Gradska uprava na čelu s Matom Frankovićem našla se pred prvim pravim, velikim i delikatnim problemom. Naime, uredi gradske uprave ne izdaju građevinske dozvole zbog buffer zone. Na čekanju je, potvrdio nam je i sam gradonačelnik Franković, desetak građevinskih dozvola, a broj bi se pod pritiskom restrikcija mogao i utrostručiti.
To u prijevodu znači, zasad najmanje desetak potencijalnih tužbi koje su pojedinci, podnositelji zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole, u mogućnosti podignuti u upravnom postupku protiv odgovorene osobe, u ovom slučaju gradonačelnika Frankovića. Slijedom toga moguće je opterećenje Proračuna jer svaka ta osoba može tražiti i naknadu štete. Jer zakon je jasan, ukoliko je podnositelj predao kompletiran zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole, gradska je administracija dužna u roku od 30 dana donijeti rješenje.
I gdje je zapravo nastao problem? Razlog je zasigurno u raskalašenoj gradnji posljednjih desetljeća koja je unakaradila kontaktnu zonu, onu tik uz zidine. Slijedom niza žalbi, kojima su se hvalili Srđevci, sve kako bi ‘obranili’ povijesnu jezgru, UNESCO je odlučio reagirati. Zapravo, glavni naum Srđevaca je bio obraniti grad od golfa na Srđu, ali o tome nešto kasnije. Dakako, treba napomenuti kako Srđevci, primjerice, nisu dizali buku kada se gradilo zdanje na Kapelici i kako tada nisu uvidjeli sukob s baštinom. Tada su zažmirili svjesni da bi se njihovi pojedinci našli u teškom sukobu interesa.
I da ubrzam… UNESCO je reagirao. Proširio je tampon zonu na područja koja su daleko od ruba zidina, na Montovjernu, Nuncijatu, Gruž, na područje Lapadske obale. Vjerojatno se sada pitate što je sa Srđem? Vrh brda ostao je netaknut i nezaštićen, nije potpao pod buffer, što znači da apartmanizacija ipak nije zaustavljena. U siječnju 2017. godine Zavod za prostorno uređenje DNŽ izdao je dokument koji nosi naziv ‘Izmjene i dopune prostornog plana DNŽ’ u kojem su jasno ucrtane granice gradnje, no kako je došlo do ‘sloma vlasti’ u Gradu Dubrovniku bilo je važnijih stvari o kojima je trebalo razmišljati, a ne o nekoj buffer zoni.
A sada je voda došla do grla. Zajedno s Ministarstvom kulture na čijem je čelu Dubrovkinja Nina Obuljen Koržinek napravljen je protuprijedlog prema UNESCO-u, kako bi se barem malo ublažili kriteriji ‘tampona’. Vjerojatno, kako bi se omogućila gradnja po Lapadu, Nuncijati i Montovjerni. Do konačne ‘presude’ UNESCO-a, na sastanku ministrice i gradonačelnika koji se održao u ponedjeljak u Gradu ipak je odlučeno kako se nove građevinske dozvole neće izdavati. Do daljnjega!
I tu se javlja novi problem HaDeZeovoj upravi. Bez obzira kakvu odluku donio UNESCO, Grad Dubrovnik će morati pokrenuti izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana (GUP-a). To u prijevodu znači nezadovoljstvo investitora, a Frankoviću zamjeranje, puno zamjeranja. I to baš u godini pred izbore, jer nijedan novi plan, pa iako se tek nazivao ‘izmjena’, ne može se izraditi preko noći. Recimo, u Lapadu se jedva čekaju promjene GUP-a, kako bi se jedna postojeća građevina rušila, a na njezinom mjestu gradio poslovno-stambeni i tko zna još kakav kompleks od 8 katova. Lapadu baš to nedostaje! I nije Lapad jedini ugrožen, kao da je malo investitora – megalomana koji bi se našli s kojekakvim novim idejama i prijedlozima.
Dubrovniku svakako treba zaštita, treba mu povratak one poznate dubrovačke mjere, koja je svih ovih godina bila gažena i devastirana, a isto tako se treba razmišljati i o razvoju, koji je moguć ukoliko se planski i sustavno urbanistički promišlja. Pojedini dijelovi Dubrovnika su toliko unakaženi da nam nema popravka. No, je li baš rješenje konzervacija? Zaustaviti sve i na takav način se praviti da smo nešto zaštitili!? Uostalom, objekt koji čeka na obnovu više od 25 godina danas postaje upitan projekt. Područje Hotela Belvedere je buffer zona, zar ne? Važno da je Srđ izuzet od svega. Maja i Aaron vjerojatno zadovoljno trljaju ruke. Neka se sve zaustavi, a tamo gradnja počne…
Adio Vam