Inflacija je u Hrvatskoj dosegla 12,3 posto. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u srpnju 2022. u odnosu na lipanj 2022. u prosjeku su više za 0,4 posto. U odnosu na srpanj 2021., odnosno na godišnjoj razini, u prosjeku su više za 12,3 posto. No, ni najave za jesen pred nama nisu optimistične. Kućne budžete dodatno bi mogli opteretiti veći računi za struju. Na to se za DuList osvrnuo i ekonomski stručnjak mr. sc. Ivan Jelčić sa Sveučilišta u Dubrovniku.
—Izgleda kako je neizbježno da će najesen poskupljivati struja za domaćinstva. Kad porastu računi za struju, ljudi će imati još manje raspoloživog novca. Koliko će to poskupljenje biti, ne znam jer struja se računa nekim zanimljivim matematičkim formulama koje još nikad nitko nije dokučio pa tako vidimo da su gospodarstvu s poskupljenjima od 10 posto računi odjednom narasli 50 posto. Građani mogu s tim poskupljenjem struje očekivati i dodatna poskupljenja u nekim drugim stvarima – nije baš pretjerano optimističan s prognozama Ivan Jelčić.
Poskupljenja smanjivanjem ambalaže
Kad je riječ o poskupljenjima kojima svjedočimo gotovo na svakodnevnoj bazi, posebno hrane, Jelčić naglašava kako smo i prije pandemije, dakle kad je inflacija bila jako niska, svjedočili podizanju cijena. Na jedan drukčiji način.
—Zadnjih godina, kad je inflacija bila jako niska, proizvođači i trgovci su se snalazili i podizali su cijene na druge načine. Smanjivali su ambalaže i pakiranja, tako da je čokolada od 100 grama danas 80 grama. Iako je cijena ostala ista, čokolade imate 20 grama manje pa je to isto kao da je poskupjela 20 posto – objasnio je Jelčić. Takvom ‘smanjivanju’ pakiranja svjedočimo i dalje. U međuvremenu je svijet ‘pogodila’ pandemija koronavirusa, a ove godine sve je dodatno zakomplicirao i rat u Ukrajini. Jelčić smatra kako su poskupljenja dijelom i opravdana, ali…
— Pandemija i rat u Ukrajini su poslužili trgovcima kao opravdanje za poskupljenje. Poskupljenje je sigurno jednim dijelom bilo i opravdano zbog pandemije i dijelom zbog rata u Ukrajini, ali su se cijene dizale i više nego što su trebale – smatra.
—Koliko god da poskupe određene namirnice koje svakodnevno koristimo, vi ćete ih i dalje kupovati. Možda ćete malo štedjeti, drukčije se organizirati, ali nikad nećete uspjeti uštedjeti onoliko koliko je to poskupilo. I te namirnice su idealne za poskupljivanje. Obuća i odjeća uopće nisu poskupjeli, kad gledamo statistike, čak su malo i pojeftinile jer ih ne kupujemo svakodnevno. Ljudi se tu mogu strpjeti i ne kupovati ih pa nema smisla da te stvari poskupljujete. Ima i proizvoda koji su poskupjeli i 100 posto i za to apsolutno nema opravdanja. Ne može nešto poskupiti 100 posto u inflaciji od 10 posto – iznosi Ivan Jelčić.
Redukcije struje i hiperinflacija?
Osim poskupljenja struje za kućanstva, kroz medije se ovih dana počela provlačiti i ideja o mogućim redukcijama. Svjedočili smo im, sjećaju se stariji, u bivšoj državi, baš kao i vožnji par-nepar, redova za kruh i mlijeko… Bivša država bila je suočena s hiperinflacijom… Može li se današnji trenutak usporediti s 80-im godinama prošlog stoljeća i stanjem u bivšoj Jugoslaviji? —
Drukčija su to bila vremena. U vrijeme kad se vozilo par – nepar, to nije bilo samo u tadašnjoj Jugoslaviji već diljem svijeta. Problemi s naftom postojali su diljem svijeta pa su i Amerikanci vozili par – nepar, i Englezi… To nije bilo nešto specifično za nas – objašnjava nam Jelčić te naglašava kako je bivša Jugoslavija imala hiperinflaciju jer je funkcionirala na nekim drugim ekonomskim principima.
—Mnogi slučajevi hiperinflacije bili su povezani s drugim svjetskim događajima te je i u drugim zemljama bila inflacija. To nije bilo nešto specifično za Jugoslaviju ili za Hrvatsku, kao ni sada kad se najavljuju redukcije u cijeloj EU. Ovdje se najviše govori o redukcijama u zemljama koje poprilično ovise o ruskoj nafti i plinu. Hrvatska o tome ne ovisi toliko. Koliko znam, u Hrvatskoj preko 50 posto struje dolazi iz hidroelektrana te su time i sama poskupljenja struje na neki način manje opravdana, pogotovo u primorskom dijelu gdje skoro cijela struja dolazi iz hidroelektrana – govori Jelčić te naglašava kako su redukcije struje u 80-im godinama prošlog stoljeća bile nužne zbog suše i niskih vodostaja u akumulacijskim jezerima, no od tada se do danas dosta toga napravilo pa takvu situaciju danas nemamo.
— Ako bude štednji i redukcija, mišljenja sam da se na to moglo utjecati pravovremenim pripremama i planiranjem. Ako im budemo svjedočili, to je samo znak da je netko tko se o tome trebao brinuti, potpuno podbacio u svom poslu – kategoričan je Ivan Jelčić.
Trebalo je ograničiti rast cijena
Svi jako dobro znamo kako poskupljenja kojima svjedočimo ne prati i rast plaće.
