego je ‘skočio’ u poljoprivredne vode, kako smo već i spomenuli, Stijepo Njire godinama je u inozemstvu igrao nogomet. Nakon završetka karijere, otkriva nam, vratio se u Konavle gdje je dobio ponudu za treniranje djece mlađeg uzrasta u Nogometnoj akademiji Konavle.
—Mogu vam reći da je u isto vrijeme jako izazovno, ali i zanimljivo. Nadam se da ću uspjeti bar dio stečenog znanja prenijeti i našim dječacima. Osim toga moj primarni posao jest obrt za povremeni prijevoz putnika, a za sada dobro balansiram između svega navedenog – zaključuje Stijepo Njire.
KRENUO OD MALIH NOGU
Ljubav prema linđu
Osim nogometa, treniranja mlađih uzrasta, vožnje i poljoprivrede, među ostalim, Stijepo Njire gaji i veliku ljubav prema linđu kojeg odlično bala. Kako nam otkriva, počeo je balat’ linđo još u osnovnoj školi, a bio je član KUD-a Čilipi sve do odlaska u inozemstvu. Sada, zaključuje, svoje umijeće pokazuje isključio na svadbama.