I tako smo punih pola godine pred lokalne izbore u svibnju 2017. doznali dobro skrivano, anketama inicirano i samoinicijativno nametnutno ime hadezeovog kandidata u utrci za gradonačelničku fotelju. A tko bi to drugi uopće mogao biti, doli Mato Franković.
Predsjednik Gradskog vijeća, najavio je na obljetnici stranke spektakularno kako se narodu i članstvu obraća zadnji put u toj ulozi, te kako ćemo ga već dogodine zvati gradonačelnikom.
A kako on to misli postići? Naravno, očekuje da njegovi hadezeovci zdušno glasaju za njega, očekuje i još pokoji glas neodlučnih i onih kojima je sadašnji prvi čovjek od grada pošao debelo na nerve. Ali, je li to dovoljno? Franković je jednom bio gubitnik. A krenuti u izbornu utrku iz gubitničkog položaja je jako smjelo i rekla bih suludo.
‘Minimalnih’ petstotinjak glasova koliko je Franković dobio manje na posljednjim lokalnim, prijevremenim izborima 2015. godine mogu 2017. godine biti ogromnih petstotinjak glasova viška za Vlahušića. I neću ulaziti u razglabanja je li grad spreman izdržati još jedan mandat Andra Vlahušića, da bi nakon punih osam trpjeli još nove četiri nepromišljene godine.
Iznenađuje zapravo Frankovićeva voljnost, njegova ogromna želja i upornost da nakon jednog poraza opet ide u istu bitku. Međutim, jesu li volja, želja i upornost dovoljni aduti za pobjedu iz drugog pokušaja? Koliko puta čovjek mora biti poražen da bi konačno shvatio da to nije za njega? Ne radi se ovdje o porazu u sportu, neće pomoći kondicijski treninzi ni visinske pripreme. U izbornoj utrci formu, ili imaš ili nemaš, ili još važnije imaš ono nešto ili toga nemaš.
Možda će neki reći kako je Mato Franković mlad i kako je nešto i naučio ili kako još puno toga može naučiti, ali njemu nedostaje baš toga elementarnog… Jer hvalio se svjedodžbom za koju se ispostavilo da je nema. Gradonačelnik Dubrovnika osim u dobroj formi mora biti akademski građanin, poliglot i ‘multipraktik’. To je onaj minimum, osnovica koju naš grad zaslužuje.
I zašto smo opet dobili za kandidata Mata Frankovića? Zašto mu netko nije prišapnuo da su mu ambicije zadovoljene ulaskom u saborske klupe? Ipak, ono što posebno čudi je spoznaja kako nema još nekog kandidata među hadezeovcima? Nema. No to su opet grijesi Dubravke Šuice, koja je godinama vladala stvaravši oko sebe nisku poslušnika, a ne ljudi koji će jednom biti spremni preuzeti odgovornost. A zadnjih godina, otkako se Šuica preselila u Europu, nije ni vrijedno isticanja neke konkretne političke aktivnosti ekipice koja se postrojila kako bi se jednom, možda dočepala vlasti. A i među njima ima nezadovoljnika, onih koji znaju da se gradu može dati bolje, ali povlače se po principu, ne zamjeraj se.
I nije samo problem u lokalnom hadezeu. Država nam je puna problema, pa se hadezeovci s vrha moraju baviti skrajanjem i prekrajanjem zakona, uvođenjem novih poreznih stopa, jer se moraju boriti za poboljšanje ili barem očuvanje trenutnog statusa. Zato im Dubrovnik nije bitan, što bi mislili o izvlačenju tamo nekog Đura, Pera ili Perice iz svojih redova. Eno Mata, njemu se to ionako da.
A Mato Franković, opet vjeruje u ‘njihovu’ punu podršku. Ustvari, ako prođe Mostov zakon o eliminaciji pravomoćno osuđenih od kandidature za gradonačelnika, gdje se prvenstveno pikira na Vlahušića, hadezeov kandidat bi mogao postati novi gradonačelnik Dubrovnika. Ako se zanemari DeDeeSov, kandidat Mosta, pa čak i esdepeov kandidat za gradonačelnika za kojeg se spominje da bi mogao biti iznenađenje. I? Eto još jedne velike kušnje i dvojbe. Vjerojatno Matu takva pozicija uopće ne bi stvarala nelagodu, jer važno je maknuti Vlahušića. No, kakva je to pobjeda kad uz pomoć zakonske diskvalifikacije ostaješ bez dostojnog protivnika?
Adio vam