Vlasnik restorana ‘Komin’ na Babinom kuku Ivo Vrtiprah u ugostiteljstvu je čitav život.
Prošle godine proslavio je 20 godina ‘Komina’, a u svom radnom vijeku prošao je ‘Dubravku’ te hotele Lero, Belvedere, Vrtove sunca i President. Ovaj Primorac rođen u Čepikućama za DuList govori o svojim ugostiteljskim počecima, stanju u dubrovačkom ugostiteljstvu, novim ljudima u branši, ali i odnosu ugostitelja i gostiju u novim uvjetima poslovanja.
Već 21 godinu ste vlasnik restorana ‘Komin’. Kako su izgledale prve godine na Babinom kuku?
Kao i svaki drugi početak, bilo je teško, porodiljske muke. Te 1994. godine još je harao rat, a kredite je trebalo vratiti. Kamatna je stopa bila 13 posto u jednoj banci, uz 4 posto osiguranja u drugoj banci. Trebalo je negdje posuditi pa tamo vratiti, ali nikome nisam ostao dužan ni rate. Sve sam uredno podmirio. I što mi je najveće zadovoljstvo, moji radnici nikad nisu dočekali drugi u mjesecu da nisu plaću primili. Plaća je uvijek ili ultimog ili prvog, i uvijek po dogovoru. Ovdje ih je prošlo stotinu, ali nijedan ne može reći da ga je Ivo Vrtiprah prevario. S vremenom se situacija popravljala, broj gostiju se povećavao i Bogu hvala sad dobro radimo, moj sin Tonči i ja. Dvije obitelji i još deset zaposlenih. Ima posla, ali treba teško raditi. Otišao sam u mirovinu, ali cijeli dan sam ovdje, pomažem sinu koji je preuzeo i vodi posao. Teško je provesti zimu, kad uglavnom nema posla. Zatvorim na mjesec ili dva, dam ljudima godišnje odmore, ali mi bude dosadno. Naučio sam raditi cijeli život. Još 1963. godine sam upisao, a 1966. završio Ugostiteljsku školu, i cijeli život radim u ugostiteljstvu ili hotelijerstvu, najčešće po cijeli dan, dvokratno i trokratno. Kad mi dođu na razgovor za posao, najprije pitaju koliko sati dnevno se radi i kolika je plaća. Čim im kažem da se radi dvokratno, ne sviđa im se. To je teško i nije za svakoga.
Cijeli razgovor možete pročitati u tiskanom izdanju DuLista, koji se od srijede nalazi u prodaji.