—Teško možemo očekivati da će biti nekih većih povećanja plaća, pogotovo u privatnom sektoru. I sada možemo vidjeti da on poprilično ovisi o uvoznoj radnoj snazi, a uvoze je jer je jeftinija i isplativija. Neki će možda podizati radnicima plaće, drugi možda neće, ali taj rast nikad neće toliko pratiti inflaciju. Ekonomskom logikom, kada bi se sad počele podizati plaće, to bi možda samo koristilo tome da se inflacija pojača. Ljudi bi, naime, opet imali neku razinu novca koji bi ulazio u sustav i inflacija bi još rasla. Po meni je trebalo ograničiti rast cijena. Mnoge kompanije, trgovci i proizvođači su iskoristili ovu priliku da zarade puno više nego što bi inače zaradili. Mislim da je za ograničavanje rasta cijena sad možda već i kasno – navodi Jelčić, a objašnjava na primjeru nafte zašto bi to bio dobar potez.
—Ograničavanje cijena nafte bio je dobar potez jer vidimo da se stanje vrlo brzo stabiliziralo. Da Vlada nije ograničila cijene, naftna industrija bi zaradila kunu, dvije, tri više po litri nafte i to je to. Na taj način se mogao ograničiti i rast cijena prehrambenih proizvoda tako da sir ne naraste s 10 na 20 kuna i da ulje ne naraste s 10 na 20 kuna. Je li sad za to kasno, ne znam – dodaje. Još u travnju smo svjedočili smanjenju PDV-a na neke proizvode i tada su građani očekivali kako će taj potez makar zaustaviti rast cijena. No, to se nije dogodilo. Jelčić naglašava kako su tim potezom trgovci zaradili više novaca jer PDV na kraju plaćaju kupci, a ne oni.
Riješit će se samo od sebe
Nazire li se kraj, odnosno stabilizacija?, pitali smo.
—Situacija će se po meni stabilizirati na neki način sama od sebe u trenutku kad proizvođači i trgovci vide da je to neka krajnja granica do koje mogu podignuti cijene. Tad će ih prestati dizati. Ne treba tu biti nekih pretjeranih intervencija, jednostavno cijene neće rasti. Mislim da nema mjesta strahu od hiperinflacija, to se neće dogoditi. Jednostavno će ti neki igrači na tržištu vidjeti u kojem trenutku im možda počinju malo opadati prihodi i tu će se zaustaviti – napominje Jelčić. Naglasio je još jednom kako je velika većina ove inflacije uzrokovana na neki način iracionalnim podizanjem cijena zbog tog nekog straha, odnosno iskoristila se prilika zbog određenih događaja koji su zahvatili svijet. Naravno, zanimalo nas je i ima li šanse da dođe do pada cijena, povratka na staro?
—Cijene se neće nikad vratiti na staro. Sve ono što svakodnevno kupujemo proizvođačima i prodavačima donosi dodatnu dobit u trenutku rasta cijena. Svako pojeftinjenje bi značilo samo gubitak prodavačima tako da… Cijene će ostati kakve jesu, eventualno niže za kunu, dvije. Primijetit ćete možda da je nešto palo kunu, dvije. Ako je kruh bio 6 kuna, a sad je 10, možda bude 9, ali neće ni 9 nego uskoro 1,3 i tko će više zapamtiti koliko je što koštalo – objasnio je
Uvođenje eura je pozitivno i za gospodarstvo i za građane
Kad je već spomenuo euro, nismo mogli ne dotaknuti se i te tematike, budući da mnogi strahuju kako će zbog zaokruživanja cijene biti još veće.
—Nijedna država koja je prije 10, 15 godina prelazila na euro nije imala dramatično povećanje cijena, tj. nije se dogodilo skoro nikakvo povećanje cijena vezano za prelazak na euro. Velika većina cijena je ostala ista. Uglavnom su poskupljivale neke uslužne djelatnosti, koje su zaokruživale cijene, tipa automehaničarskih, frizerskih ili kozmetičarskih usluga. Ugostiteljske djelatnosti su najviše povećavale cijene, ali kada općenito gledamo, odnosno kada gledamo svakodnevnu potrošnju tu zbog prelaska na euro nije bilo nikakve razlike. Međutim, što se tiče 2022. i inflacije, možemo vidjeti da je najveći rast cijena baš bio u kategoriji tih temeljnih namirnica koje svakodnevno kupujemo. Dakle, najviše su poskupjeli hrana i piće i to dramatično tako da ne bi trebalo isključiti iz mogućnosti ni to da će trgovci i prelazak na euro iskoristiti i još malo poskupiti, zaokružiti cijene… – mišljenja je Jelčić. Pitali smo ga je li onda ovo pravi trenutak za uvođenje eura ili ne?
—Pravi trenutak je već davno prošao. Bilo bi idealno da smo ga davno uveli. Uvođenje eura je za mene jako pozitivno i za gospodarstvo, pogotovo za turistička središta, ali i za ljude. Imat ćemo samo prednosti od korištenja eura u budućnosti. Hoće li se u jednom trenutku dogoditi povećanje cijena ili ne, smatram kako taj flaster treba strgnuti i izdržati 15 do mjesec dana nekog eventualnog poskupljenja ako ga bude. Ali već smo trebali uvesti euro. Da je drukčije sve funkcioniralo i da je Hrvatska na neki način drukčije gospodarski vođena od početka, vjerojatno bismo već dugo vremena imali euro. Ovako sad ćemo ga imati 2023. I bolje da ga imamo 2023. nego da sad čekamo 2024., 2025… Tko ne želi uvesti euro uvijek bi mogao naći bilo kakav izgovor za pričekati. Mislim da ne treba čekati, treba ga uvesti što prije, i što ga prije uvedemo to će biti pozitivnije za svakoga – smatra dubrovački ekonomski stručnjak.